TURSKA KLIZI U DIKTATURU: Čitava bošnjačka sela se uhićuju, oduzimaju im državljanstva, imanja i tvrtke!

Dok miluje nišan svoje rahmetli majke koja je početkom nove godine ukopana na sarajevskom Vlakovu, turski državljanin, Bošnjak porijeklom iz Hercegovine, sa suzama u očima pita se što će biti s domovinom u kojoj je rođen i odrastao, ali i njegovom obitelji koja je ostala tamo, piše Dnevni avaz u opširnoj anlazi zbivanja u Turskoj nakon pokušaja vojnog udara.

Put u diktaturu

Otkako je u Turskoj poslije neuspjelog vojnog puča 15. srpnja prošle godine, prije točno šest mjeseci – usporedo s legitimnim obračunom turskih vlasti protiv sudionika udara – počeo i lov na ljude, čovjeku kojeg za potrebe ovog teksta list naziva Abdulah (ime poznato redakciji, ali ga zbog njegove i, prije svega, sigurnosti njegovih rođaka u Turskoj neće objaviti) srušio se svijet.

I dok je u pokušaju vojnog puča koji je ugušen do jutra 16. srpnja stradalo 250 osoba, a ovih dana su donesene i prve doživotne presude, broj turskih žrtava, ustvari, raste. Abdulah je, također, postao žrtva, ali mašinerije čistki koja mjesecima lomi policajce, vojnike, obavještajce, profesore, akademike, biznismene, novinare, diplomate, političare, twiteraše, tek obične male ljude, često vjernike, a za što Zapad optužuje autoritarnog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, u kojeg su muslimani diljem svijeta do prije nekoliko godina polagali veliku nadu.

Čistke u Turskoj uzimaju maha: Režim nema milosti ni prema kome

Erdogan pak za cijeli kaos u zemlji optužuje svog arhineprijatelja, imama Fetullaha Gulena, koji živi u Americi, te pod izgovorom borbe protiv terorizma, zajedno s Gulenovim Hizmetom ili FETO organizacijom, želi ukloniti svaku moguću opoziciju i kritičare. Paradoksalno, uprkos tome, terorističkih napada je sve više, a slobode sve manje. Turska ekonomija posrće, a lira je u slobodnom padu.

Dok se i u BiH organiziraju paneli o 15. srpnju, naša javnost malo zna o ljudima koji su žrtve političkih previranja u Turskoj.

U toj dimnoj zavjesi parlament Turske započeo je ovog tjedna raspravu o izmjenama ustava koje bi predsjedniku Erdoganu dale daleko veća ovlaštenja i omogućila mu još dva petogodišnja mandata na toj funkciji. Poslije referenduma koji je planiran na proljeće, Turska bi mogla dobiti i novog “sultana” – Erdogana.

U međuvremenu, mnogi od najbližih srodnika sugovornika Dnevnog avaza Abdulaha su po turskim zatvorima. Nakon neuspjelog puča 41.000 osoba je uhićeno pod različitim izgovorima. Mnogi Turci tamo su skončali. U zatvoru je pet mjeseci nevin proveo i bh državljanin, student Samed Nadarević iz Cazina. Svjedoci kažu da u zatvorima ima i djece, a samo ona do godinu su uz majke.

Čak 100.000 ljudi je ostalo bez posla, mnogi nemaju za kruh, a prema službenim podatcima, 10.000 osoba je pod istragom zbog sumnje da su navodno koristile društvene mreže radi pružanja navodne podrške terorizmu.

Kakva ih sudbina čeka svjedoči nedavni primjer modnog dizajnera Barbarose Sansala koji je nakon deportacije sa Sjevernog Cipra pretučen. I to već u zračnoj luci i pred kamerama! U međuvremenu, više od 150 medija je zatvoreno, a najmanje 140 novinara uhićeno. Turska tako postaje zemlja straha!

Abdulah je ostao bez ičega. Od onog što je desetljećima stjecao ostala je tek potvrda vlasti da mu se oduzima sva imovina jer je navodni pomagač terorista. Bez presude suda, po kratkom postupku.

– Imao sam 40 zaposlenih i dobro razvijen posao. Pošteno sam radio. Preko noći su mi uzeli sve. Ljudi koji su kod mene radili ostali su bez kruha. Nitko neće da ih primi, jer se boje – priča Abdulah s očajem na licu.

S nešto ušteđevine sklonio se u zemlju svojih predaka. Fizički je tu, a srce je ostavio dolje. Zajedno s dijelom obitelji koju je Abdulah zbog teroriziranja i policijskih upada kasnije prebacio u Sarajevo, bila je i njegova stogodišnja majka. Baka je kao beba početkom prošlog stoljeća odnesena u Tursku u zbjegovima koji je (kao danas na Zapad) tada selio na Istok, tražeći sreću “pod suncem tuđeg neba”.

Zemlja bosanska

Nikada poslije nije bila u domovini. Bog je htio da kao izbjeglica ispusti svoju dušu upravo u svojoj Bosni! Valjda će naći svoj mir u zemlji bosanskoj. Tužne su to priče o kolektivnoj sudbini našeg naroda koji već 140 godina traži mir da li u “svojoj mrtvaji koju smo zavoljeli” (Meša Selimović) ili u bijelom svijetu, ali ga očito ne nalazi, piše Avaz.

Abdulahova priča slična je onoj više od 50 turskih državljana koji su se od progona sklonili u Sarajevu i BiH. S nekima od njih proteklih dana razgovarao je i reporter “Avaza”. Kažu da je diljem Europe i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi.

Daleko od očiju bh. javnosti traje njihova drama. Nekima su oduzete putovnice, drugima poništeni, dok bi treći radije bili u Imigracijskom centru u Lukavici nego se vratili u svoju zemlju. Pojedinci nemaju ni za preživljavanje. Izmučeni, izmaltretirani, proganjani, osiromašeni… sa strahom govore.

Njihove priče su slične onima koje smo čitali u Solženjicinovim djelima ili zapisima Karla Štajnera. Dovoljno je ilustrativna i ona o Turčinu Senolu Buranu koji je uhićen jer je rekao što misli o Erdoganu, odnosno da “tom čovjeku ne bi poslužio ni čaj”. Kako i zidovi “imaju uši”, brzo ga je stigla policijska ruka i on je uhićen. Prijete mu četiri godine zatvora. Nešto slično Sidranovom Meši iz “Oca na službenom putu”, koji je “zaglavio” zbog karikature.

U jednom drugom slučaju policija je uhitila oba roditelja, no ni najbliža rodbina (uključujući i djedove i bake) nije ih htjela pa su djeca završila u domu. Ljudi se “drukaju” zbog nečijeg posla, iz čiste mržnje i zavisti. Čak i zbog nesporazuma pri manjoj prometnoj nezgodi!? Roditelji se odriču djece, brat brata… To su traume od kojih će se tursko društvo sigurno desetljećima morati oporavljati.
Diljem Europe i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi

– Ovom čovjeku brat je uzeo negdje vaših 80.000 maraka. Otišao je kod šejha tekije koju posjećuje i pitao ga je li mu to halal. Ovaj je odgovorio da jeste, jer je to ratni plijen zbog činjenice da je njegov brat, navodno, blizak ljudima koje vlasti žele prikazati teroristima. Eto i takve se stvari događaju – govori Abdulah, pokazujući na čovjeka u čijem je društvu bio.

Tešku sudbinu iskusio je i bivši veleposlanik Turske u Zagrebu Ahmet Tuta. On je stradao prošlog ljeta jer nije dovoljno oštro kod vlasti Hrvatske zagovarao zatvaranje škole koju, navodno, financira Hizmet. Danas je nezaposlen. Što više, na udaru su se našli i oni koji su ranije kritizirali Hizmet poput turskog novinara Ahmeta Šika.

Bh. novinar i diplomata Zlatko Dizdarević kaže za sarajevski list da je jedini očigledan rezultat događanja nakon 15. srpnja 2016. u suštini klizanje Turske nizbrdo. Što se povoda i uzroka vojnog puča tiče, i dalje smo na istom mjestu. Erdogan priča o Gulenu, ali, kaže Dizdarević, nitko ništa nije dokazao. Ali je zato jasno da se Erdogan približava svom ambicioznom cilju, a to je preuzimanje potpune totalitarne vlasti u Turskoj. On stvara sustav u kojem treba biti “sultan”.

– Ti događaji otvorili su Erdoganu vrata za dramatično čišćenje Turske od svakog živog tko pomisli da nije na njegovoj strani. Turska je u velikoj društvenoj, političkoj, socijalnoj i ekonomskoj recesiji. To nije samo 100.000 ljudi koji su, recimo, otpušteni. Pomnožite sa 10-15 ljudi u užim i širim obiteljima… To ne može dovijeka. Turska nije zemlja bez demokratske, liberalne, sekularne tradicije. To tinja negdje i to će se po zakonu akcije-reakcije vratiti na jedan način koji će biti mnogo gori nego taj pokušaj udara. Pritisak na njih je strahovit. Pitanje je trenutka kada će se početi vraćati kao bumerang – kaže Dizdarević.

Tvrdi da je Erdogan sebi presjekao grane na svim stranama i da je vanjskopolitički daleko slabiji, te podsjeća da oporba u Turskoj nije bila 20, već 50 posto, te da tih 50 posto građana i dalje postoji.

Prvi veleposlanik BiH u Turskoj, diplomata, publicista i veleposlanik Hajrudin Somun ističe da su se Turci nadali da će 2017. godinu provesti mirnije, ali ih je sam njen doček u Istanbulu na Bosforu, u koji su skakali slavljenici koje nije pogodio automat ujgurskog teroriste, opomenuo da ona može biti još gora od prethodne.

Cilj predsjednika Erdogana da po svaku cijenu ojača svoje ovlasti, kaže Somun, već skupo košta polovicu Turske koja se ne slaže s njim, ali i onu koja stoji iza njega. Ako najavljeni referendum uspije, kaže Serkan Demirtaš u “Hurriyetu”, jednom od rijetkih preostalih oporbenih medija, Turska će od „ustavne države“ postati samo „država s ustavom“. A referendumi se često izvrću u demokratsku manipulaciju masama.

– Ako je 2016. bilo 25 velikih i većih terorističkih akcija, ako je stranih turista prošle godine došlo za trećinu manje nego prethodne, ako lira pada, a ekonomija ne raste, onda je to sve odjek, ako ne i posljedica političkih zbivanja prije i poslije neuspjelog državnog udara. Politika koju vodi vladajuća stranka AKP posljednje tri godine, poslije desetljeća demokratskog uspona i ekonomskog buma, vodi daljnjim i dubljim podjelama Turske. Dok se nastavlja potjera i smjena svakoga za koga vlada smatra da je u vezi s „fetulahističkom terorističkom organizacijom“ FETO – pa se takvi ganjaju i po Balkanu i Bosni – protivnici te vlade smatraju da se radi o „lovu na vještice“ – izjavio je Somun.

Lov na Bošnjake

Dok u BiH mnogi i dalje vjeruju da je turski predsjednik “obnovitelj ummeta”, u nekim dijelovima Turske, tvrde sugovornici Avaza, cijela bošnjačka sela su uhićena. Što više, sagovornik sarajevskog lista Abdulah nije jedini Bošnjak koji je morao iz Turske pobjeći u Bosnu. Ovi ljudi očekuju da bh. lideri pitaju za to svoju braću i prijatelje u Turskoj.

Erdogan na početku karijere: Ako budem imao više od prstena, znajte da sam lopov

Paradoksalno, većina ljudi s kojima smo razgovarali doskora su bili glasači i simpatizeri Erdogana i nikad za nekog drugog nisu glasali. Ali to nije spriječilo njihovo stradanje.

– Kada je započeo političku karijeru, govorio nam je: “Ako budem imao ikada nešto više od ovog vjenčanog prstena, znajte da sam lopov”. Toliko je htio naglasiti svoje poštenje. Taj snimak i danas postoji. Erdogan je sada multimilijunaš i ima svu moć. Mi smo samo rekli da musliman takav ne može biti i zato stradamo – tvrdi Abdulah.

Progoni novinara

– Meni je žao što je jedan od mojih starih kolega Šahin Alpaj Novu godinu proveo u zatvoru, gdje je strpan poslije propalog udara. Javljaju mi da mu je čak i sva imovina blokirana. A grijeh mu je što je u komentarima u ukinutom “Today Zamanu”, u kojem sam i ja pisao proteklih godina zajedno s mnogim europskim suradnicima koji nisu imali nikakve veze s FETO, znao kritizirati autoritarni smjer politike predsjednika Erdoana – kaže Somun.

Ekonomija otklizala nizbrdo

– Mislim da je Erdoganova pozicija u međunarodnim odnosima s odmicanjem od NATO-a i približavanjem Rusiji gora po njega nego što je bila. Nije više faktor ravnoteže i stabilnosti kakav je bila ranije. Ekonomski rezultati u posljednjoj godini govore o zaustavljenom trendu uspona i otklizavanju ekonomije nizbrdo. Način na koji želi riješiti kurdsko pitanje je potpuno apsurdan. Kurdsko pitanje se ne može riješiti ni fizičkom ni vojnom eliminacijom. Kurdi su etablirani i potvrđeni i politički i vojno. Oni do sada nisu tražili rješenje zajedničke države, već priznanja prava na razini lokalnih autonomija. No, sada nisam siguran da će se to tako rješavati – tvrdi Dizdarević.

Somun: Okrećite se Europi!

– Iako sam više Bosanac nego Bošnjak i služio svojoj zemlji u raznim zemljama, i danas imam najviše prijatelja u Turskoj, što znači da nas mnogo šta veže. Turski narod jeste pomagao Bosni, ali su bosanski muslimani uvijek Turskoj više težili i voljeli je nego obratno, pogotovo kad se radi o političarima. Vlade Turske, bilo kemalističke ili erdoganovske, bile su realnije i pragmatičnije od bosanskih u tim odnosima i vodili su ih pri tome mnogo više nacionalni interesi nego emocije. Dakle, bilo bi bolje i političarima BiH da se više okreću Europi i obraćaju joj se za podršku, a ne Turskoj ili Rusiji, ne odričući se pri tome svojih posebnih povijesnih i emocionalnih veza s njima – kazao je Somun za sarajevski list./HMS/

Put u diktaturu

Otkako je u Turskoj poslije neuspjelog vojnog puča 15. srpnja prošle godine, prije točno šest mjeseci – usporedo s legitimnim obračunom turskih vlasti protiv sudionika udara – počeo i lov na ljude, čovjeku kojeg za potrebe ovog teksta list naziva Abdulah (ime poznato redakciji, ali ga zbog njegove i, prije svega, sigurnosti njegovih rođaka u Turskoj neće objaviti) srušio se svijet.

I dok je u pokušaju vojnog puča koji je ugušen do jutra 16. srpnja stradalo 250 osoba, a ovih dana su donesene i prve doživotne presude, broj turskih žrtava, ustvari, raste. Abdulah je, također, postao žrtva, ali mašinerije čistki koja mjesecima lomi policajce, vojnike, obavještajce, profesore, akademike, biznismene, novinare, diplomate, političare, twiteraše, tek obične male ljude, često vjernike, a za što Zapad optužuje autoritarnog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, u kojeg su muslimani diljem svijeta do prije nekoliko godina polagali veliku nadu.

Čistke u Turskoj uzimaju maha: Režim nema milosti ni prema kome

Erdogan pak za cijeli kaos u zemlji optužuje svog arhineprijatelja, imama Fetullaha Gulena, koji živi u Americi, te pod izgovorom borbe protiv terorizma, zajedno s Gulenovim Hizmetom ili FETO organizacijom, želi ukloniti svaku moguću opoziciju i kritičare. Paradoksalno, uprkos tome, terorističkih napada je sve više, a slobode sve manje. Turska ekonomija posrće, a lira je u slobodnom padu.

Dok se i u BiH organiziraju paneli o 15. srpnju, naša javnost malo zna o ljudima koji su žrtve političkih previranja u Turskoj.

U toj dimnoj zavjesi parlament Turske započeo je ovog tjedna raspravu o izmjenama ustava koje bi predsjedniku Erdoganu dale daleko veća ovlaštenja i omogućila mu još dva petogodišnja mandata na toj funkciji. Poslije referenduma koji je planiran na proljeće, Turska bi mogla dobiti i novog “sultana” – Erdogana.

U međuvremenu, mnogi od najbližih srodnika sugovornika Dnevnog avaza Abdulaha su po turskim zatvorima. Nakon neuspjelog puča 41.000 osoba je uhićeno pod različitim izgovorima. Mnogi Turci tamo su skončali. U zatvoru je pet mjeseci nevin proveo i bh državljanin, student Samed Nadarević iz Cazina. Svjedoci kažu da u zatvorima ima i djece, a samo ona do godinu su uz majke.

Čak 100.000 ljudi je ostalo bez posla, mnogi nemaju za kruh, a prema službenim podatcima, 10.000 osoba je pod istragom zbog sumnje da su navodno koristile društvene mreže radi pružanja navodne podrške terorizmu.

Kakva ih sudbina čeka svjedoči nedavni primjer modnog dizajnera Barbarose Sansala koji je nakon deportacije sa Sjevernog Cipra pretučen. I to već u zračnoj luci i pred kamerama! U međuvremenu, više od 150 medija je zatvoreno, a najmanje 140 novinara uhićeno. Turska tako postaje zemlja straha!

Abdulah je ostao bez ičega. Od onog što je desetljećima stjecao ostala je tek potvrda vlasti da mu se oduzima sva imovina jer je navodni pomagač terorista. Bez presude suda, po kratkom postupku.

– Imao sam 40 zaposlenih i dobro razvijen posao. Pošteno sam radio. Preko noći su mi uzeli sve. Ljudi koji su kod mene radili ostali su bez kruha. Nitko neće da ih primi, jer se boje – priča Abdulah s očajem na licu.

S nešto ušteđevine sklonio se u zemlju svojih predaka. Fizički je tu, a srce je ostavio dolje. Zajedno s dijelom obitelji koju je Abdulah zbog teroriziranja i policijskih upada kasnije prebacio u Sarajevo, bila je i njegova stogodišnja majka. Baka je kao beba početkom prošlog stoljeća odnesena u Tursku u zbjegovima koji je (kao danas na Zapad) tada selio na Istok, tražeći sreću “pod suncem tuđeg neba”.

Zemlja bosanska

Nikada poslije nije bila u domovini. Bog je htio da kao izbjeglica ispusti svoju dušu upravo u svojoj Bosni! Valjda će naći svoj mir u zemlji bosanskoj. Tužne su to priče o kolektivnoj sudbini našeg naroda koji već 140 godina traži mir da li u “svojoj mrtvaji koju smo zavoljeli” (Meša Selimović) ili u bijelom svijetu, ali ga očito ne nalazi, piše Avaz.

Abdulahova priča slična je onoj više od 50 turskih državljana koji su se od progona sklonili u Sarajevu i BiH. S nekima od njih proteklih dana razgovarao je i reporter “Avaza”. Kažu da je diljem Europe i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi.

Daleko od očiju bh. javnosti traje njihova drama. Nekima su oduzete putovnice, drugima poništeni, dok bi treći radije bili u Imigracijskom centru u Lukavici nego se vratili u svoju zemlju. Pojedinci nemaju ni za preživljavanje. Izmučeni, izmaltretirani, proganjani, osiromašeni… sa strahom govore.

Njihove priče su slične onima koje smo čitali u Solženjicinovim djelima ili zapisima Karla Štajnera. Dovoljno je ilustrativna i ona o Turčinu Senolu Buranu koji je uhićen jer je rekao što misli o Erdoganu, odnosno da “tom čovjeku ne bi poslužio ni čaj”. Kako i zidovi “imaju uši”, brzo ga je stigla policijska ruka i on je uhićen. Prijete mu četiri godine zatvora. Nešto slično Sidranovom Meši iz “Oca na službenom putu”, koji je “zaglavio” zbog karikature.

U jednom drugom slučaju policija je uhitila oba roditelja, no ni najbliža rodbina (uključujući i djedove i bake) nije ih htjela pa su djeca završila u domu. Ljudi se “drukaju” zbog nečijeg posla, iz čiste mržnje i zavisti. Čak i zbog nesporazuma pri manjoj prometnoj nezgodi!? Roditelji se odriču djece, brat brata… To su traume od kojih će se tursko društvo sigurno desetljećima morati oporavljati.

 Diljem Europe i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi

– Ovom čovjeku brat je uzeo negdje vaših 80.000 maraka. Otišao je kod šejha tekije koju posjećuje i pitao ga je li mu to halal. Ovaj je odgovorio da jeste, jer je to ratni plijen zbog činjenice da je njegov brat, navodno, blizak ljudima koje vlasti žele prikazati teroristima. Eto i takve se stvari događaju – govori Abdulah, pokazujući na čovjeka u čijem je društvu bio.

Tešku sudbinu iskusio je i bivši veleposlanik Turske u Zagrebu Ahmet Tuta. On je stradao prošlog ljeta jer nije dovoljno oštro kod vlasti Hrvatske zagovarao zatvaranje škole koju, navodno, financira Hizmet. Danas je nezaposlen. Što više, na udaru su se našli i oni koji su ranije kritizirali Hizmet poput turskog novinara Ahmeta Šika.

Bh. novinar i diplomata Zlatko Dizdarević kaže za sarajevski list da je jedini očigledan rezultat događanja nakon 15. srpnja 2016. u suštini klizanje Turske nizbrdo. Što se povoda i uzroka vojnog puča tiče, i dalje smo na istom mjestu. Erdogan priča o Gulenu, ali, kaže Dizdarević, nitko ništa nije dokazao. Ali je zato jasno da se Erdogan približava svom ambicioznom cilju, a to je preuzimanje potpune totalitarne vlasti u Turskoj. On stvara sustav u kojem treba biti “sultan”.

– Ti događaji otvorili su Erdoganu vrata za dramatično čišćenje Turske od svakog živog tko pomisli da nije na njegovoj strani. Turska je u velikoj društvenoj, političkoj, socijalnoj i ekonomskoj recesiji. To nije samo 100.000 ljudi koji su, recimo, otpušteni. Pomnožite sa 10-15 ljudi u užim i širim obiteljima… To ne može dovijeka. Turska nije zemlja bez demokratske, liberalne, sekularne tradicije. To tinja negdje i to će se po zakonu akcije-reakcije vratiti na jedan način koji će biti mnogo gori nego taj pokušaj udara. Pritisak na njih je strahovit. Pitanje je trenutka kada će se početi vraćati kao bumerang – kaže Dizdarević.

Tvrdi da je Erdogan sebi presjekao grane na svim stranama i da je vanjskopolitički daleko slabiji, te podsjeća da oporba u Turskoj nije bila 20, već 50 posto, te da tih 50 posto građana i dalje postoji.

Prvi veleposlanik BiH u Turskoj, diplomata, publicista i veleposlanik Hajrudin Somun ističe da su se Turci nadali da će 2017. godinu provesti mirnije, ali ih je sam njen doček u Istanbulu na Bosforu, u koji su skakali slavljenici koje nije pogodio automat ujgurskog teroriste, opomenuo da ona može biti još gora od prethodne.

Cilj predsjednika Erdogana da po svaku cijenu ojača svoje ovlasti, kaže Somun, već skupo košta polovicu Turske koja se ne slaže s njim, ali i onu koja stoji iza njega. Ako najavljeni referendum uspije, kaže Serkan Demirtaš u “Hurriyetu”, jednom od rijetkih preostalih oporbenih medija, Turska će od „ustavne države“ postati samo „država s ustavom“. A referendumi se često izvrću u demokratsku manipulaciju masama.

– Ako je 2016. bilo 25 velikih i većih terorističkih akcija, ako je stranih turista prošle godine došlo za trećinu manje nego prethodne, ako lira pada, a ekonomija ne raste, onda je to sve odjek, ako ne i posljedica političkih zbivanja prije i poslije neuspjelog državnog udara. Politika koju vodi vladajuća stranka AKP posljednje tri godine, poslije desetljeća demokratskog uspona i ekonomskog buma, vodi daljnjim i dubljim podjelama Turske. Dok se nastavlja potjera i smjena svakoga za koga vlada smatra da je u vezi s „fetulahističkom terorističkom organizacijom“ FETO – pa se takvi ganjaju i po Balkanu i Bosni – protivnici te vlade smatraju da se radi o „lovu na vještice“ – izjavio je Somun.

Lov na Bošnjake

Dok u BiH mnogi i dalje vjeruju da je turski predsjednik “obnovitelj ummeta”, u nekim dijelovima Turske, tvrde sugovornici Avaza, cijela bošnjačka sela su uhićena. Što više, sagovornik sarajevskog lista Abdulah nije jedini Bošnjak koji je morao iz Turske pobjeći u Bosnu. Ovi ljudi očekuju da bh. lideri pitaju za to svoju braću i prijatelje u Turskoj.

Erdogan na početku karijere: Ako budem imao više od prstena, znajte da sam lopov

Paradoksalno, većina ljudi s kojima smo razgovarali doskora su bili glasači i simpatizeri Erdogana i nikad za nekog drugog nisu glasali. Ali to nije spriječilo njihovo stradanje.

– Kada je započeo političku karijeru, govorio nam je: “Ako budem imao ikada nešto više od ovog vjenčanog prstena, znajte da sam lopov”. Toliko je htio naglasiti svoje poštenje. Taj snimak i danas postoji. Erdogan je sada multimilijunaš i ima svu moć. Mi smo samo rekli da musliman takav ne može biti i zato stradamo – tvrdi Abdulah.

Progoni novinara

– Meni je žao što je jedan od mojih starih kolega Šahin Alpaj Novu godinu proveo u zatvoru, gdje je strpan poslije propalog udara. Javljaju mi da mu je čak i sva imovina blokirana. A grijeh mu je što je u komentarima u ukinutom “Today Zamanu”, u kojem sam i ja pisao proteklih godina zajedno s mnogim europskim suradnicima koji nisu imali nikakve veze s FETO, znao kritizirati autoritarni smjer politike predsjednika Erdoana – kaže Somun.

Ekonomija otklizala nizbrdo

– Mislim da je Erdoganova pozicija u međunarodnim odnosima s odmicanjem od NATO-a i približavanjem Rusiji gora po njega nego što je bila. Nije više faktor ravnoteže i stabilnosti kakav je bila ranije. Ekonomski rezultati u posljednjoj godini govore o zaustavljenom trendu uspona i otklizavanju ekonomije nizbrdo. Način na koji želi riješiti kurdsko pitanje je potpuno apsurdan. Kurdsko pitanje se ne može riješiti ni fizičkom ni vojnom eliminacijom. Kurdi su etablirani i potvrđeni i politički i vojno. Oni do sada nisu tražili rješenje zajedničke države, već priznanja prava na razini lokalnih autonomija. No, sada nisam siguran da će se to tako rješavati – tvrdi Dizdarević.

Somun: Okrećite se Europi!

– Iako sam više Bosanac nego Bošnjak i služio svojoj zemlji u raznim zemljama, i danas imam najviše prijatelja u Turskoj, što znači da nas mnogo šta veže. Turski narod jeste pomagao Bosni, ali su bosanski muslimani uvijek Turskoj više težili i voljeli je nego obratno, pogotovo kad se radi o političarima. Vlade Turske, bilo kemalističke ili erdoganovske, bile su realnije i pragmatičnije od bosanskih u tim odnosima i vodili su ih pri tome mnogo više nacionalni interesi nego emocije. Dakle, bilo bi bolje i političarima BiH da se više okreću Europi i obraćaju joj se za podršku, a ne Turskoj ili Rusiji, ne odričući se pri tome svojih posebnih povijesnih i emocionalnih veza s njima – kazao je Somun za sarajevski list.

HMS/http://hms.ba/Hrvatsko nebo