Akademik Josip Pečarić : RUDAN KAO PILSEL?

RUDAN KAO PILSEL?

Poštovane kolegice akademkinje,

Poštovane kolege akademici,

Kao što znate obećao sam pomoći akademiku Pavlu Rudanu u njegovom proučavanju moje biografije. Znamo kako se tim svojim istraživanjima pohvalio u Hrvatskom saboru u sklopu obrane Izvješća o našem radu u prošloj godini. Zapravo mi nije jasno zašto se hvalio, ali činjenica je da je tako pokazao kako mi u HAZU baš i nismo ponekad imuni od pogrješaka.

Sjetimo se što je Glavni tajnik rekao iz moje biografije:

rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori (netočno: Narodna Republika Crna Gora, JP).

Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine (netočno: 1972. godine, JP).

Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP).

Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine.

O rođenju, o Zaljevu hrvatskih svetaca (akademiku Rudanu je draže reći: o rođenju u Crnoj Gori) već sam vam pisao

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/22/akademik-josip-pecaric-roden-1948-godine-u-socijalistickoj-republici-crnoj-gori/

Želeći ispuniti obećanje listao sam svoje publicističke knjige i podsjetio se kako je više novinara, kolega pa i članova HAZU-a već istraživalo moju biografiju. Čini se da akademik Rudan nije sebi postavio jednostavan zadatak. Nije ni meni samo kada govorim o mojim beogradskim diplomana, pa ću nadam se uspjeti upozoriti na ona istraživanja koja mi se čine najkorisnija našem Glavnom tajniku.

Tko je uzor Rudanu: Prosperov ili Pilsel?

Zanimljivo je kako je akademik Rudan svoje izlaganje u Saboru povezao s peticijom ZDS, baš u vrijeme kada se ZDS vezuje s pločom u Jasenovcu, šarafcigerom koji je za nju potreban (pretpostavljan onaj isti koji su upotrijebile ubojice jednog od 11 HOS-ovaca s te ploče i vadili mu njeme oči), pa i one ploče koje je Sanader dao skinuti.

Dakle i one za dr. Mila Budaka. Povodom toga smo 2004. godine  zatražili obnovu političkih procesa. O tome vidjeti knjigu:

2005. Jelčić i J. Pečarić, Književnik Mile Budak sada i ovdje, Zagreb, 2005.

I tada je istraživana moja biografija. Tomislavu Klauškom iz Slobodne Dalmacije sam zreo za kaznenu prijavu pa “onda konstatira kako je javnosti “malo poznato da je novopečeni Hrvat iz Boke sve do 1991 godine (netočno: 1987. godine, JP).  živio u Beogradu, gdje je diplomirao i predavao na fakultetu”.

Čini se ipak da je Glavni tajnik proučio taj članak jer je godina netočna (ili je to uobičajeno kod proučavatelja moje biografije?), ali znamo kako je i akademik Rudan tvrdio da su Srbi moji sunarodnjaci dok sam živio u Beogradu, a postao Hrvat kada sam došao u Zagreb.

Moj odgovor dan je u spomenutoj knjizi na str.80.-86., a odmah potom na str. 87.-96. moj odgovor na sličan napad Draga Pilsela. Taj tekst sam nedavno ponovno objavio i izazvao niz pohvala (http://www.safaric-safaric.si/ndh/20150421%20Pecaric%20PILSELOVE%20Budalastine.htm).

Glavni tajnik je, vjerujem, koristio Pilselova istraživanja moje biografije, a vjerojatno nije proučio moj odgovor na njih jer sam ja slučajno vidio taj tekst tek poslije godinu dana, pa evo dijela mog odgovora:

Naime, on (Drago Pilsel, JP) je istog dana na internetu “Index.hr” objavio tekst Sveti Ante Pavelić. Zanimljivo je da istog dana njegov tekst prenosi (?) mreža s jugoslavenskom adresom http://www.pcnet.cg.yu/. 

“Jedan od autora peticije, akademik Josip Pečarić, bokeljski Hrvat, obrazovan u Beogradu koji se, prema meni dostupnim izvorima, izjašnjavao i kao Srbin, a u Hrvatsku stigao sredinom osamdesetih uz pomoć struktura JNA (pomogle su mu, naime, veze supruge, kćeri oficira te vojske), da bi se danas žestoko busao u svoja hrvatska prsa i grlato galamio protiv navodnih širitelja tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda, a to su isti oni koji zagovaraju uklanjanje spomenika Budaku i svih ulica koji taj ratni zločinac ima po Hrvatskoj (“Novi list” podsjeća da ih trenutno ima u 17 gradova), smatra da Mile Budak nije i ne smije biti smatran ratnim zločincem.”

Tako sam doznao da sam se izjašnjavao kao Srbin. Vjerojatno zato i nisam mogao u Beogradu godinama napredovati s doktoratom iz matematike i velikim brojem objavljenih radova (moj petogodišnji stvaralački rad imao je po tamošnjim kriterijima koeficijent 158,5 dok je prvi matematičar poslije mene imao koeficijent manji od 50!). Očito su Pilselovi “izvori” dobro znali da samo njemu mogu prodati takvu glupost, ili barem da je on jedini toliko priglup da to i objavi. Pilselu tako dragi Srbi nisu mi mogli oprostiti što sam se “izjašnjavao kao Srbin”. Valjda sam zato tek dvije godine poslije predaje doktorata uspio doktorirati i to poslije niza javnih napada na moj rad? A uspio sam samo zato što sam pokazao da nije pogrešan moj doktorat već doktorat njihovog glavnog eksperta, koji je i dobio zaduženje da mi onemogući doktoriranje!  

A možda su Pilselu njegovi izvori samo ispričali jednu moju priču (ili je on sam pročitao) iz koje je on zaključio da sam se ja izjasnio kao Srbin. Naime, kada smo svojevremeno doznali za srpsku priču kako je cijela Dalmacija srpska zemlja, rekli smo majci: “Mama, pa Ti nam nisi rekla da si Srpkinja!” A ona će nama: “Pa ja vam to ne znam ni izgovoriti!” Razina inteligencije g. Pilsela je takva da je on ovo i mogao razumjeti kao izjašnjavanje Srbinom. 

A koliko li tek Pilsel obožava JNA. Doista, kako se neki znanstvenik s velikim brojem objavljenih radova, koji kao Hrvat nije mogao napredovati u Srbiji, može doseliti u Hrvatsku. Pa naravno: pomoću JNA! Zna se tko se borio za bratstvo i jedinstvo: JNA. Kada su vidjeli da jedan takav Hrvat ne može biti izabran u Beogradu, JNA mu je odmah našla mjesto u Zagrebu. A s obzirom na njihovu izuzetnu vrijednost lako su mogli prevariti matematičare u Zagrebu. Uvjerili su ih da je to što radi Pečarić dobro, iako to očito nije kad objavljuje u imperijalističkim zemljama kao što su SAD i sl. Ovi, znajući da su ovi iz JNA mnogo bolji matematičari od njih samih, odmah su napisali pozitivno izvješće. Vjerojatno su i upozorili ostale na Matematičkom odjelu PMF-a da su Pečarićev rad pozitivno ocijenili vrhunski matematičari kakvi su oni iz JNA, pa ga je Fakultetsko vijeće jednoglasno izabralo u zvanje izvanrednog profesora, preskočivši zvanje docent, a ubrzo prijevremeno i u zvanje redovitog profesora. Vjerojatno su za te preporuke iz JNA znali i u HAZU pa je vjerojatno to i bilo ključno u izboru za akademika. Puno voli JNA ovaj naš Pilsel, zar ne?

Ili možda Pilsel zna da je za moj dolazak u Zagreb važnu ulogu odigrao profesor Hrvoje Kraljević, kasnije ministar u Račanovoj vladi? Hoće li nam sa svojom tvrdnjom sugerirati na nekakve veze Kraljevića s JNA? Ali, zar i to ne bi bilo priglupo? U tom trenutku je možda samo jedan matematičar u Hrvatskoj mogao imati stotinjak objavljenih radova koliko sam ih imao ja. Pa valjda Kraljević zna da je ta činjenica itekako dovoljna da budem izabran, i da mu za to ne treba nikakva veza s JNA? Tko je doista mogao uvjeriti Pilsela u neki takav podatak? Je li mu se samo netko narugao, a on pametan koliko jeste, povjerovao da je istina nešto tako priglupo i smiješno? 

