Sveobuhvatni plan zaštite države i njenih građana spada u jednu od najodgovrnijih zadaća svake moderne džave. Živeći i djelujući u nemirnome okruženju Republika Hrvatska također bi morala imati jednu strategiju koja bi bila definirana i ustrojena na balansu zračno kopnenih i mornaričkih jedinica. Kako su svi elementi zaštite nacionalne sigurnosti usko povezani i bazirani na geopolitičkom okruženju, strategija obrane države samim time postaje neodvojivi dio politike nacionalne sigurnosti. Zadaća vodećih struktura svake države pa tako i RH bi bila identifikacija potencijalnih ugroza nacionalne sigurnosti. Pa bi pravilna raščlamba prioriteta ugroze države također morala biti jedna od zadaća vlasti.

Kako smo kroz povijest često puta bili svjedoci i vinovnici gole borbe za vlastitu opstojnost mi moramo kao država na vrijeme uvidjeti i ispravno reagirati u datom momentu. Jer svako olako shvaćanje i poimanje opasnosti produžava agoniju i povećava sveukupne troškove obrane zemlje.

Strategija obrane može se po svojoj definiciji razvrstati u tri dijela. Prvi dio bi se odnosio na ofenzivno nastupanje. Drugi i treći dijelovi bi bili defenzivno odvraćajući elementi obrane.

Samim time možemo izvršiti i karakterizaciju ovih dijelova obrane jedne države.

Cilj ofenzivnih ili napadnih elemenata strategije bi bio da se neprijateljske formacije razoružaju i unište. Defenzivni način i model obrane bi se odnosio na onemogućavanje protivnika u svojim planovima. Dok bi odvraćajući model zaštite svoje države i njenih građana bio baziran na obeshrabrivanju protivnika, povećanjem njegovih ukupnih troškova, dakle promjena njegovih planova i unošenjem pomutnje. Što bi u konačnici trebalo odvratiti suparnika od zamišljenih planova.

Hrvatska kao država koja ima relativno svježa iskustva iz Domovinskog rata koji se na ovim prostorima odvijao u razdoblju od 1991.-1995. godine, ne smije zaboraviti na činjenice da je stvorena u iznimno nepovoljno geopolitičkom okružju i da je uz veliku žrtvu, materijalno-tehničke i ljudske gubitke izvojevala svoju samostalnost i neovisnost. Mora se istaći da i nakon dvadest godina od prestanka ratnih djelovanja postoji i djeluje država(Srbija) koja se nije odrekla svojih agresivnih aspiracija spram teritorija RH. Ako tomu pridodamo i nerješeno i zakulisano stanje u BiH vidimo da se geopolitički format nije promijenio, štoviše on postaje svakim danom sve zamršeniji.

Danas, u svijetu nemirnome i napetom od mnogobrojnih problema svjedočimo jednom novom valu ugroze države i njenih građana gdje se vojna polja zamjenjuju cyber ratovanjima i kriminalnim aktivnostima skupina dobro usklađenih i financiranih preko centara moći.

Ne smije se zaboraviti niti podcijeniti na još jednu opasnost promjene etničke i svake druge slike u obliku nasilne emigracije azilanata koji dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja.

Svi ovi problemi ne mogu se rješavati brzinski niti olako, već bi država kao temeljni postulat zaštite svojih stanovnika morala imati izgrađen i razrađen plan zaštite svojih nacionalnih interesa.

Svako drugo površno odnošenje prema problemima zaštite dovodi domicilne države i društva u krajne nepovoljan i iscrpljujući odnos. Gdje su sami rezultati rješavanja problema neočekivani i nepovoljni. A to onda ne bi bio ispravan niti odgovoran način rješavanja problema.

 

Ivan Botica/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.