Tuđmanovo proročanstvo i desetljeće naše izdaje (Video)

Komunistička je medijska mašinerija u ovih 27 godina djelomično uspjela stvoriti sliku o Franji Tuđmanu kao diktatoru za čije se vladavine sustavno kršilo ljudska prava, oduzimala imovina, gušila sloboda, stvaranje 200 obitelji i t.d. Da stvar bude gora, Tuđmana se proziva i iz vlastitih redova, prije svega jer državu stvarao s ljudima kao što su Mesić, Manolić, Boljkovac, Gregurić, Valentić pa i Šeks te sva sila mentalnih komunista i oportunističkih prebjega.

Ako je ta skupina i bila potrebna za stvaranje neovisne Republike Hrvatske, u svakom je slučaju nepotrebna, dapače i štetna, suvremenoj, sadašnjoj Hrvatskoj. No, kako godine odmiču, Hrvatska se ne pomiče unaprijed, već se malo pomalo vraća tamo odakle je 1989. krenula; krenula je slobodi, a vraća se vlastitim tamničarima.

Tuđmana kao osobu koja je vodila pokret za oslobođenje Hrvatske ne treba mistificirati ni glorificirati; kao i svaki čovjek imao je mana i vrlina i u danim je okolnostima učinio što je mogao – i to je za hrvatsku slobodu bilo dovoljno. Ipak, posluša li čovjek Tuđmanove govore, pogotovo nakon 1996., i razmisli li malo o njima, ne može u njima ne pronaći, ako ništa, elemente proročanstva.

Tu se posebno ističe govor na zagrebačkom Plesu 23. studenoga mjeseca ’96. godine.

„Ne ćemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Ne ćemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Ne ćemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima.“

Hrvatima se već skoro 8 desetljeća nabija kolektivna krivnja zbog navodnih zločina počinjenih za vrijeme NDH – to je samo jedan u nizu instrumenata kojim se pokušava osporiti pravo Hrvata na vlastitu državu, čak i danas, nakon 27 godina.

Ipak, potrebno je kazati jednu drugu stvar: Hrvati jesu kolektivno krivi, i to je možda najveći krimen koji je jedan narod učinio samome sebi i to se Hrvatima nikad ne smije zaboraviti ni oprostiti, a to je da su u dva navrata izabrali Stjepana Mesića za predsjednika Republike Hrvatske, da bi nakon toga izabrali Ivu Josipovića. Hrvatska sloboda i demokracija je time dovedena u pitanje, a jesu li nas „jugokomunistički ostatci“ (Josipović, Pusić, Radman) i „bezglavi smušenjaci“ te „politički diletanti“ (Milanović, Mesić) umalo gurnuli u „regijon“ i kovali „regionalne planove“?!

„Ne ćemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…“ , rekao je tada Tuđman.

Nije li se Milanović-Josipovićeva administracija vezala sa svim tim vragovima? Tko se zeleni vragovi, ako ne islamisti koji su se infiltrirali u europske politički zelene opcije? Nije Pusić obećavala po zemljama Magreba da će Hrvatska priznati Palestinu u zamjenu za potporu njoj osobno u utrci za Gl. tajnika UN-a?! Nisu li sve „udruge“, od HND-a, Documente, GONG-a, Babe-a, raznih centara za ovo i ono, antifašističkih liga i tako dalje na platnom popisu „žutih vragova“, t.j. militantnog liberalizma i političke korektnosti? Ne financira li Sorosevo „Open society“ sve te protudržavne, anacionalne i „internacionalne“ udruge?

„Ne ćemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudo-demokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija“, reče Tuđman.

Nije li ovo Tuđman izrekao proročki; s takvom preciznošću, kao da je znao točno što će se događati? Nije li naše generale upozoravao da se u Haagu optužnica protiv „svih nas“ sprema i priprema?

Kako je moguće da su se svi oni skojevci, komesari i predsjednici komiteta, Radman, Ostojić, Lovrić, Pupovac, Bude Lončar… svi preko noći preobrazili u velike zagovornike „ljudskih prava“ i sloboda, a da je po njihovom bi ih ne trepnuvši poslali na Goli Otok ili pak odmah smaknuli.

Nije li Vesna Pusić izjavila da su svi na Bleiburgu krivi, ali im se nije stiglo suditi? Nije li Mesić prije 10 godina na HRT-u mrtav hladan izjavio da je na Bleiburgu ubijeno „nešta malo ljudi“?! I takvi danas zagovaraju „potlačene manjince“, a niječu genocid nad jednim cijelim narodom?!

„Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi s tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali ne ćemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom (Carigradom, op. a.), i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini“, također su riječi Franje Tuđmana.

I odlučujemo li danas o svojoj sudbini? Ili nam pak drugi nameću rješenja, a poslovično poltronska hrvatska politička vrhuška slijepo izvršava naređenja Berlina, Buzina i Bruxellesa? Jesmo li, protivno želji većinskog hrvatskog naroda, morali otvoriti granice kako bi tisuće terorista prolijevale krv po Europi i ta je krv na hrvatskim rukama? Ne trpimo li svakodnevno provokacije, prijetnje i vrijeđanja prekodrinskih četnika, koji su do jučer pjevali „Slobo šalji salate“, a sad jednostavno pokušavaju napraviti u miru ono što nisu uspjeli u ratu? Ne ruga li nam se svakodnevno Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Milorad Dodik, ne vrijeđa li neki muslimanski novinarčić zaluđen Jugoslavijom našu Predsjednicu da bi potom gostovao na državnoj televiziji i tamo nastavio omalovažavati hrvatske institucije pa i otvoreno prijetiti?

Zaista, kad malo sagledamo što je Franjo Tuđman govorio i što nam se događa, ne samo da je sve predvidio, nego smo mi dopustili sve što je on govorio da ne ćemo dopustiti. I tako smo izdali njega, njegov lik i njegovu baštinu, a to je slobodna, demokratska i neovisna Republika Hrvatska; tisućljećima sanjana, a u desetljeće uništena.

Josip Gajski/HRSvijet.net/http://hrsvijet.net/Hrvatsko nebo