T. Držić: Iščekivanje posljednjega hrvatskog generala, haaškog uznika

 Denn Haag: Nakon čekanja dugoga 12 godina, konačna presuda generalu Praljku i ostalima najkasnije u studenome ove godine

Prema izjavama novoga predsjednika Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Denn Haagu,Carmela Agiusa, pravomoćna presuda generalu Slobodanu Praljku i nekadašnjim čelnicima Herceg-Bosne bit će izrečena najkasnije u studenome 2017. godine. Agius, Maltežanin koji je tek nedavno imenovan predsjednikom Suda, u intervjuu za jedne novine u BiH, najavio je kako će se žalbeno ročište u njihovu slučaju održati u ožujku ove godine, nakon čega slijedi vijećanje sudaca i donošenje konačne presude.Uz Slobodana Praljka, dakle, pravomoćnu presudu čekaju i Bruno Stojić, Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Milivoj Petković i Berislav Pušić.

Carmel Agius naslijedio je sudca Theodora Merona, koji je oslobodio generale Gotovinu i Markača. Zanimljivo je kako je uz to Agius imenovan i predsjednikom Žalbenoga vijeća u slučaju Praljak i ostali. To ne bi bio nikakav problem da tada, zbog toga imenovanja, žalbeni postupak nije vraćen na početak. Naime, novi sudac, a sada i predsjedavajući Žalbenoga vijeća morao je ući u predmet, što znači kako je sve krenulo ispočetka i produljilo postupak. I konačno, ovu vijest o promjeni predsjednika Suda sa svim posljedicama po optužene Hrvate nije objavio niti analizirao ni jedan važniji hrvatski medij.

General Slobodan Praljak već se 12 godina nalazi u pritvorskoj ćeliji Suda u Haagu. Prije tri godine sva šestorica uložili su žalbe.

Sramotno ponašanje hrvatskih vlasti

Haaškim se sudcima očito ne žuri jer nikada ni na jednome sudu ne će imati plaće, uvjete rada i ostale beneficije kakve imaju na Sudu u Haagu. A čemu se Praljak i ostali više mogu nadati? Oslobađajućoj presudi? Ako je i bude, ona će za njih ipak značiti petnaest godina zatvora. Osim toga, beskrajno je sramotno ponašanje svih hrvatskih vlasti u zadnjih deset godina prema tim ljudima. Ispada kao da su oni vodili neki svoj privatni rat. Činjenica što se ne sudi samo njima, nego i vodstvu hrvatske države iz devedesetih godina, kao da nikoga ne zanima.

U slučaju osuđujuće presude moguć je niz teških političkih i materijalnih posljedica za Hrvatsku. Kako razumjeti da to hrvatske vlasti ne brine, nego su umjesto toga još i na razne načine opstruirale obrane optuženih. Od toga da su im skupo naplaćivali fotokopiranje arhivskih dokumenata, knjige koje je Praljak objavljivao proglašavane su šundom i oporezivane po višoj stopi, čak su krivotvorili i njegov imovinski cenzus kako visoke troškove njegove obrane ne bi platio Sud, nego on sam.

Naša šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata koji su sredinom svibnja 2013. nepravomoćno osuđeni u Haagu na ukupno 111 godina zatvora, kojima je prvostupanjsko vijeće ICTY-ja izreklo zatvorske kazne od deset do 25 godina, prema optužnici terete se za sudjelovanje u udruženome zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih nehrvata s područja Hrvatske Zajednice, kasnije Republike Herceg-Bosne, odnosno s prostora Hercegovine i središnje Bosne. U optužnici je dalje navedeno kako je u tome udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovalo više osoba, a među njima su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, ali i neki drugi.

Dugoročne posljedice za Hrvatsku

Dojam da je Hrvatska ostavila ove junake Domovinskoga rata na milost i nemilost, pretvorio se do danas u stvarnost. No ako budu i pravomoćno proglašeni krivima, ovaj bi predmet mogao imati dugoročne posljedice na Republiku Hrvatsku, s obzirom na optužbe i izrečenu formulaciju o udruženome zločinačkom pothvatu.

General Praljak objavio je tijekom suđenja, sam i bez pomoći Domovine koju je branio, relativno veliki broj knjiga, prikupio na desetke tisuća dokumenata, ali osim nevolja, prije svega za sebe i svoju obitelj, nije ništa drugo postigao. Izostala je potpora Hrvata, hrvatskoga pravosuđa i Ministarstva vanjskih poslova što je sramno da sramnije ne može biti.

Ljudi su to koji su se borili za stvaranje današnje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, koje je ta ista država sramno otjerala u Haag. Već iz presude sudca Merona vidljivo je kako u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije bilo nikakva udruženoga zločinačkog pothvata, međutim nova sudačka postava i dalje se time bavi. Da nije bilo naše šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, teško bi Hrvatska završila rat u današnjim granicama. Koja to zemlja, poput Hrvatske, proganja svoje istaknute ratne zapovjednike?

Međutim, potpuno se zaboravlja i činjenica kako je Hrvatska izdvajala znatnu logističku potporu Armiji BiH, ali i da je zbrinula nekoliko stotina tisuća muslimanskih izbjeglica iz BiH te osigurala liječenje ranjenim vojnicima Armije BiH u bolnicama, i to u jeku najžešćih sukoba s HVO-om. Je li to taj „zločinački pothvat”?

Nerazumijevanje ICTY-ja?

Novi predsjednik ICTY-ja Agius odbio je komentirati slučaj rekavši kako to nije prikladno ni za jedan proces u tijeku, uključujući i one protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića. No Agius je uvjeren kako je Haaški tribunal, koji bi trebao prestati s radom krajem iduće godine, ispunio svoju temeljnu zadaću jer je osigurao kazneni progon najodgovornijih za ratne zločine u ratovima 90-ih godina prošloga stoljeća na području bivše Jugoslavije.

Razočarenja i kritike na račun ICTY-ja, drži Agius, dolaze uglavnom zbog nerazumijevanja uloge koja mu je bila namijenjena, odnosno zbog nerealnih očekivanja, te da ICTY nikada nije imao mandat pridonijeti pomirenju u regiji (?!).

Ipak, na kraju ostaje neodgovoreno pitanje, dok su general Praljak i ostala petorica nepravomoćno osuđena, što je s onima koji su ubijali i rušili u Vukovaru, Škabrnji, Kninu, Voćinu i u stotinama drugih mjesta i gradova u Bosni i Hercegovini.

Tomislav Držić/Hrvatski tjednik/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo