Izv . prof . dr. sc. Kristijan Krkač : Vrhunaravna epizoda bez autofagije u NU2: SSOH- super socijalno osjetljiv Marijan Hanžeković

Vrhunaravna je bila epizoda A. S. u NU2 s gostom M. H. (http://www.hrt.hr/enz/nedjeljom-u-2/359426/) Obazriv i pomalo zastrašen ton kojim je A. S. ispod glasa postavljao „škakljiva pitanja“ u suprotnosti prema M. H. spremnosti na odgovor na svako pitanje i naknadno ne-inzistiranje na ponavljanju pitanja, stilska figura po kojoj je poznat, čini cijeli nastup M. H. u emisiji A. S. dvojbenim ili barem takvim da predstavlja slutnju da se radi o promidžbenom materijalu.

Zaista, zaista, nema ništa zabranjeno ili loše u tome da privatna pravna osoba u svom medijskom prostoru oglašava odvjetnički ured s kojim posluje, no ako se radi o javnoj pravnoj osobi i još k tome o javnoj televiziji, čiji voditelj u goste poziva vlasnika odvjetničkog ureda koji na poslovima s tom javnom televizijom zarađuje milijune HRK, onda slutnja prerasta u indiciju u prilog tome da se barem nešto nemoralno čini za javni novac, a moguće i nešto neprofesionalno, nešto što nikako ne spada na procedure lege artis više uključenih profesija.

Ako se na koncu okrenemo samom sadržaju emisije, tj. ne toliko pitanja koja su, nakon tri gledanja to se jasno vidi i čuje, bjelodano bila provokativna samo pro forme, onda se pokazuje da je sadržaj odgovora bio uglavnom ponavljanje onoga što većina prosječno informiranih državljana RH odavno zna, a što u pitanje dovodi sam smisao emisije, jer proizlazi da je ona bila vizualna inačica enciklopedijske natuknice „H. M.“.

Sam konac emisije razotkrio je ritam i tempo sadržaja pitanja koji je spojen s očekivanim odgovorima trebao u 60 minuta, ako ne baš promijeniti sliku o M. H. za 180°, a ono barem relativizirati ili poljuljati javnu čvrsto utemeljenu predodžbu o M. H. kao „zlikovcu“ i predložiti predodžbu o M. H. kao „neutralnom profesionalcu“.

Navodno provokativna pitanja iz prve polovice emisije čudesnom su celuloidno-erističkom tehnikom pretvorena u skoro srcedrapateljska pitanja druge polovice.

„Kralj ovršitelja“ i „medijski moćnik“ s početka emisije postaje „socijalno osjetljiv“ nesvrstan HSLS-ovac, tužne, ali i ponosne i zaslužne obiteljske povijesti, transparentni slobodni zidar koji dovršava svoj ugaoni kamen kojeg svi odbaciše i itekako bolestan čovjek nad kojim se možemo samo sažaliti.

Sam prvi i drugi dio emisije nisu dvojbeni i objašnjivi su nizom su-uzroka i su-razloga i motiva, no trik se razotkriva u promjeni iz jednog u drugi dio ili aspekt emisije. Kako se to točno zbilo? Promjena je bila načinjena postepeno, ciljano, planski i s predumišljajem, a posljednji spomen „socijalne osjetljivosti“ M. H. na što A. S. nije ponovio svoju najčešću rečenicu „To ste već rekli“, označava kulminaciju promjene.

Crv sumnje je začet, jer mi zaista ne znamo skriva li se iza „kralja ovrha“ veliki „filantrop“ koji tajno donira svu svoju zaradu i živi alternativnim životom super-heroja, a de facto de iure na prosjačkom štapu?

Veliko je umijeće uspjeti proizvesti emisiju koja na navedene načine, a sve pod krinkom kvalitetnog novinarstva, zaista, iz svima nepoznatih razloga, nastoji promijeniti javnu predodžbu o suvlasniku velikog odvjetničkog ureda iz korjenito negative u barem neutralnu ako ne i blago pozitivnu i na tome treba čestitati svima zaslužnima, tim više što će prosječni gledatelj, pa makar imao i agresivno negativnu predodžbu o gostu, ipak pomisliti kako je „s njom možda malo pretjerao“. I time je cilj postignut.

To je ujedno i jasna i transparentna svrha ovog komentara, tj. sastoji se u tome da se ukaže na mogućnost kako se ovdje radi o vrhunaravnoj medijskoj manipulaciji. Ništa formalno, stilski i profesionalno minimalno, a što je krasi voditelja, nismo mogli vidjeti na djelu, a još važnije, čak niti ništa sadržajno novo i stoga se možemo pitati o svrsi emisije. Njezina svrha je postignuta ako se predodžba javnosti o M. H. obrne za 180° ili se barem počne kretati u smjeru takvog obrata.

No treba reći da je to obmana, sad namjerna, slučajna, iz straha od tužbe što je smiješno i sl., jer obrat za 180° neće se zbiti, a ono što temeljem morbidno minuciozne analize forme i sadržaja emisije precizno oko može zaključiti jest samo to da je načinjen radikalan obrat za 360° što pak znači pun hrvatski krug šestarom, tj. da smo kroz emisiju načini puni krug kako bismo na koncu shvatili da smo tamo gdje smo i bili, tj. da nikakva promjena percepcije nije postignuta, osim možda promjena atmosfere.

Emisija je bila metaforički govoreći očito sponzorirana, tj. pod pokroviteljstvom, sad koga ili čega, jednog čovjeka ili skupine ili više njih, sasvim je svejedno, sporedno i trećerazredno, jer nitko se za 1000 ili čak 500 godina, osim možda kakvog „clouda“ ili ogromnog „servera“ kao sveznajućeg artelekta neće sjećati niti Nu2, ni A. S., a najmanje M. H. Istina, emisija je bila vrhunaravna, celestijalna i neponovljiva barem pod vidikom mjerila tuzemnog medijskog prostora; dakle, vrhunaravno, ali samo vrhunaravno obmanjujuća.

Zanimljivo je bilo jedino voditeljevo pitanje o mirnom snu ili o grižnjoj savjesti. Gost ju nije iskazao, a zašto i bi, jer to bi bio prenaivan pokušaj obmane, načelno nespojiv s ritmom i tempom emisije.

Grižnja je autofagija, a autofagija je tjelesno-vizualni poremećaj za razliku od grižnje koja je moralno-estetska blagodat.

Kak god bilo, čovek koji se ne grize je moralno-estetska nakaza, (a katolici napose, a možda i masoni). I zato grizite se, jer tko se grize taj razumije oportunitetni trošak bijedne egzistencije, a sve ostalo je ispraznost, ispraznost nad ispraznošću i puka tlapnja, na što se riječima Propovjednika i svodi marginalno spomenuta emisija.

Izv . prof . dr . Kristijan Krkač/Hrvatska danas/http://hrvatska-danas.com/Hrvatsko nebo