NOVO ĐIKIĆEVO PISMO : ‘Realnost je takva da plagijatori svih boja rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija’
Vrijeme:5 min, 48 sec
Znanstvenik objašnjava kako trenutačna situacija “sve više sliči karcinomu”.
Situacija oko ministra Pave Barišića i optužbi za plagiranje i dalje se ne stišava. Znanstvenik Ivan Đikić poslao je novo otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću, ali i predsjedniku Sabora Boži Petrovu.
Đikić ponovno u pismu upozorava na plagiranje.
– Službeni odgovori na konkretne slučajeve u velikoj većini izostaju, za počinitelje posljedica nema, a oni koji prijavljuju plagijatore budu izolirani, medijski napadani, kažnjavani ili sprječavani u profesionalnom napredovanju – stoji u Đikićevu pismu.
Znanstvenik objašnjava kako trenutačna situacija “sve više sliči karcinomu” te da “plagijatori svih boja” danas rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj.
Pismo pročitajte u cijelosti:
“Plagiranje je proširena i opasna prijetnja hrvatskom društvu.
U zadnjih tjedan dana upoznat sam s mnogim slučajevima u kojima su građani Hrvatske prikupili i poslali konkretne i provjerene informacije u institucije odgovorne za sankcioniranje plagiranja. Službeni odgovori na konkretne slučajeve u velikoj većini izostaju, za počinitelje posljedica nema, a oni koji prijavljuju plagijatore budu izolirani, medijski napadani, kažnjavani ili sprječavani u profesionalnom napredovanju. Trenutačna situacija sve više sliči karcinomu koji se širi i razara vrijednosti koje mladi u Hrvatskoj trebaju za budući život i rad, poput: pravednog nagrađivanja rada, stjecanja uvjeta za napredovanje, odgovornosti za učinjeno, slobode izražavanja te europskih standarda u politici i društvu.
Djelom zbog toga mnogi mladi stručnjaci, a i cijele obitelji s djecom, odlaze u druge zemlje. Realnost je takva da plagijatori svih boja (od raznih političkih stranaka do nestranačkih dužnosnika) danas službeno rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj. Plagiranje ne poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira. Stoga Vam, još jednom, upućujem osobni apel da pošaljete JAVNU i GLASNU PORUKU O NULTOJ TOLERANCIJI na plagiranje u Republici Hrvatskoj. Jasno je da Vi niste odgovorni za takvu proširenost plagiranja u Hrvatskoj, ali Vi imate šansu (i odgovornost) biti prvi političari u Hrvatskoj koji će početi rješavati taj ozbiljan problem Hrvatske. Takva poruka i predanost promjenama u društvu svojim dugoročnim značajem bitnija je od mnogih drugih političkih rasprava. Zapitajte se tko će voditi HEP za 10 godina ako najkvalitetniji mladi stručnjaci napuste Hrvatsku zbog plagijatora i gore spomenutih erozija našeg društva?
Kolika je moralna kriza vodećih osoba u znanosti u RH vidi se u ovoj izjavi: ”U Hrvatskoj su ionako svi u sukobu interesa”. To su riječi rektora Splitskog sveučilišta Šimuna Anđelinovića kojima javno pokušava braniti ministra Barišića od novih optužbi o njegovu djelovanju u Ministarstvu znanosti. Radi se o potpisivanju odluka od ministra o dodjeli financijskih potpora nizu projekata u kojima je i sam sudjelovao, što je primjer sukoba interesa. Još jedno od ministrovih djela koje će negativno utjecati na znanost, a ovom izjavom splitskog rektora vrijeđaju se direktno znanstvenici koji svoj posao obavljaju odgovorno i časno u Republici Hrvatskoj.
Ministar znanosti iznosi neistine i napada one koji ukazuju na plagiranje. Ministar Barišić nedavno je izjavio da se „doktor Đikić sasvim jasno opredijelio i uključio u politički obračun implicirajući da sam bio bivši savjetnik ministra Jovanovića“. Time ministar Barišić želi poručiti javnosti da, bez obzira na dokazano plagiranje, on nije odgovoran jer njegovo je razotkrivanje dio nekakve političke borbe. U cilju istinitog obavještavanja javnosti želim naglasiti da:
– Nikada nisam bio savjetnik ministru Jovanoviću niti bilo kojem drugom političaru u Hrvatskoj ili svijetu.
– Opredijelio sam se za podršku obrazovanju i znanosti, a nikako za politiku i političko obračunavanje. Javnim isticanjem NULTE TOLERANCIJE NA PLAGIRANJE (ne samo za ministra Barišića nego i druge plagijatore svih političkih opcija) borim se za primjenu demokratskih vrijednosti u RH te za napredak društva u cjelini.
– Nikada nisam javno kritizirao političko postavljanje ministra Barišića u Vladu RH. Naprotiv, pokušao sam kontaktirajući premijera Plenkovića 14. prosinca 2016. i direktno riješiti problem plagiranja ministra Barišića bez javnog uplitanja politike. Ponudio sam svoje stručno mišljenje te izrazio zabrinutost mogućim posljedicama toleriranja plagijata. U javnost sam se javio 12. siječnja, par dana nakon što je donesena i službena odluka da je ministar Barišić plagijator i tek nakon što su počeli napadi na Etički odbor zbog te odluke.
Ponovio sam javno ono što sam osobno rekao premijeru: svaka vrsta plagiranja mala ili velika nije spojiva s funkcijom ministra znanosti. Budući da sam neovisan od hrvatskih centara moći (jer živim i radim u inozemstvu), to mi daje mogućnost da lakše upozorim na ono što se događa onima koji prokažu nepravilnosti u Hrvatskoj. Zamislite kakva je opasnost za profesionalne karijere četvorice profesora filozofije koji su prije 6 godina podnijeli zahtjev za preispitivanje plagijata dr. Barišića (davno prije nego je dr. Barišić postao ministar). Zadivljen sam njihovom hrabrošću. Njihova je zasluga što Vi, gospodine Plenkoviću i gospodine Petrov, kao i cijela hrvatska javnost danas ima mišljenje najvišeg državnog tijela za etiku u znanosti, crno na bijelo: aktualni ministar znanosti počinio je plagijat. Iako su se u medije plasirale brojne laži i objede o meni osobno i mojoj obitelji, na njih se neću pojedinačno obazirati. Ipak, na kraju ovog priopćenja imam potrebu, građanima Hrvatske, posebno mladima istaknuti točne informacije o mome životnom putu.
– Državljanin sam Republike Hrvatske (nikada nisam zatražio ili prihvatio državljanstvo zemalja u kojima sam radio, poput SAD-a, Švedske ili Njemačke).
– U Zagrebu sam završio medicinski fakultet 1991. godine s prosjekom ocjena 5,0. Od 1991. do 1992. volontirao sam u bolnicama u Zagrebu te paralelno radio u sanitetskom stožeru RH, gdje sam prikupljao brojne podatke o civilnim žrtvama u ratu te ih objavio u dva znanstvena rada u CMJ-u.
– U inozemstvo sam otišao na usavršavanje i znanstveni rad u svibnju 1992. godine nakon završetka rata u Hrvatskoj.
– Svoj prvi članak objavio sam u časopisu Nature o strahotama rata u Hrvatskoj i Bosni – I Dikic. Plight of Bosnia and Croatia, Nature 1992, 359:571.
– Po obrazovanju sam liječnik, a po struci znanstvenik, trenutačno radim u Frankfurtu, Splitu i San Franciscu.
– Djelujem kao hrvatski znanstvenik već 15 godina te na Sveučilištu u Splitu vodim Laboratorij za istraživanje tumora. Svoje honorare od rada u Splitu donirao sam studentima medicine.
– Novčana sredstva iz svojih međunarodnih znanstvenih nagrada donirao sam civilnim udrugama u Hrvatskoj koje se bave obrazovanjem ili pomažu oboljelima od tumora.
– Po svjetonazoru sam liberalni demokršćanin, a po uvjerenju katolik i praktični vjernik.
– Javno sam angažiran u obrazovanju mladih te popularizaciji znanosti u Hrvatskoj.
– Neka od osnovnih životnih načela su mi: dobro je činiti dobro, biti stručan u svojoj profesiji, imati slobodan i kreativan duh te nikada ne pripadati ni jednoj političkoj opciji.
Mislim da sam ovime izrekao sve što sam želio o temi plagiranja u Hrvatskoj, svojim motivima kao i da sam demantirao laži koje su se o meni pojavile proteklih dana. Naposljetku, Vas, kao i cjelokupnu hrvatsku javnost, srdačno pozdravljam, Ivan Đikić
P.S. Nastojat ću se i dalje boriti za istinu, za mlade i njihov boljitak u Hrvatskoj, a moja razmišljanja ubuduće možete pratiti na: www.ivandikicblog.org”, stoji u pismu.
Večernji list/http://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
11 thoughts on “NOVO ĐIKIĆEVO PISMO : ‘Realnost je takva da plagijatori svih boja rade na nekim od najodgovornijih javnih funkcija’”
Comments are closed.
Je li ovo uvodno izlaganje za 27. Kongres CK SKH (Priglupo)?
Kad bi mogao biti taj kongres da zatražim akreditaciju?
Đikiću, bjelodano je što i tko je karcinom na hrvatskom državotvornom tijelu… pušeš u isti rog…
A što mačka koti, miše lovi…
Sigurna sam kako će Đikić u idućem pismo poslati JAVNU i GLASNU PORUKU O NULTOJ TOLERANCIJI glede MAJORIZACIJE Hrvata u BiH!!
Javno i glasno podržati Treći!
Mislim ono, katolik i praktični vjernik! Ima slobodan duh!
Zna kako se država ne zove Bosna veće Bosna i HERCEGOVINA, zabrinut je za sigurnost RH, teško mu pada moderna „jama“ u koju se trpaju njegovi sunarodnjaci, braća u Kristu!
Brrr…..
Kad sam se godine 1990. konačno ohrabrio otići na jedan skup Hrvata u Ludwigshafen-u (gdje je UDBA godinama prije toga izvršila više atentata na hrvatske iseljenike), učinilo mi se da hrvatski nacionalni korpus sastoji pretežito (recimo dvije trećine) od HERCEGOVACA.
Pater Ljubo Sesar, “sitni” misionar u maloj hrvatskoj katoličkoj misiji, jedan je od recimo pet najvećih Hrvata, koje sam ikad upoznao.
Kad je kratko iza toga zapucalo, tko je bio prvi: Hercegovci!
Ne razumijem kako jedan učen čovjek, koji je u to vrijeme otišao u inozemstvo, može ispustiti Hercegovinu i Hercegovce. Bosna I Hercegovina, to se kaže u jednom dahu, onako po abecedi!
E, moj Đikiću, to je govor zeca traktoraša, a ne hrvatskoga znanstvenika!
🙂 🙂
Upornost, a često i stanovita verzija tvrdoglavosti, vrlo su poželjne karakteristike kod znanstvenika. (Kako je jedan poznati američki matematičar (u slobodnom prijevodu) rekao. ”Kad teoretičar brojeva nešto nanjuši, onda je kao lovački pas u progonu divljači, i ne pušta.) Tako da je ta karakteristika u poslu koristna i dr. Đikiću. No on nije sposoban razaznati kad je napustio ‘svoj teren’. Njegovo je pismo jedno neargumentirano trkeljanje. On govori ”da “plagijatori svih boja” danas rade na nekim od najodgovornijih javnih
funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj.” Ja, osim njegovog ‘pika’ ministra Barišića, nisam pročitao niti jednog drugog ‘palgijatora’; što, nota bene, ne znači da ih u Hrvatskoj nema. I na posljetku, budimo realni; Hrvatska ima sijaset ‘rak rana’, prije negoli dođe na tapet ‘problem plagijarizma’.
Sigurno je mislio na Brkića i onda nadodao Barišića. Tako genijalac sada ima množinu, pa može udarati po plagijatorima.
Ako je istina ono što je svojedobno stajalo u tisku da je profesor na Policijskoj akademiji davao studentima tekstove da ih manje-više prepisuju, onda se nitko ne smije čuditi da su to oni učinili pa i Brkić. Ja bih čak rekao da su takvi radovi legalni, iako izvan pameti. :)))
Da se spriječi prepisivanje u nekom završnome radu, to je odgovornost mentora.
U slučaju znanstvenoga rada to je odgovornost urednika.
Znakovito je da Đikić ovu skupinu uopće ne spominje.
Isto tako ne spominje slučaj veleumnog i velehrabrog tekstilnog djelatnika Ante K. iz Sinja, koji je pod stare dane kao umirovljeni general, nakon što se učlanio u SDP, dogurao do diplome politologa, iako nije mogao izgovoriti ni tri povezane rečenice.
U to je vrijeme Đikić bio savjetnik od Jovčeta.
Ne znam je li mislio na Brkića, ili nekog trećeg. O ‘problemu plagijarizma’ tipa a’la Brkić ne treba trošiti riječi; jer, kako i sami kažete, to nije plagijarizam u pravom značenju te riječi. Pisanje diplomskih radova, raznih studentskih eseja, i slične stvari, bolje je u ovoj priči ostaviti po strani; jer bismo se mogli samo svi skupa zaplesti ‘ko pile u kučine’. Sramota je mentora, i institucije kojoj dotični pripada, ako njegovi studenti ili đaci polažu ispite, ili dobivaju ocjene, jeftinom ‘prepisivačinom’. I tu postoje razne instance, i mehanizmi, koji trebaju reagirati; ponekad i na način da se konkretnoj osobi uskrati trajno obavljanje posla koji trenutno obavlja. Problem kod nas je, treba reći istine radi, taj da često svi mi volimo ‘zatvarati oči i gledati kroz prste’ kako neki naši kolege ‘ne bi ostali na cesti’; što je esencijalno krivo gledanje.
Ja sam mislio da ste vi matematičari kao mi inženjeri imuni na to.
Ovi slučajevi u Njemačkoj koje je naveo Đikić, to su sve pravnici.
Tamo je navodno ekstremno teško biti originalan. Rezultat: fusnota jedna slijedi drugu.
Niste komentirali bivšega alkarskog vojvodu A.K.
Osim toga, kako komentirate izjavu onoga Sesardića da je veća vjerojatnost šestice u lotu, nego da sporni rad nije plagijat?
Moje skromno znanje teorije vjerojatnosti kao i kolega matematičar kažu mi da je višestruko obrnuto tj. Sesardić govori o stvarima koje ne razumije.
Ok, ajmo redom. Prvo, iskreno, nisam shvatio što ste mislili pod ‘imuni na to’; ali to i nije bitno. Kad govorite o tome kako je npr. u pravu, ali i u brojnim društveno humanističkim djelatnostim je gotovo isto, ‘ekstremno teško biti originalan’; ja imam sljedeće mišljenje. A treba li onda toliko inzistirati i dijeliti doktorate po raznim društveno humanističkim institutima, departmentima i fakultetima?! Ako ljudi nemaju ništa originalno za reći, onda je bolje da šute; negoli da ‘otkrivaju toplu vodu’, i piskaraju beznačajne uratke. To sve je nažalost vezano uz već dugo prisutnu ‘filozofiju’ u (kvazi)znanostima koja se često sublimira u frazi ‘publish or perish’, što je dovelo do generalne hiperprodukcije ‘znanstvenih’ radova koji često imaju kontraproduktivnu ulogu, jer čine da se ‘od šume ne vidi drveće’.
Kad govorite o A.K.; a što da tu komentiram?! On je, nažlost, tek jedan od tisuća onih koji su dobili akademske diplome, a nisu trebali. I to je vezano uz nešto na što se meni ‘diže kosa na glavi’. A to je činjenicaa kad se u Hrvatskoj govori kako bismo trebali ‘podignuti udio akademski obrazovanih ljudi na nivo prosjeka u zapadnoj Europi’. Ok, ja nemam ništa protiv te ideje; ali to se ne može raditi ‘na silu i preko noći’. Kad ja nekim kolegama znam namjerno karikirati riječima ‘pa dobro, ajmo onda prodat brdo diploma i zaradit debelu lovu’, onda ne razumiju taj moj sarkazam.
