Uspješna domoljubna misija Antona Kikaša u Rijeci
Vrijeme:1 min, 29 sec
Nema odabrana galerija ili galerija je izbrisan.
Za dolazak Antona Kikaša u Rijeku i prikazivanje filma Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991. udružili su se u organizaciji Udruga ratnih veterana 1. Hrvatski gardijski zdrug, Zajednica udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije, Udruga dragovoljaca Grada Rijeke, Udruga Specijalne policije Ajkule P. G. Ž., Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Bakar, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata P.G.Ž., Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Kastva, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata P. G. Ž. Grobnik, a suorganizatori su bili Riječki ogranak Matice Hrvatske, Hrvatski domobran udruga ratnih veterana RH i Počasna straža Grada Bakra.
Prikazivanje filma Jakova Sedlara i Hrvoja Hitreca u najvećoj (dupke ispunjenoj) dvorani riječkog Cinestara bila je slavlje nepokorenog hrvatskog sna u kojemu je Anton Kikaš prepoznat kao simbol nesebičnosti, davanja iz ljubavi, po cijenu vlastitog života, što najbolje mogu razumijeti oni koji su se borili za Domovinu i oni koji su za to spremni.
Anton Kikaš tijekom dana, 19. siječnja 2017., položio je vijence na Mostu hrvatskih branitelja i uz kip Pape Ivana Pavla II. u Trsatskom Svetištu, a razgledao je i Trsatsku gradinu upoznajući se sa burnom prošlošću grada čiju je sudbinu odredio položaj granično hrvatskog grada s vlašću koja poslovično ne voli Hrvate.
Sudeći po pljesku i ustajanju na noge publike u prepunoj dvorani da se pozdravi čovjek koji je iz čistog domoljublja stavio sve na raspolaganje, Rijeka zaslužuje domoljubniju vlast.
Oproštaj od Rijeke i PGŽ-a, na putu prema Zagrebu Antonu Kikašu priređen je u prostorijama Udruge hrvatskih ranitelja dragovoljaca Domovinskog rata Grobnik, velikog srca, onako kako to rade oni koji se razumiju u dušu.
Anton Kikaš je obećao: “Vratit ću se!”
Vedrana Spadoni Štefanić/Hrvatsko nebo
