Zašto je zabranjeno reći da je Danijela Trbović Srpkinja i kći udbaša iz Karlovca

Ovih dana, tolerancija se ponovno brusi jednostrano. I dok jedni toleranciju pišu na svoj način, drugi je čitaju onako kako im paše.

Predsjednička kampanja ozbiljno se zakuhala, i to na svim razinama društva. U skladu s time natjecateljska atmosfera prelila se i na društvene mreže, na kojima se vode pravi mali ratovi u kojima su glavni akteri Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Od rata na popularnom Facebooku HDZ-ova kandidatkinja se ogradila, ali aktualni predsjednik koji se hvata za svaku slamčicu, očito drži da je čak i fejs slamka spasa na njegovom pravom putu. Oglasila se na ovoj društvenoj mreži statusom dopredsjednica HDZ-ove Zajednice žena Katarina Zrinski, Rosanda Mijalović-Dukić. Referirala se pri tome na HTV-ovu uzdanicu i voditeljicu sučeljavanja Danijelu Trbović.

Imamo li mi pravo barem na jednog voditelja (koji nije protiv Hrvatske) ako plaćamo pristojbu kao i onih pet posto Srba koji su imali svoje voditelje? Prva stvar koju bih učinila kad bih ja bila na vlasti, srušila bi crvenu televiziju da nikada više Srbi u mojoj Hrvatskoj ne harače po mojim svetinjama. Bravo Kolinda, i u nemogućim uvjetima znaš se nositi sa svima

Napisala je dotična te navukla na sebe bijesne predstavnike tolerantnih hrvatskih medija. Istih onih koji su ispod glasa pustili vijest o napisima Marka Rakara, momka proizašlog iz Josipovićeva stožera koji se drznuo hrvatske branitelje usporediti s KU Klux Klanom. Na noge su ustali i svi oni koji su prešutjeli govor mržnje dubrovačkog SDP-ovca Nikše Klečaka, koji je svojedobno kazivao kako je šteta što se MIG nije srušio u Čavoglave. Poslao je na taj način partijski omladinac čestitku svima onima koji su u tome mjestu slavili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.

Naš medij, koji je cenzuriran i hakiran više od deset dana na takvo je licemjerje ionako navikao. No, kao što smo obećali mi ćemo i dalje pisati te postavljati pitanja, tražeći na njih odgovore. Mora se priznati, ova HDZ-ovka u svojem je istupu doista pretjerala, uostalom to potvrđuje i Grabar Kitarović koja se od njene tvrdnje ogradila. Ali, tko je bez grijeha nek’ baci kamen prvi. Zar ne? Uz to što nije jedina koja se oglasila na društvenim mrežama, prozvana je u svojem statusu iznijela i poneki istinit podatak.

Nema ništa sporno u tome da je Danijela Trbović, koja se u političke vode uvukla preko noći i to intervencijom Josipovićevih pristaša na Prisavlju, pripadnica nacionalne manjine.  U čemu je problem ako se nekoga tko je Srbin danas doista tako i nazove? Ne bi li porijeklo trebalo biti nešto čime se čovjek treba ponositi? S druge strane, pomalo pretjerane kritike na račun javne televizije nisu neopravdane i svatko onaj tko plaća pretplatu za tu medijsku kuću trebao bi valjda imati pravo kritizirati rad iste. Nije Rosanda jedina koja vidi da se na televiziji nešto zacrvenilo. Vide to i mnogi koji i danas vrlo otvoreno HTV nazivaju jugoslavenskom televizijom, a zasluge za to pripisuju još jednom Josipovićevom drugu, kome drugom doli Goranu Radmanu. I kada su svi ovih dana tako silno glasni zbog istupa HDZ-ovke u kojoj proziva bivšu djevojku Olivera Frljića, zašto nisu jednako glasno ustali na noge kada je Danijela u svojim emisijama progovarala o vjeri i crkvi, jednako kao u neka vremena koja mnogi nastoje zaboraviti.

Primjerice, u kolovozu 2012. godine, i to u vrijeme dok se na Širokom Brijegu obilježavala 67. obljetnica mučeničke smrti hercegovačkih franjevaca, gledateljima je servirana emisija pod voditeljskom palicom Danijele Trbović, Srpkinje iz Karlovca čiji je otac Ilija Trbović bio oficir UDBE koji je dugi niz godina skrbio o sigurnosti ne samo Josipa Broza Tita, već je prijateljevao s Josipom Boljkovcem.

Tom prigodom gledatelje pred malim ekranima voditeljica je pokušala osvijestiti pokazujući navodnu opasnost koja im prijeti od katoličke crkve. Ista ta dama koja bi besramno cinkala generala Gotovinu žestoko se tada obrušila na crkvu, dakako u suradnji s gostima. Također, ne treba zaboraviti da je dotična autorica te emisije, i niza sličnih gorljiva zagovornica LGBT prava.

I na to ima pravo. No, imaju li u tome slučaju drugi akteri hrvatskoga društva pravo na kritiku, pravo na svoje mišljenje? Ili je tolerancija tek ono nešto drugo, pisano crvenim slovima. Dok je sve ostalo, uz pritisak tih i takvih tolerantnih nazvano govorom mržnje.

Izvor: Dnevno.hr/Hrvatsko nebo