Bojana Guberac : Dolazim ili se vraćam ?
Vrijeme:2 min, 3 sec
Dolazim ili se vraćam? Ne brini tata, vraćam se. Znaš mamu, kao da bi mi dala da zaboravim odakle sam. Tata, stoji grad. Meni je prekrasan.
Oprostit ćeš mi što nisam išla na svaki spomenik zapaliti svijeću. Da se mene pita ja bih posadila cvijeće i sagradila mladima perspektivu umjesto spomenika. Htjela sam stvoriti sretne trenutke i bila ljuta što nisam našla klupu za sjesti. Fali klupa tata, fali života, ali bolje da ne pričam o tome. Ne bi se svima svidjelo.
Opet sam zapalila cigaretu na Dunavu i mislila na tebe. Ovaj put nisam plakala. Nisam bila sama, a ne volim plakati pred ljudima. Smijala sam se. Kažu da imam osmijeh na tebe.
Popila sam gemišt za tebe. Ma neću te lagati, popila sam i bocu. Sin ti uopće ne pije, kćer ti je baraba. Rekla mi je mama ˝ista si svoj ćaća, bio bi ti tajo sretan što si na njega.˝ To mi je isto rekla kada je prije desetak godina uletila u sobu čudeći se što slušam Massima. Valjda i to imam na tebe.
Mama uvijek svima priča da sam lijepa na tebe. Ja se ne smatram lijepom, ali priznat ću ti, zaigra mi svaki gen u tijelu kada čujem da sam lijepa na tebe. Kao da te onda mogu osjetiti. Nikad mi ne neće dosaditi kad mi tetka Jela priča kako si me držao na koljenima dok si pio kavu kod nje i rekao joj ˝jel tako da je moja Bojana lijepa? Nije zato što je moja, ali stvarno je lijepa.˝ Ne znam, valjda sam na tebe.
Kupili su mi frendovi selfie štap i album za 25-ti rođendan jer stalno slikam sve. Ne brini, Petar čuva tvoj stari fotoaparat. Valjda i to imam na tebe.
Rekla mi je neki dan novinarka da imam iste oči kao ti. Radila je reportažu o vukovarskim bebama. Pitala me čime se želim baviti. Ne brini, nisam zaboravila na obećanje koje sam ti dala dok si još bio živ. Rekla sam joj da želim pomagati ljudima. Valjda i to imam na tebe.
Poslao mi je frend pravoslavac poruku da je zapalio svijeću za Vukovar. Kupila sam i ja njemu bocu vina u Iločkim podrumima. Slava mu je par dana poslije godišnjice pada Vukovara. Zabila sam glavu u prozor od autobusa da nitko ne vidi da plačem, a plakala sam od sreće.
Tata, ja ne mrzim nikoga. Nadam se da i to imam na tebe.
Bojana Guberac/Hrvatsko nebo