Moja supruga se oduševila kad je od Pilsela doznala da je kćer oficira JNA. Misli da će Pilselova preporuka pomoći da joj tata dobije mirovinu oficira JNA. Ona u stvari ne razumije što Pilsel hoće reći. Naime, kako je lako ustanoviti da joj otac nije oficir JNA očito je kako Pilsel zna da joj je majka petljala nešto s nekim oficirom JNA. Jasno je da Pilsel mora znati što je neki oficir JNA radio po slavonskim selima tamo neke 1947. godine, zar ne?” 

Spomenuta mreža s jugoslavenskom adresom zapravo je crnogorska adresa i oni su prenijeli cijeli moj tekst s komentarom:

Bravo za akademika Pečarića!

Posebno je zanimljivo da je Pilsel upleten i u priču oko mojih časopisa, pa sam taj tekst dao  u knjizi:

2009. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.

Možda akademik Rudan nije u Saboru spomenuo moj znanstveni rad jer je od Pilsela doznao kolika je uloga JNA u svemu tome.

A možda je znao kako sam ismijao prof. dr. sc. Slobodana Prosperova Novaka zbog istraživanja mog rada u matematici:

Gospodine predavaču, nastavite pisati o svemu i svačemu, jer time činite uslugu Hrvatskoj, vidjeti npr. knjigu: J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002. str. 197.-202.

Tu sam rođenom Beograđaninu komentirao one njegove opaske o meni kao beogradskom matematičaru, odnarođenom bokeljskom Hrvatu i sl. Doista je puno uzora mogao imati Glavni tajnik, zar ne? Ja sam isključio iz podnaslova Klauškog zato što je priglupo on ponovio ono što je tvrdio Prosperov. Očito nije ni pogledao moj odgovor Prosperovu, pa sam na potpuno isti način ismijao i njega. Dakle, ostaje pitanje tko je uzor Rudanu: Prosperov ili Pilsel? Ipak Pilsel.

HAZU i napadi u Saboru zbog izvješća za 2005.-u godinu

Zanimljivo je da je Izvješće HAZU-a za 2005.-u godinu napao saborski zastupnik, prof. dr. sc. Ivo Banac inače Dopisni član HAZU-a. Posebno se osvrnuo na akademike Vladimira Paara (i tada je napadnut!) i Dubravka Jelčića, a mene nije imenovao (kao ni Rudan!) već spominje histerizirajućeg matematičara, a spominje i moje doseljenje iz Beograda. Moj odgovor je u HAZU iskopiran u 150 primjeraka i podijeljen svim saborskim zastupnicima. Poslije me je jedan saborski zastupnik iz HNS-a (vjerovali ili ne) rekao da je više od 80% zastupnika na mojoj strani.

Banac je svoj tekst tiskao u Feral Tribune-u, a ja sam ga prenio u knjigu, tiskanu kao vlastita naklada, Kako su rušili HAZU?, Zagreb 2006. U istoj knjizi je tiskano i to moje pismo saborskim zastupnicima, ali i odgovor akademika Paara, koji je također tiskan u Feral Tribune-u.

Knjiga govori i o napadima na HAZU, poglavito povodom neizbora dopisnog člana HAZU-a Miroslava Radmana u redovitog člana HAZU-a.

Akademija je našla i sponzora tako da su knjigu dobili svi akademici. Kako je kolega Rudan te godine izabran za redovitog člana HAZU, vjerojatno je i on dobio.

Kako su se napadi na HAZU nastavljali akademik Petar Strčić mi je predložio da knjigu proširim i da to prošireno izdanje izda Akademija, ali meni se to nije učinilo zanimljivim.

Neizbor prof. dr. sc. Iva Goldsteina

Iako sam već dosta pisao u svezi s ovim neizborom, dodao bih da se i tu spominjao Beograd. To je dano u mom tekstu „Beogradski doktori“, a može se naći u knjizi (str. 92.-100.) koju imamo i u akademijinoj knjižnici: J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.

U tom tekstu pišem kako Davor Krile pita prof. dr. Iva Goldsteina (Slobodna Dalmacija od 30. 5. 2012.):

Njegova nekompetencija ostala je u sjeni činjenice da vas je za promoviranje „genocidnosti hrvatskog naroda“ optužio čovjek koji je, gle stereotipa, svoju karijeru izgradio u Beogradu?

Goldstein je odgovorio: Ni na to nemam komentara.

