Mogu li islamisti zabraniti Božić u BiH

Prije nego što Zapad otkrije načine obrane vlastitih naroda od islamističkoga terora, morat će se i sam riješiti kolektivnoga sljepila, a hrvatski narod u BiH, kako bi zaštitio sebe, ali i zapadnu uljudbu, ustrajati na zahtjevu za ustrojavanjem teritorijalne autonomije, koju predlaže i Europski parlament

Masovni otkup zemljišta po Federaciji BiH, što ga poduzimlju uglavnom dobrostojeći arapski došljaci, sve više nadilazi turističke okvire poslovanja i postupno se pretvara u ozbiljan politički projekt islamističkoga preuzimanja Federacije, koja bi, u ne tako dalekoj budućnosti, mogla postati poligon za vođenje ključnih terorističkih operacija protiv zemalja EU.

Neuravnotežen priljev arapskih useljenika koji postaju vlasnicima nekretnina pojačat će brojčanu nadmoć islamskoga stanovništva nad katoličkim Hrvatima, što onda dovodi u pitanje i  uspostavu hrvatske autonomije unutar Federacije, koju preporučuje jedna od rezulucija Europskoga parlamenta.

 Arapsku kolonizaciju prati i islamski fanatizam, što ga već na primjer promiče bivši reis ul ulema Mustafa Cerić, a kakav bi oblik taj islamizam mogao imati i u BiH svjedoči  jedan od vođa islamskih džihadista Abu Omara Almaqdesija, koji poziva na zabranu proslave blagdana Božića u islamskim zemljama, jer šerijat blagdan Kristova rođenja smatra heretičkim blagdanom.

Almaqdesi navješćuje i uvođenje poreza t. zv. jizja, kojeg bi nemuslimani, u zamjenu za prakticiranje svoje vjere, naravno bez Božića, plaćali kao znak pokornosti muslimanima u njihovim zemljama.

Taj su porez kroz povijest inače plaćali kršćani muslimanima u zemljama gdje su još donedavno živjeli.

Za uvođenje zabrane Božića islamisti, poput Almaqdesija, smatraju kako su dopuštene sve metode, uključujući ubijanje ljudi i njihovo “dizanje u zrak”, odnosno metode terorističke borbe koje danas masovno i rabe u džihadu protiv zapadne civilizacije.

Masovno pak naseljavanje Arapa u BiH ubrzat će, bez obzira na unutarnje islamističke protimbe, razvoj političkoga neoosmanizma, koji bi usredotočen u bošnjačkim dijelovima BiH, zajedno s učvršćivanjem ruskoga utjecaja u Republici Srpskoj, mogao postati paralelna prijetnja Zapadu.

Naime,  već danas u Erdoganovoj Turskoj, koja je napustila svoj sekularni politički put, SAD slove kao glavni neoosmanski neprijatelj. Zato se tamo svaka protimba novom sultanu, uključujući i sve češće terorističke napadaje, pripisuje američkoj politici, što se na medijskoj razini, kao poticanje antiamerikanizma, očituje i kroz bošnjačko-muslimanske medije u BiH.

 Ekstremistički islamizam svojedobno je pretvorio BiH i područja nekadašnje “Turske Hrvaske” u muslimanski vilajet, što su ga katolički Hrvati morali sustavno napuštati ili  zbog već navedenih prisila i teških poreza prelaziti na islam.

Na ta napuštena hrvatska područja Osmanlije su onda naseljavali pravoslavne Vlahe, koji su im služili kao pomoćne postrojbe u džihadu protiv tadašnjega Zapada.

U tom sklopu političkih okolnosti nije teško objasniti i današnju tursko-rusku suradnju, pa čak i onu u BiH, gdje su bošnjački neoosmanizam i proruski srpskopravoslavni militarizam praktično potisnuli autohtono stanovništvo – katoličke Hrvate – iz BiH.

Ideologija korektizma zamaglila je oči i mnogim političkim stratezima EU-a pa oni u sadašnjoj nasilnoj ismaističkoj borbi za osvajanje vlasti ne prepoznaju podudarnost  i istovjetnost krvavih metoda s nekadašnjom komunističkom revolucijom.

Prije nego što Zapad shvati i otkrije načine obrane vlastitih naroda od islamističkoga terora, morat će se i sam riješiti kolektivnoga sljepila, a hrvatski narod u BiH, kako bi zaštitio sebe, ali i zapadnu uljudbu, ustrajati na zahtjevu za teritorijalnom autonomijom, koju predlaže i Europski parlament.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo