Tomislav Tomečić: Hrvatski geto ili Zatočenici oslobođenog naroda
Vrijeme:3 min, 48 sec
Čovjeku se sloboda može oduzeti na mnogo načina. Jedan od njih je ograničavanje kretanja kojim se pojedincu onemogućava ili zabranjuje pristupanje i kretanje određenim područjem. Upravo taj vid ograničavanja slobode upotrijebio je pravosudni sistem prema čelniku A-HSP . Doslovno mu je zabranio prilazak prostorijama SNV, HDZ, i SDP, valjda u namjeri kako bi onemogućio tog, prema njima buntovnog pojedinca, da remeti idilu političke elite u ovom blagdanskom predbožićnom razdoblju i podsjeća ih na činjenice koje politička kamarila već desetljećima zanemaruje i negira.
U ovoj situaciji sudac koji je donio zabranu kretanja, smatra da se pojedinac nema pravo javno izjasniti i javno iskazati svoje nezadovoljstvo obezvrjeđivanjem i sotonizacijom obilježja HOS-a, a time i očiglednim negiranjem i vrijeđanjem osjećaja većine građana. Uz to, smatra da dotični dolaskom pred prostorije SNV, HDZ i SDP previše zadire u njihov mir i privatnost, zaboravljajući pri tome da se građanima država uvukla u krevet, da zaviruje u sve novčanike, bankovne račune, registre nekretnina a sve u cilju da “začepi usta preglasnima”, a zaštiti podobne i lojalne. Da je tome tako, može ustvrditi jednostavnim raspisivanjem referenduma koji bi jednom zauvijek zatvorio usta toj zlonamjernoj nakupini, ali kako stvari stoje, ni taj trenutak nije daleko.
Na stranu sada načini kojima se čelnik A-HSP-a služi u zauzimanju političkih pozicija i o kojima bi se mogla povesti posebna rasprava, kao i o pitanju koristi li on desnici, ili joj ozbiljno šteti, ali nekome danas zabraniti slobodno kretanje Zagrebom, predstavlja veće približavanje fašizmu od bilo koje ljevičarske podvale poput oznake HOS-a, prvog bijelog polja na hrvatskom grbu, ili rečenice “ZA DOM SPREMNI!”
Nesporno je da se već dulje vrijeme vrlo degutantno nasrće na HOS i njegovo znakovlje, a time posredno i na sve časne i hrabre bojovnike koji su uz ostale Dragovoljce, svima primjerom pokazali kako se pravi ljudi suprotstavljaju nepravdi i agresiji na njihove obitelji, svetinje i Domovinu. Jasno je da su hrvatski bojovnici postali progonjena kategorija “u regiji”, zahvaljujući svojedobnom izdajničkom postupanju pojedinaca, a otvaranje lova na njih je eklatantan primjer duboke ukorijenjenosti opasnih zlonamjernika u visoke strukture. Drugim riječima, umjesto da postanu nacionalni heroji, branitelji su postali zatočenici vlastite borbe za slobodu.
Iz povijesti vidimo da modus operandi oduzimanja slobode nije nova metoda, niti se primjenjuje samo na pojedince, već je posredno primijenjena na velik broj državljana Republike Hrvatske sa statusom hrvatskog branitelja, a njeni učinci se strahovladom i ovakvim radikalnim mjerama, utiskuju u mozak većine građana koji se ne snalaze najbolje u ovakvom košmaru.
Moram podsjetiti sve zaboravne i neinformirane, da se metoda zabrane kretanja u Hrvatskoj po prvi puta primijenila početkom devedesetih godina uz pomoć balvana, metodom nagomilanih trupaca, a demonstrirali su je upravo pročetnički čopori, danas priklonjeni elementima s kojima svaka vlast, bilo SDP-ova ili HDZ-ova, dodvornički kolaborira, točnije, Pupovcu, Stanimiroviću i predsjedniku HND čije mi se ime ne izgovora pa ću ga zvati “onom kojem pile zavrtnje/šarafe na kotačima”.
Kad je pokušaj tjeranja Hrvata u geto pomoću balvana i naoružanih pijanih čobana propao, prešlo se na plan B i u akciju su uključeni tenkovi i ostala sredstva za “discipliniranje” nestašnog hrvatskog naroda. Kako je i taj pokušaj završio, svi dobro znamo i slike kolone traktora na odlasku iz tzv. Krajine, ostale su svima u sjećanju.
Danas, dvadeset i pet godina nakon veličanstvene pobjede i ostvarenja slobode, opet smo na rubu. Opet smo na poziciji da se prava i slobode građanima oduzimaju i ograničavaju silom i ako se to nastavi, doći ćemo u situaciju u kojoj će ih ti građani, jednako kao i ’91. morati braniti svim sredstvima i pod svaku cijenu.
No, nije sve tako crno i zloslutno. Za korjenitu promjenu u sustavu, nedostaje samo nijansa građanske svijesti i hrabrosti onog dijela birača koji su apstinirali od izlaska na zadnje parlamentarne izbore i njihov odlučni izlazak na slijedeće, lokalne izbore. Na tim izborima, oni bi trebali poduprijeti opciju koja jamči vraćanje lažnom “Pretvorbom” pokradena novca, privođenje odgovornih pred lice pravde i rehabilitaciju “srednje klase”, a koja je trenutno izbrisana i njezin utjecaj u društvu je iz dominantnog preveden u beznačajan.
Za sada, jedini koji nudi takav pravac je “Projekt Velebit” i u njegovim načelima ne nazire se mogućnost ikakvih ustupaka bilo kojoj opciji koja ne poštuje Republiku Hrvatsku i hrvatski narod.
Da se ne bi lagali, prije nego što postane bolje, postat će gore nego što je sada i ne može se računati na smjenu u strukturama koje upravljaju društvom bez njihovog ozbiljnog otpora. No, pri tome svakako valja imati na umu jedan neupitan detalj:
“Najtamniji sat je onaj koji prethodi izlasku sunca….”
Tomislav Tomečić/Hrvatsko nebo