Morao sam se narugati:

Ali Krile se u ovom pitanju ruga Goldsteinu kada spominje kako sam ja navodno karijeru izgradio u Beogradu. Krile zna da ja u Beogradu nisam mogao sa stotinu objavljenih radova dobiti nikakvu poziciju u matematici, tj. bio sam asistent iz fizike, pa je jasno da zapravo misli na samog Goldsteina, koji je doista, poslije neuspjeha u Zagrebu, doktorirao u Beogradu.

Peticija ZDS

Kako sam već konstatirao nekako se slučajno Glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan sjetio Peticije HOS-a i reagiranja Predsjednice RH Kolinde Grabar Kutarović u vrijeme velikih napada njegovih istmišljenjika na ploču u Jasenovcu. Pogledajte kako danas, unatoč stavu Glavnog tajnika HAZU (i Akademije), o pozdravu ZDS i o samoj ploči ona odgovara na pitanje:

Je li distrakcija i stalno vraćanje na pozdrav “Za dom spremni”?

“Mislim da je dobro što je premijer Plenković predložio osnivanje povjerenstva stručnjaka i povjesničara koje bi definiralo odnos prema svem znakovlju totalitarnih režima. Dakle, i nacističkog, i fašističkog, i komunističkog. Pravna smo država i moramo poštovati pravne norme. Činjenica je da grb postoji u statutu udruge koji je na snazi u periodu nekoliko hrvatskih vlada i nijedna ga nije dovela u pitanje. Ovdje je bitno da je riječ o spomeniku 11-orici poginulih hrvatskih branitelja i to nema nikakve veze s bivšim ustaškim logorom. To nije poruka Jasenovcu ili Srbiji, već iskaz pijeteta prema 11 mladića koji su poginuli pod tom zastavom braneći Hrvatsku. Želim jasno naglasiti, u Hrvatskom saboru nijedna strana ne zastupa proustašku ideologiju koja bi se otvoreno zalagala za ustaški režim. U našem susjedstvu ima parlamentarnih stranaka i visokih dužnosnika čiji je program zapadna granica Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, i to se ondje smatra legitimnim političkim programom Nemojmo,dakle, dopustiti da nam stalno nabacuju tu “ustašku guju”, a onda se mi u Hrvatskoj šutamo međusobno i od toga radimo prvorazredno političko pitanje, što u konačnici iskrivljuje percepciju o samoj državi.”

http://www.hkv.hr/razgovori/25639-predsjednica-rh-kad-bi-taj-grb-s-bijelim-poljem-bio-upitan-morali-bismo-preslagati-crijepove-na-krovu-crkve-sv-marka.html.

O Peticiji ZDS pisao sam u knjigama:

J.Pečarić. Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!, Zagreb, 2015. pp.406.

J.Pečarić, Oba su pala, Zagreb, 2016., str.392.

Naravno, kada je krenula hajka zbog Peticije ZDS spominjalo se i vrijeme koje sam proveo u Beogradu. Jedan tekst tu posebno treba izdvojiti jer je pokazao koliko nisko może biti sluganstvo nekih u RH. Dok akademik Rudan kao Glavni tajni ne dozvoljava najavu knjige kojom se ismijava srpski kukavičluk u „Oluji”, a još k tome predstavljaju je ljudi koji su itekako zaslužni što imamo državu (amiral Davorin Domazet Lošo i prof. dr. sc. Miroslav Tuđman), dotle novinar „Slobodne Dalmacije” Ivica Ivanišević pokušava uvjeriti svoje čitatelje kako neki hrvatski matematičar ne może uraditi puno ako mu šef nije netko iz Srbije. Ne smeta mu ni to što taj iz Hrvatske ima 3 do 4 puta više znanstvenih radova od onog iz Srbije. Morao sam mu se narugati, nazvao ga gospodinom 2+2 i Slobodnoj poslao tekst koji ona nije objavila. Tekst je dan u prvoj knjizi na str. 106.-110.

Međutim, toliko sluganstvo i to onima koji su od hrvatskih ratnika bježali kao zečevi natjeralo me da napisem  sjećanja na te Beogradske dane. Tekst  KAKO JE BILO BITI HRVAT-MATEMATIČAR U BEOGRADU dan je na str.238.-268. iste knjige, a dostupan je i na Internetu:

http://glasbrotnja.net/kako-je-bilo-biti-hrvat-matematicar-u-beogradu/

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Zagreb, 26, 12, 2916.

 Hrvatsko nebo