L. Fosić-mišljenje: Pernarove cirkusarije

Ivan Pernar

Ulazak u visoku politiku trebalo bi odrediti brojem godina političkog iskustva, a tome nam najbolje svjedoče Pernarove razdražljive scene narednih dana. Nakon Sinčića koji se doslovno u svojem političkom djelovanju samo bahatio, a kad su počele isplivavati njegove „afere“ negdje se pritajio, scenu je zauzeo Pernar. Iste isprazne rečenice koje je jedine valjda uspio apsolvirati ponavlja već mjesecima kao pokvarena ploča.

Kod Stankovića su dosada gostovali visokopozicionirani političari pa čak i oni kojima se sudi, koje Pernar proziva svakojakim imenima, a pritom nisu bježali, otimali se ni tako žestili, sjetimo se samo nekih: Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Nadan Vidošević, Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Josipović, Zoran Milanović… Stankovićeva uloga u emisiji je navući svoje sugovornike na tanak led jer to gledateljstvo traži. Iskusni i vješti ne bježi već se dokazuju svojim retoričkim umijećem. Što je s Pernarom? Možemo ga poistovjetiti s djetetom u marketu koje vrišti zbogčokolade koju mu roditelji ne žele kupiti pa onda jedan bahati dječak kupi čokoladu i ravno je ispred djeteta počne jesti da bi se nasladio djetetovim nezadovoljstvom.

Javni istupi o ne plaćanju HRT pristojbe otvoreno pozivaju građane na isto. On otvoreno govori o svojem kršenju zakona – time je o moralnosti sve rečeno. Nadalje, omiljen pojam su mu transakcije, je li za to jedino školovan ili ga to jedino zanima?! Da bi se netko pokazao kvalitetnim političkim igračem u emisijama poput Nedjeljom u 2 potrebno je razumijevati ne samo površinski sloj političkog života, već dubinski. Pernar u tome još nema iskustva, iskustvo se stječe – to nije sporno, no može li ga uopće ikad steći osoba koja ne poštuje zakone, osoba koja ne uvažava sugovornike, osoba koja ne uvažava gledateljstvo, a upravo nekima od njih duguje objašnjenja jer su njegovi birači.

Djela, a ne isprazne riječi, uvijek su više značila...

Kako bi uopće osoba kojoj je politički cilj inat postala kvalitetna osoba koja će zastupati nečije interese? Njemu nedostaje znanja – zato i bježi. Naučeno govori, vrti drugim redoslijedom, a Stanković zadire dubinski – pa kako javno pokazati da o određenoj temi nema stajališta. Na gostovanju na Z1 televiziji također je pokazao svojunestabilnost i nestrpljivost, razdražljivost, čak i opasnost! Izjave poput onih da sami biramo što govorimo, a ne da nas se pita govori o samovolji čovjeka što je štetno za hrvatsku politiku.

No, ono što se još događa, a što nas žalosti je da se određeni dio populacije tome veseli i daje potporu. Kada je bahatost pobijedila iskustvo? Nagli i neosnovani uzleti završe i naglim sletom. Do umišljenosti, građanima nije. Jesu li ljudi uopće svjesni da ih Pernarovo pozivanje na ne plaćanje HRT pristojbe možda s vremenom dovede do ovrha i toga da postanu dobar materijal za njegove medijske reklame? Djela, a ne isprazne riječi, uvijek su više značila…

Ako učimo od starijih koji su prije nas prošli trnoviti put i ako prihvaćam oodređene sugestije i upozorenja možemo prije postati mudriji i „pametniji“ nego što ćemo to postati lupajući i srljajući glavom o zid. Nadalje, koliko smo empatični i sposobni razumjeti ljude u nevoljama i uzroke tih nevolja kao i njihove posljedice, govori samo o našoj osobnosti i(ne)čovječnosti. Razmaženost i sebičnost ne umanjuje se s godinama, ona se samo produbljuje i postaje oštrija.

Lucija Fosić/HKV/http://www.hkv.hr/izdvojeno/Hrvatsko nebo