Hrvatsko nebo i Marija Dubravac : Sretan Vam Blagdan Svete Lucije

Sveta Lucija

(284. – 303.)

Sirakuza, usred Sicilije,

U stoljeću drugom poslije Krista,

Bilo mjesto prelijepe Lucije,

Krasna djeva ko ljiljan cvijet, čista.

U djetinjstvu otac ju obeća

Poganinu – s njim se vjenčat mora.

Jadnu curu zgodila nesreća,

Zar bit žena nekrštena stvora?

Otac umro, razbolje se mati,

Nema doktor čarobnoga lijeka.

Ode Luca k svetici Agati,

Kataniji – utjehi čovjeka.

Sveti grobak, Agata govori:

‘‘Oj Lucijo,što si došla k meni?

Majci zdravlje molitvom izbori,

Nevinost ti Bogu dar voljeni.

Srce ti je stan Duha Svetoga,

Sirakuzu ti ćeš proslaviti.

S kraja na kraj svijeta širokoga,

Ime tvoje narod će častiti.’’

Ozdravila majka Lucijina –

Mila kćerka sreći se veseli.

U zahvalu za čudo s visina,

Sav imetak ubogima dijeli.

Rasrdi se zaručnik bogati,

Hej, Lucijo, ne rasipaj blaga.

Imetak ćeš svojem mužu dati,

Od djetinjstva ti si moja draga.’’

‘‘Ja sam draga svog Isusa Krista,

Muška ne će dotaknut me ruka.

Duša moja ostaje sveđ čista,

Na ‘vom svijetu nema mi zaruka.

—

U vremenu Dioklecijana,

A u carstu lažljivih bogova,

Bio progon pobožnih kršćana

Sljedbenika križa Isusova.

Stoji djeva ispred suca, časna,

Lijepa li je, ljepša od Venere.

Dva joj oka, dva dragulja krasna,

Divna kćerka katoličke vjere.

Sudac sudi: ‘‘Curo, osvjesti se,

Ne ponizi Bogove Rimljana.

Žrtvuj jednom koji sviđa ti se –

Zeus, Ira, Jupiter, Dijana…’’

‘‘Ni jednome’’ – hrabro kliknu Luca,

‘‘Ja vjerujem u pravoga Boga.

Do vijeka mi srce za njeg kuca,

Gospodara života ljudskoga.

Poklanjam mu nevinost, čistoću,

On me vodi kroz dolinu smrti.

Ime njeg’vo svaku tjera zloću,

Nikakva me sila ne će strti.’’

Ljuti sudac planu vatrom bijesa:

‘‘U javnu je kuću zatvoriti!

Da vidimo hoće l’ Bog s Nebesa,

Djevojačku čast joj obraniti.’’

Vukli Lucu najjači vojnici –

Volova ju jaram ne pomiče.

Oči sjale curi pobjednici,

Milost Božja tijelo joj dotiče.

Osramoćen, silnog Boga, djelom,

Čuj, iz suca nečisti govori:

‘‘Polijte ju uljem, smolom vrelom,

Zapalite, nek živa izgori.’’

Zalud smola, zalud vatre plamen,

Moćni Jahve proslavit se mora.

On jedini, ugaoni kamen,

Stvorovima ravna odozgora.

Urla sudac na Luciju mladu,

A da knjiga kaznu joj upiše,

Umrijeti će u groznome jadu –

Dva joj krasna oka izvadiše.

Zbori Luca svojim kršćanima:

‘‘Nadajte se braćo boljem danu.

Ja umirem, ali pravde ima –

Kraj dolazi Dioklecijanu.’’

Mač probode nježne djeve grlo,

Sirakuza dobila sveticu.

Mlado biće za Krista umrlo

Crkva slavi Luciju – djevicu.

Oj Lucijo, bud’ nam uzor, slika,

Vjera tvoja nek Hrvata jača.

Nek ne strepi pred mačem silnika,

Pred paklenim duhom, osvajača.

Čuvaj mladost od grijeha propasti,

Od modernog bludnoga života.

Geslo djeda tek ju može spas’ti –

‘‘Nevinost je ukras i ljepota.’’

Marija Dubravac, Brisbane

Marija Dubravac /Hrvatsko nebo

Svete Lucija, kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja.

Sveta Lucija je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Imala je bolesnu majku za koju je molila Svetu Agatu da joj pomogne. No, ona joj je rekla da je majku već sama ozdravila svojom vjerom u Gospodina. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoj imetak razdijeliti siromasima. Majka joj je govorila da radi krivo, i da imetak podijeli nakon smrti ali ona je bila odlučna. Rekla je: Naša dobra dijela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost, zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Po tadašnjim zakonima kao kršćanka ona je bila vrlo opasna, s toga su je zatvorili u tamnicu gdje su je podvrgli raznim mučenjima.

Legenda kaže da je Lucija bila odvažna i na uvrede odgovarala: Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga. Bijesan car Dioklecijan se zgrozio i rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskrvljena čistoća i onda će ju ostaviti njen Duh Sveti. Ona mu je odgovorila: ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.

Mučitelji su je zalili smolom i zapalili, ali vatra ju nije zahvaćala. Na kraju su joj vrat proboli mačem. Prema predaji, Svetoj Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida. Lucija je i zaštitnica ratara, slijepaca, lađara, staklara, krojača, pisara, vratara. Njezino ime u prijevodu s latinskog znači SVIJETLA pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo božićne noći. Danas, na svetu Luciju je ujedno i dan kada se sije pšenice, što označava simbol života u krščanstvu. Ako pšenica bude gusta i lijepa znači da se možemo nadati dobrom urodu slijedeće godine.

Zanimljivo je da u svijetu postoji čak i jedna mala otočna država u istočnim Karibima s nazivom Sv. Lucija. U toj državi pretežno je crnačko stanovništvo i čak su 90 posto katolici.

Svjetlana je hrvatska inačica imena Lucija.

Sveta Lucija štuje se kao mnogostruka zaštitnica – slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.

Marija Dubravac /Hrvatsko nebo