Spomenuli ste ‘veleumnu’ izjavu tog nekog Sesardića. Prvo; to me podsjetilo na davno pročitanu rečenicu koja je rekla sljedeće: Moguće je da bi majmun, kad bi mu se dalo pisaću mašinu po kojoj bi on nasumično lupao, napisao Tolstojev ‘Rat i mir’. Točno, iako je vjerojatnost faktički nula. To o čemu priča taj Sesardić je sa serioznog matematičkog aspekta notorna besmislica. Jer izbor brojeva na lotu je (barem teoretski gledano) apsolutno nezavisan događaj. S druge pak strane, pisanje znanstvenih radova to nije. Tako da, recimo to je tako u matematici, nema šanse da će netko napraviti plagijat ukoliko sam nije unaprijed odlučio da to želi učiniti. Bilo je dosta primjera da je dvoje ili više ljudi u razmaku od nekoliko godina npr. dokazalo isti matematički rezultat; ali uvijek na različite načine, tako da se nikad nije ni pomišljalo na nekakve ‘krađe rezultata’ ili plagijarizme. (Ja sam još kao student dokazao jedan rezultat iz tzv, kompleksne analize, koji mi se učinio vrlo zgodan. Kad sam se zaposlio na PMF-u, negdje koncem 90-tih sjetio sam se tog rezultata, i uobličio ga u mali rad od 4 stranice, s namjerom ponude za publikaciju. Bezuspješno sam, ali uporno, vjerujući u njegovu vrijednost slao isti rezultat valjda u 5-6 časopisa, i uvijek je bilo odbijeno s nekim nemuštim obrazloženjima. Zadnje slanje tog mog rada zbilo se 2005. godine u jedan njemački časopis. Nakon otprilike 4 mjeseca ja sam dobio pismo urednika u kojem je isti priložio fotokopju stranice knjige dvojice kineskih matematičara, publicirane 2004. godine, na kojoj je kao teorem naveden upravo taj moj rezultat. I sad; je li tu bila riječ o tome da su se dotični tijekom proteklih godina nekim slučajem ‘dočepali’ mog malog rada? Ili sam ja slučajno našao nešto što su i oni sami ‘načačkali’? To ja nikad ne ću doznati; i nije me više briga. Jasno, nakon toga ja više nikad nisam ni pomišljao na slanje istog rada u neki časopis; on je postao prošlost.)
Kao zaključak; apsolutno se slažem s Vama, i vašim kolegom matematičarem, kako taj Sesardić ne zna o čemu govori. Ili još bolje rečeno, neutemeljeno lupeta. (Kladio bih se da je i on neki ‘društvenjak’. Oni vole govoriti o stvarima o kojima nemaju pojma. A posebno vole imati ‘na tapetu’ neke matematičke frazeologije; jer im je to ‘tiha patnja’, budući podsvjesno znaju da je predmet njihovog rada intelektualno svjetlosnim godinama udaljen od rada jednog matematičara, teorijskog fizičara, elektrotehničara, itd.)
Potpuno ste me razumjeli. Kod nas bi bilo svjesno napraviti plagijat, pa ga nekako zakamuflirati, vjerojatno teže nego napraviti originalni rad. Zato vjerojatno nikad nisam čuo da bi netko bio priveden kao plagijator.
A.K. je zanimljiv u svezi kukuriku vlasti i njihova savjetnika Đikića, koje to tobože nije uočio. Kad god se pojavi na TV, pomislim na njegovu diplomu.
Za ove društvenjake bih uveo teške ispite, da ne moraju glumiti originalnost tamo gdje je ima samo u tragovima.
Sesardić je filozof, navodno puno bolji od Barišića, pa bi teorijski bio dobar recenzent, ali se s ovom izjavom nije proslavio.