Kavazovićeve utvare

Muslimanski poglavara reis Husein Kavazović poručuje svojim vjernicima kako na njih iz prošlosti uvijek vrebaju dvije utvare, najprije ona Cvetković – Maček, a potom Tuđman i Milošević te Karadžić i Boban, što se, smatra reis, u različitim varijacija i danas događa

Nedavno provedeno istraživanje jasno pokazuje kako se islamsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini veže isključivo uz Tursku, a te svoje veze još intenzivnije doživljava nakon što je aktualni šef turske države Redžep Erdogan srušio sekularne temelje na kojima je počivala dotadašnja država i njezin politički život usmjerio prema islamističkim strujanjima.

Zato islamski dio stanovništva u BiH, bez obzira na svoju brojnost pa i formalno preuzeto bošnjačko ime, nije ništa drugo nego ostatak osmanske manjine, koja je sve do ulaska austrougarske vojske i oslobođenja 1878. tih pokrajina feudalnim metodama vladala nad kršćanima u tim zaposjednutim zemljama. Austrougarske vlasti im također nisu ukinule povlašteni status pa je jedna vrsta feudalnih odnošaja trajala sve do kraja Prvoga svjetskog rata.

Tu civilizacijsku pogubu na svoj je način pokušavala riješiti karađorđevićevska vlast, nu osim favoriziranja pravoslavlja i sad već povlaštenih Srba nije bogznašto drugo učinila. Begovski poredak formalno je zamijenila komunistička “vrhuška”, koja je  u razdoblju poslije 1945., samo ovaj put pod geslom komunističkih krilatica, potvrdila režim vlasti muslimanskih povlaštenika, koji su pola stoljeća pripremani kao muslimanska posebnost za preuzimanje totalne vlasti i na prostorima izvan Bosne i Hercegovine. Danas pak nakon srpsko-muslimanskoga rata tijekom devedesetih godina i posljedične muslimanske agresije na Hrvate i hrvatske prostore u BiH, što je na kraju rezultiralo stvaranjem srpskoga entiteta na jednoj i muslimansko-hrvatskoga na drugoj strani, nije riješilo frustracije niti jednoga od tri tamošnja naroda.

Osim prirodne težnje Srba da svoj enitet veže uz Srbiju, muslimanski unitarizam i sve snažnija islamistička propaganda potiču srpski separatizam i njihov teritorijalni izlazak iz sastava bosanskohercegovačkoga protektorata. Muslimanska politika je jednako porazna za hrvatski narod u poslijeratno ustrojenoj Federaciji, kao i u razdoblju politike genocidnoga protjerivanja Hrvata s područja središnje Bosne, gdje su se za budući džihad protiv Zapada uvježbavali Al-Quaidini i Isilovi borci.

Naime, ne samo da islamistički zločini nad Hrvatima već više od dva desetljeća nisu moralno osuđeni, nego su rijetko procesuirani i sami zločinci, dok muslimansko pravosuđe istodobno sudovanjima pokušava etnički očistiti Hrvate tamo gdje nisu uspjeli ostvariti svoj plan  ratnim zločinima. Zato je nestanak Hrvata s područja Herceg Bosne u federacijskom razdoblju još veća nacionalna tragedija od one u džihadističkom protjerivanju tijekom muslimanske agresije. Posve je naravno da srpski političari gledajući proces nestanka Hrvata u Federaciji svim svojim snagama žele od Republike Srpske otkloniti bilo kakve muslimanske nasrtaje.

Na nedavoj promociji filma o navodno genocidnom stradanju muslimana u BiH, odnosno osmanske manjine muslimanski poglavar reis Husein Kavazović poručio je svojim vjernicima kako na njih iz prošlosti uvijek vrebaju dvije utvare, najprije ona Cvetković – Maček, a potom i Tuđman i Milošević te Karadžić i Boban, što se, smatra reis, u različitim varijacija i danas događa. Po tvrdoj reisovoj logici islamističke utvare su očito kršćani, a zapravo Hrvati i Srbi, koji osmanskim fundamentalističkim ostatcima čak i svojom nazočnošću u BiH smetaju da tamo cjelovitije razvije poligin za uvježbavanje svetih ratnika protiv Zapada. Nu kad je riječ o savezništvima, nije potrebno podsjećati vrhovnoga fundamentalistu kako je savez Izetbegović-Tuđman od 1994. najviše koristio muslimanskom dijelu stanovništva, a na kraju, ne samo da mu je omogućio  preživljavanje, nego i formiranje entiteta, u kojem besprizornom protuhrvatskom diktaturom vlada sve do danas.

Bakir Izetbegović:Zahtjevi za federalizacijom mogu destabilizirati BiH i cjelu regiju

Jedan drugi strateški savez iz povijesti, onaj Osmanlija i srpskih velikaša u ratovima protiv kršćanskih naroda, omogućio je osvajanje katoličkoga bosanskoga kraljevstva, gdje su se nakon neviđena genocida nad Hrvatima ugnijezdili nitko drugi nego osmanski predci današnjih Kavazovićevih vjernika.

Ne samo radi podsjećanja na savezništva, nego ponajprije zbog sudbine muslimanskoga svijeta u BiH, za čiju su sudbinu najviše odgovorni njegovi “begovski” predvodnici, nije dobro poticati mržnju protiv naroda s kojima živi. Poglavito u razdobljima velikih previranja, u koja su znatnim dijelom na području BiH umiješane politike velikih sila.Ponajprije ruska, koja potiče izdvajanje Srba, neosmanska koja inzistira na bošnjačkom unitarizmu, ali i američka koja zemlju usmjerava prema Zapadu.

Ivan Svićušić /HRsvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo