Ilija Vincetić : ODAKLE POČETI?

ODAKLE POČETI?

Republika Hrvatska se nalazi u slijepoj ulici od smrti Prvog Hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, bar u područjima na koje je on izravno, svojim odlukama, mogao utjecati.

Područjem gospodarske politike nikada nije „ovladao“, što objektivno, u uvjetima oružane agresije nije ni mogao. Imperativ nabave najnužnijih sredstava za obranu od oružane agresije, u uvjetima embarga, odveo je neke sastavnice upravljanja gospodarsko-monetarno-financijskim i posljedično (već poodmaklim) procesom pretvorbe i privatizacije, duboko u područje ILEGALNOG, u kojemu se postavljaju temelji za ovladavanje svim vitalnim funkcijama upravljanja državom.

Anomalije u ostalim područjima od bitnog utjecaja na nacionalnu sigurnost „zauzdavao“ je snagom svoje osobe i koliko su mu druge, poglavito ratne, okolnosti dopuštale.

Područje obavještajno-sigurnosnih poslova pod nadzorom je snaga iz, istih tih, struktura SRH, koje se ne usuđuju izravno suprotstaviti državotvornoj politici, te težište svog djelovanja prebacuju na područje vlastitog preživljavanja.

Zadržavaju nadzor nad procesom, prikupljaju i deponiraju dokazni materijal koji će im poslužiti za ucjene, kompromitiranje i druge oblike dozirane paralize političkog i upravljačkog sustava države u nastajanju.

Reorganiziraju, ali i revitaliziraju suradničku mrežu, aktiviraju materijalne i financijske resurse (alocirane u periodu od 1987. do 1990.godine), i do detalja razrađuju mehanizam „trgovine utjecajem“ u svim oblastima djelovanja, države, gospodarskog sustava i onoga što kolokvijalno zovemo „društvom“!!

Odlaskom dr. Franje Tuđmana sa životne i političke pozornice, Republika Hrvatska ostaje bez STOŽERNOG oslonca, bez SIDRIŠTA i što je najvažnije, bez onoga tko razumije obrambenu i sigurnosnu DOKTRINU, sveukupnost pojavnih oblika u procesu definiranja političkog naroda (nacije) i značaja nacionalne države u borbi za njegov OPSTANAK.

Sve što nam se događa nakon 2000.godine je nesmiljena međusobna borba RUKU bez GLAVE!!

Neovisno o ideološkim i drugim zastranjenjima, konstanta našeg propadanja je nedostatak ELITA koje vide CJELINU i znaju postaviti SUSTAV.

ZAŠTO OVAKAV UVOD?

Zato što se protiv Republike Hrvatske još uvijek vodi „specijalni rat“, sa ciljem disolucije njenih institucija, a time i učinkovitosti vitalnih funkcija.Ustvari, rat nije ni prestajao. Mijenjani su samo intenzitet, oblici djelovanja, angažiranje snaga, opseg, metode i sredstva, ovisno o ciljevima. Taktičkim i operativnim, dok je strateški cilj uvijek isti.

Poražavajuća je činjenica da Republika Hrvatska nikada, osim za vrijeme Domovinskog rata (kada je bila strateško iznenađenje, poglavito 1991. kada se, unatoč svim prognozama, obranila i 1995. kada je pokazala snagu, zrelost i karakter) i par godina nakon njega, nije bila “igrač” na strateškoj razini.

Biti igračem  na „operativnoj razini“ propustila je birajući 2000.godine nereformirane komuniste i satelite predvođene ljudima čija je zavist prema Predsjedniku Tuđmanu nadilazila sve druge razloge bavljenja politikom, dok je izbor Stjepana Mesića za Predsjednika države bio kombinacija neviđeno niskog stupnja političke svijesti i pismenosti, ali i zabrinjavajuće visokog stupnja nelojalnosti prema Republici Hrvatskoj i protivljenja političkom suverenitetu Hrvatskog naroda.

Ulaskom u NATO i EU u dugotrajnom, iscrpljujućem, ponižavajuće vazalnom statusu, doslovno NA KOLJENIMA, samo smo zapečatili svoj status „igrača“ na najnižoj, „taktičkoj razini“ i to na dulji rok.

Na žalost, u periodu od 2000. do 2015. godine stvaraju se svi preduvjeti za operacionaliziranje plana disolucije mlade države u usponu.Republika Hrvatska se, korak po korak, pretvara u heterotrofni politički oblik, bez glave i udova, koji ništa ne stvara, (pa ni ideje), nego je u potpunosti ovisan o „gotovim rješenjima iz EU i NATO-a).Takav položaj nas je doveo u stanje da smo i na  taktičkoj razini inicijativu potpuno prepustili drugima, među ostalim i otvorenim neprijateljima. Izravne ugroze (a ne „izazove“ kako kažu naši političari) možemo imenovati kao “velikosrpsku ideju i projekt”, kojega (manjim ili većim intenzitetom) provode snage države Srbije, Republike Srpske u BiH i instrumentalizirana srpska manjina u RH, u ulozi “prethodnice”, dok su ulogu “pete kolone” preuzele snage okupljene oko SDP-a i “lijevo-liberalnih” snaga u NGO sektoru.

Nakon zadnjih parlamentarnih izbora, “na ruku” im (u zabrinjavajućem stupnju interferencije) ide i politika HDZ-a “pod palicom” eurocentrika (na nižoj hijerarhijskoj razini unutar EK) Andreja Plenkovića.

Druga ugroza, ništa manje ozbiljna, ali zato potpuno izvan “fokusa”, je “partnerstvo” s SAD, (kako ga je shvatio i prihvatio Mate Granić i „ono“ što je ispuzalo iz njegovog gubitničkog i vazalnog smjera u vanjskopolitičkim odnosima) u kojemu smo, od potpisivanja DS do danas, izgubili “sve što se izgubiti moglo” u BiH, “otvorili bok” i ostavili nezaštićenim, ne samo Hrvate u BiH, nego i nedopustivo veliku dio strateške osnovice obrane RH.

Iz tog „partnerstva“ se izrodila „politika“ potpune impotencije u odnosu na događaje u susjednoj BiH, poglavito u Federaciji BiH, u kojoj je se odvijaju dva paralelna, po interesese Republike Hrvatske, pogubna procesa.

Prvi je proces unitarizacije BiH pod palicom SAD-a, posredstvom Visokog Predstavnika, i protežiranjem interesa bošnjačke većine, uz kolateralnu žrtvu, (ne samo političke, nego i biološke) opstojnosti Hrvatskog naroda u BiH.

Drugi je proces neskrivene radikalizacije islama, islamiziranje svih oblika sekularnosti u FBiH, prodor kapitala, ljudi i ideja sa svrhom provedbe tog cilja, te otvorene pretenzije Turske za obnovom  utjecaja na muslimane unutar (zaboravljene) „zelene transverzale“!!

Današnja Predsjednica RH se (najblaže rečeno) ne snalazi. Paralizirana je svojom nezavidnom pozicijom “eksponenta” jedne velesile (na nedopustivo niskoj razini) a tu poziciju dodatno komplicira faza “vacuuma” u vanjskoj politici te velesile. Stanje joj dodatno komplicira “savjetnički tim”, poglavito “osovina Granić-Čavlović”, koju neobjašnjivom tvrdoglavošću (ili zbog nekih drugih razloga) ne želi mijenjati.

Trenutačno, “stručne” resore, koji bi mogli premostiti aktualne “zastoje” i MORALI donositi korektivne odluke na odstupanja od “normalnog” (budući da “planskog” nemamo), pokrivaju nekompetentne osobe (Krstićević, Markić, Orepić), koji su naslijedili još gore (Buljevića, Lozančića, Ostojića), dok “zapovjednu razinu” zauzimaju “nesamostalni eksponenti stranih interesa”!!

Nikada u svojoj kratkoj povijesti, Republika Hrvatska nije bila u težem položaju, u nepouzdanijim rukama i s nepovoljnijim prognozama.

Jedini diskontinuitet ovom procesu je bila kratkotrajna pojava Tomislava Karamarka u „vlasti“ i nešto dulja na čelu HDZ-a.

Poštovani, prijatelji,

Poruka koju nam je  sam Badnjak odlučio priopćiti aktualni Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković, želeći amortizirati žestoki udar koji bi ta vijest u drugom trenutku izazvala, obavješćujući nas da je odluka arbitražnog suda u sporu između Vlade RH i mađarskog MOL-a NEGATIVNA za RH, sa katastrofalnim (ne samo) financijskim posljedicama, razlogom je podsjetiti se i nedavnih događaja u vrhu hrvatske „politike i vlasti“, uloga u njima i što je najvažnije „modusa operandi“, kojim je, (nadam se) za kratko iz političkog života eliminiran Tomislav Karamarko.

I što je još bitnije, radikalno je promijenjen smjer u kojemu je Tomislav Karamarko vodio najjaču političku stranku HDZ, i vrlo kratko Hrvatsku državu, iz položaja „vapijućega u pustinji“!! Nekoliko zadnjih, vanjskopolitičkih događaja, od kojih je odluka u arbitražnom sporu između Vlade RH i mađarskog MOL-a, samo „kap koja je prelila čašu“, trebale su naciju podići na UZBUNU.

Međutim, događa se nešto suprotno. Među vladajućima (heterogene strukture) i oporbe, vlada SLOGA!! Mediji, koji imaju materijala za „istraživanje“ više nego ikada, ŠUTE!! „Stručna javnost“, pokazuje nedopustivo visok stupanja servilnosti, odsustvo integriteta (stručnog i osobnog), preko crte prihvatljivosti. Dopuštenosti čak.

Nadam se da je ovo bio dovoljno jasan uvod za „načeti“ temu:-„Zašto je, doista, morao otići Tomislav Karamarko“?, koji ću objaviti u nastavku.

 Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo