Dok Erdogan prijeti, sirijska i turska vojska sve bliže jedna drugoj

Hoće li doći do otvorenog sukoba između turske i sirijske vojske?

Napetosti u Siriji nimalo ne popuštaju, a situacija na terenu mijenja se iz dana u dan. Dok sirijska vojska vjerna Assadu polako, ali sigurno napreduje u istočnom Aleppu, trenutno ujedno traje i utrka tko će osvojiti više prostora od oslabljenog ISIL-a.

Turska vojska, od početka svoje intervencije u Siriji, nastoji spriječiti širenje područja na sjeveru Sirije uz tursku granicu koja kontroliraju Kurdi, pa obračuni između kurdskih snaga s jedne strane i pobunjenika pod zaštitom turskih snaga i same turske vojske nisu rijetki. To zajedno, uz ISIL, čini tri strane, gdje svi ratuju protiv svih.

Međunarodni aspekti sukoba

Situacija se zadnjih dana dodatno zakomplicirala kako se turska vojska i pobunjenici koje ona podržava približavaju gradu Al-Bab, trenutno još pod kontrolom ISIL-a. Naime, ako kurdske snage osvoje taj grad prije, stvorit će se povezana cjelina između dvaju velikih područja koje na sjeveru Sirije kontroliraju Kurdi, duž ceste koja Aleppo spaja s Manbijon. Manbij su Kurdi oslobodili od ISIL-a uz asistenciju zračnih snaga SAD. S druge strane, turskim preuzimanjem Al-Baba, kurdska područja ostala bi nepovezana, a turske snage praktički bi graničile izravno s područjima koje kontrolira sirijska vojska. Za Sjedinjene Američke Države situacija je posebno osjetljiva, jer su pojedine kurdske frakcije koje su bile njihovi saveznici protiv ISIL-a sada se izravno sukobljavaju s drugom po snazi vojskom članice NATO-a.

Dodajmo da se sve to događa na samo 30 kilometara od Aleppa, po broju stanovnika najvećega grada u Siriji, oko kojeg su se vodile silovite borbe s tisućama poginulih vojnika na stani sirijske vojske te lojalnih joj milicija i pobunjenika u Aleppu. Potpunim osvajanjem Aleppa, Assad bi kontrolirao sve veće urbane cjeline u zemlji, što bi moglo stvoriti preduvjete za okončanje građanskog rata u Siriji kakvi odgovaraju Assadu.

No, rat u Siriji odavno nije samo građanski, već su se u njega uključile i mnoge druge zemlje. Osim Turske, tu je dakako i Rusija čija je intervencija bila ključna za okretanje ratne sreće na stranu Assada u sukobima s radikalnim i manje islamskim radikalnim pobunjenicima. Na strani Assada već ratuju pripadnici palestinskih i šijitskih (Iran) skupina, dok je javna tajna da pobunjenici protiv Assada primaju pomoć iz nekih arapskih (sunitskih) zemalja, poglavito Saudijske Arabije. Izrael se vojno do sada ograničio na manja djelovanja oko Golanske visoravni, no poznato je kako Izrael doživljava Iran kao najveću opasnost i s velikom nelagodom prati opći razvoj događaja.

Mogući pravci eskalacije

Teški incidenti između turske i sirijske vojske unazad nekoliko dana, u kojima ima i poginulih, ako se vjeruje turskim izvještajima, mogli bi dovesti do šire eskalacije, koja bi već u sljedećem koraku mogla onda imati još teže posljedice. Naime, turska vojska se sada nalazi već 30 kilometara duboko u Siriji i to je teško opravdati jednostavnim stvaranjem sanitarnog koridora, o čemu je turska strana govorila na početku svoje intervencije, koja nema podloge u međunarodnom pravu.

Zato, ako dođe do većih izravnih sukoba između premoćne turske vojske i sirijske vojske, to bi moglo primorati Rusiju na intervenciju na stani sirijskih snaga lojalnih Assadu, što bi onda ujedno bio početak izravnog međunarodnog sukoba Rusije s jednom članicom NATO-a. Zbog sukoba s ruskim snagama bi pak Turska mogla zatražiti intervenciju NATO-a po članku 5 Sjevernoatlantskog ugovora po kojem je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve ostale. Ovo je za sada hipotetski scenarij koji vjerojatno nikome trenutno ne odgovara, ali opet govori o velikim ulozima koji su u Siriji.

Turskoj trenutno na ruku ne ide politički sukob s Europskom unijom koji je upravo kulminirao jučerašnjom odlukom Europskog parlamenta o zamrzavanju pregovora o članstvu Turske u EU, kao što joj ne ide ni na ruku prijelaz vlasti u SAD. Međutim, Erdogan za Europsku uniju koja nije u stanju čuvati svoje vanjske granice ima jednog asa u rukavu, a to je pokretanje novog izbjegličkog vala s milijunima izbjeglica koji se trenutno nalaze u Turskoj. Ucjenjujući Europsku uniju stvaranjem šire izbjegličke nestabilnosti, Erdogan zasigurno može pokušati ostvariti ustupke za tursku politiku u Siriji i šire.

(mm)/HKV/http://www.hkv.hr/vijesti/Hrvatsko nebo