Branitelje će Srbija itekako hapsiti, zahvaljujući Merkelici i Plenkoviću

Cijeli jučerašnji dan svi mogući mediji u Hrvatskoj izvještavali su o Plenkovićevoj posjeti Njemačkoj. Ovisno o tome čiji su, izvještaji su varirali od pukog priopćenja do glorifikacije uspješnog i proeurupskog predsjednika HDZ-a, kao da je Plenković krenuo u osvajanje Njemačke, izvojevao pobjedu i sada ga se treba slaviti.

Stvarnost je, naravno, nešto posve drugačija.

Po dobrom starom običaju hrvatskih političara, Plenković je otišao po uputstva koja će bespogovorno izvršavati.

Pa je tako doista nebitno to što je Merkelica Plenkovića dočekala sa vojnim počastima, čime se hrpa medija naročito ponosi. Još je manje bitno sve ono što su izvještavali, jer se sve u biti svodi na to kako su njih dvoje zaključili da Njemačka i Hrvatska imaju izvanredne odnose, pri čemu se naravno nije govorilo o tome da Njemačka, odnosno EU  naredjuje, a Hrvatska sluša.

Sve je sročeno na način da malo podigne ugled Plenkoviću, koga ne može smisliti ni hrpa ljudi u vlastitoj stranci, a o onima van nje, koje je HDZ prevario već tko zna koji put, da ne govorim.

Plenković, čovjek bez karizme i vlastitog JA, puki proizvod EU, nije uspio uspostaviti autoritet unutar vlastite stranke, pa mu se ista u posljednje vrijeme počela drmati. Potiho, tek u povojima, ali dovoljno kao upozorenje. Plenković ne kontrolira ništa. Ni vladajuću većinu, ni vladu, ne kontrolira ni uži kabinet, jedino što je u stanju kontrolirati samog sebe, a i to mu je sve teže.

Stoga cijeli ovaj cirkus sa putovanjem u Njemačku i riječi hvale Angele Merkel, političarke koja je uspjela uništiti Europu i njen način života milijunima izbjeglica koje je pozvala i koji su nas poharali, nije ništa drugo nego pokušaj ulijevanja vjerodostojnosti Andreju Plenkoviću, liku koji je prije izbora lagao da mu je prioritet da u vladi sjede oni koji ostvare dobar rezultat na izborima, da bi poslije izbora vladu natrpao gomilom jugoslovenčina i četnika.

I dok su mediji puni toga kako je Plenković dočekan, o čemu su razgovarali i što su zaključili, ono jedino bitno, koje se tiče ljudi koji su ovu zemlju stvorili, svi su ‘slučajno’ uspjeli ispustiti.

Dakle, nakon što je odradio svoj posao za EU i izjavio kako će se Hrvatska i dalje zalagati da ‘zemlje regije’ udju u EU (pomalo već zvuči kao neka otrcana propagandna ploča Europske unije), spominjući prvenstveno BiH, Plenković se, onako kao usput, dotaknuo konačno i Srbije. Izjavio je kako se nada da će za njegovog mandata Hrvatska riješiti mnoga otvorena pitanja sa Srbijom i kako je proces pregovora izvrsna prilika za to.

I istog časa dobio Merkelicin odgovor, KAKO SE SLAŽE S NJIM DA TREBA RJEŠAVATI OTVORENA PITANJA HRVATSKE I SRBIJE, ALI NA BILATERALNOJ RAZINI, A NE KROZ PRISTUPNE PREGOVORE.

Na što je Plenković ostao poslušno i kuš, kao tipični poslušni briselski psić, odnosno džukela.

Angela Merkel je preiskusna političarka da bi izjavila ovako nešto bez da je bila sigurna kako neće biti otpora sa Plenkovićeve strane. Možemo biti sigurni da je upravo to bila jedna od tema razgovora Plenkovića i Merkel. Dapače, vjerojatno je upravo to i glavni razlog sastanka.

A to za nas, konkretno, znači slijedeće: Hrvatska neće Srbiji postavljati nikakve uvjete za njen ulazak u EU. Uključivo i srpski zakon o univerzalnoj jurisdikciji, temeljem kojeg su neki naši branitelji već osjetili sve ‘čari’ srpskih zatvora.

A ukoliko Srbija taj zakon ne povuče, onaj čas kada udje u EU, Hrvatska će biti zasuta srpskim zahtjevima za izručenje hrvatskih branitelja. Koje će morati poštivati. Obzirom da Srbija ima na popisu nekoliko tisuća hrvatskih branitelja, uključivo čitave postrojbe, možemo očekivati da će srpski zatvorski turizam procvjetati. Riječ je, naravno, prvenstveno o dragovoljcima, al nitko neće biti siguran. Srbija će napuniti svoje logore Hrvatima kao i 1991.

Prema naredbi Angele Merkel, koju će Plenković sigurno poštivati, Srbija će u EU ući skupa sa spornim zakonom. A Hrvatski se narod neće osvijestiti sve dok četnici ne počnu potraživati (i dobijati isporučene) one koji su za ovu zemlju bili spremni umrijeti. Sva ona baljezganja o tome da Srbija i Hrvatska ‘nastojati’ nešto riješiti ne znače ama baš ništa, jer ne postoje obveze, samo nastojanja. Kojih se nitko ne treba pridržavati, a Srbija sigurno neće. I za koji je prljavi dogovor sada sigurno kako će ostati na snazi, jer je jasno kako Hrvatska neće uraditi ama baš ništa van njega kako bi ‘pritisnula’ Srbiju.

Preciznije, kako je samim dopuštenjem Srbiji da otvori pregovaračko poglavlje 23. to ujedno bila i hrvatska kapitulacija, a sve ono što su HDZ političari mazali oči govoreći kako će biti još prilika za blokadu glede istog ispalo je samo još jedno HDZ obećanje u nizu lažnih. Dapače, više nitko i ne spominje srpski zakon o univerzalnoj jurisdikciji. Postavljaju se neki drugi zahtjevi, ali ovaj više nikoga ne zanima.

Pa ostaje činjenica kako Srbija NIJE UKINULA sporni zakon, mi ju nismo spriječili da otvori poglavlje 23., a jedino što se dobilo je idiotska formulacija  kojom se ističe potreba za regionalnom suradnjom i dobrosusjedskim odnosima u procesuiranju ratnih zločina, uključujući i cilj da se izbjegne sukob nadležnosti.

I koja Srbiju ne obvezuje na ništa.

A neće ju obvezivati ni dalje, prema onome što je izjavila Merkelica, a Plenković prešutio.

Pa je tako Plenković u ime Hrvatske, na žalost, uredno spustio gaće, savršeno svjestan toga da je prodao one koji su mu omogućili fotelju i lagodan život. Al sigurno će i dalje moći posve mirno spavati.

Ono što isto tako zabrinjava je to, da se u Hrvatskoj niti jedan medij (ispravite me ako griješim) nije ni osvrnuo na sve ovo. Prošlo je potiho, ili neobjavljeno ili zgurano negdje u sredini teksta, kako nitko na to ne bi reagirao.

No, lako za proudbaške medije, dakle skoro sve veće hrvatske medije. Nije reagirao nitko, uključivo i naše ‘domoljube’ iz HDZ-a, kojima je briseldžija Plenković napunio đepove lovom i tako im zatvorio usta, isto kao svojedobno i Sanader.

No, zato su ponovno svi odreda prenijeli Vučićev cirkus koji je priredio s odlaskom iz Bruxellesa, navodno radi hrvatske blokade točke 26. pregvora Srbije sa EU. Točnije bi bilo reći kazališnu predstavu, izrežiranu za široke narodne mase, koje uvijek i nanovo na tako nešto nasjedaju.

Ostaje samo jedna bitna činjenica u cijeloj ovoj priči. Angela Merkel jasno je izjavila kako Hrvatska ne smije blokirati Srbiju. A hrvatski premijer na to se pokrio ušima i odšutio svaki odgovor. Možete li zamisliti da tako nešto odšuti jedan Viktor Orban ili bilo koji drugi premijer neke zemlje koja drži do svojih nacionalnih interesa?

U periodu koji slijedi, ova će lutkarska predstava biti ogoljena do srži.

Samo što će za one koji su stvorili Hrvatsku biti prekasno.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo