„Naravno da je logično pitanje zašto nakon toliko godina, osobno na to nemam odgovor, ali da su optužnice dane u osjetljivom političkom trenutku – sasvim sigurno jesu“ – izjavio je danas vezano za sramotna uhićenja naših branitelja iz Orašja, bivši predsjednik IvoJosipović, a da ni trepnuo nije, ni zacrvenio se, naravno.

Selektivna amnezija, cinizam, bezobrazluk? Ili od svega pomalo…

Treba li Josipovića podsjećati na to što su to sve on, njegov idol i prethodnik Mesić, Ivica Račan, Vesna Pusić, Nenad Stazić, Zoran Milanović  i njihova bulumenta propagandista iz Europapress holdinga i s Radmanove televizije uradili od 2000 godine kako bi oblatili vlastitu zemlju, optužili je za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a prvog hrvatskog predsjednika dr FranjuTuđmana, ratnog ministra obrane GojkaŠuškai  vodeće generale HV-a proglasili zločincima?Je li itko od njih osudio sramotnu formulaciju Tribunala u Den Haagu o „udruženom zločinačkom pothvatu“ – zbog kojega je našoj šestorici Hrvata (Praljku, Petkoviću, Prliću i drugima) u prostupanjskom postupku izrečeno 111 godina robije?

Je li se itko od njih zapitao, kakve će posljedice ne samo po Hrvate u B i H, nego i po Republiku Hrvatsku imati eventualna pravosnažna presuda na toj osnovi?

Sjeća li se Josipović, kako je otrčao u Banja Luku i genocidnoj tvorevini „republici srpskoj“ pružio potporu i osigurao legitimitet – iako svaki političar koji imalo drži do sebe, a pogotovu predsjednici država Dodikovu guberniju zaobilaze u širokom luku?

Umjesto da izvrši pritisak na Dodika i njegovu kamarilu vezano za povratak naših protjeranih Hrvata (kojih u „republici srpskoj“ nema niti 10% u odnosu na 1991. godinu), naš nevješti kompozitor, još lošiji političar (ali, nažalost, predsjednik države) dr Ivo Josipović, na kraju prve godine svoga mandata (2010.) Dodiku svira klavirsku serenadu, a nešto kasnije, od Banjalučkih novina biva proglašen čovjekom godine (!?) „republike srpske“?!

Aferim, Ivo!

No, sramotna banjalučka epizoda nije bilo jedino što je Ivo napravio na štetu Hrvatske i Hrvata u Bosni i Hercegovini za svoga mandata. Za izjavu u izraelskom Knessetu znaju već i vrapci na grani. I tu je naš prezidente prekršio zlatno pravilo, nepisani kodeks i bon-ton svakog državnika: DA SE NIGDJE I  NI  PO KOJU CIJENU NE KLEVEĆE VLASTITU  ZEMLJU.Umjesto bijelih miševa, tada su mu se priviđale crne ustaške guje, pa se požalio svojoj publici (u izraelskom parlamentu) kako su iste još uvijek žive, usput naglasivši da je njegov drug tata bio partizan i antifašist (a pošto je ta bolest nasljedna i prelazi po pravilu na potomstvo – onda će valjda sin Ivo koji je po nasljednoj liniji također „antifašist“ uz pomoć svoga tate okorjelog i prekaljenog „antifašista“, tim gujama stati na glave, jednoj po jednoj…)

Pa onda reče naš Ivo u Sarajevu (također u parlamentu), kako su za rat u B i H „krive pogrešne politike i s jedne i druge strane“ (što će reći, da su rat skrivili Milošević i Tuđman – što u to vrijeme baš i nije bila neka nova teza). Tada je predsjednik SDA bio Sulejman Tihić, realan, pošten i smiren čovjek, ali na nesreću i pristojan, pa nije htio proturječiti gostu. No, zato je ubrzo nakon ovih Ivinih provala, isti taj Tihić, u Zagrebu (23. travnja 2010.), nakon sastanka SDA i HDZ-a na najvišoj razini, rekao:

„U najtežim vremenima u Bosni i Hercegovini bi bilo i gore i teže da nije bilo Republike Hrvatske koja je prihvatila izbjeglice, pomagala im, a i dijelovi zemlje oslobođeni su na temelju sporazuma Izetbegović-Tuđman.“(http://www.vecernji.hr/hrvatska/tihic-bih-bi-u-ratu-jos-gore-prosla-da-nije-bilo-pomoci-hrvatske-130714)

I opet se Ivo nije zacrvenio, niti je našao za shodno poučiti Tihića (koji je vjerojatno bio slab poznavatelj stanja u B i H tijekom rata) „pravoj istini“, nego je ovu izjavu elegantno prešutio (postoji doduše  i bolji izraz kojim se može opisati ta šutnja, ali držat ćemo do pristojnosti i digniteta portala).

Šutio je Ivo, gromoglasno šutio i kad je njegov idol Mesić (u vrijeme svoga otužnog i žalosnog predsjednikovanja ili bolje reći cirkusiranja), kapom i šakom dijelio dokumenta iz predsjedničkog arhiva stranim novinarima odmah po preuzimanju dužnosti, kad je isti taj opskurni Mesić pričao prljave i primitivne nekrofilske viceve o svome prethodniku (dr Tuđmanu) na opće zgražavanje diplomata pred kojima je to činio, pa i kad je VesnaPusić (i u vrijeme njegovog mandata), u više navrata kršila saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu, opetovano, drsko  i bezobrazno iznoseći u Saboru klevete o agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

Poslije pada Sanadera i dolaska kukurikavaca na vlast, Vesna je svoje „zasluge“ dobro naplatila i uvalila se u fotelju ministrice vanjskih poslova, nastavljajući destrukciju naše vanjske politike i razgradnju države.

Ni to Ivo ne zna.

Vjerojatno ne zna ni da je Documenta (koju on svojski podupire i danas, kao što je to činio i dok je bio predsjednik, na sve načine pa i financijski iz proračuna) radila isto što i VesnaPusić, samo u još radikalnijoj formi.

Teršelićka i društvo, uporno su tragali za „srpskim žrtvama (i tamo gdje ih nije bilo), poticali proganjanje Branimira Glavaša, AnteGotovine i drugih istaknutih hrvatskih optuženika za ratne zločine, a njihove zbunjene i kisele face nakon oslobađanja trojca Markač, Čermak, Gotovina, rječito su govorile o tomu kako su doživjeli ovaj fijasko svoje kampanje.

Pa onda ona medijska haranga u kojoj su Tuđman i Šušak proglašavani „ratnim zločincima“ uz opaske kako bi „zasigurno sjedili na haaškoj optuženičkoj klupi da su živi“. Dežurni propagandisti i trovači javnog medijskog prostora tipa Jelene Lovrić, Davora Butkovića, Helene Puljiz, Drage Hedla, Zorana Pusića, savjetnice za društvene djelatnosti predsjednika Josipovića Zrinke Mojzeš Vrabec, njegovog glavnog analitičara Dejana Jovića, osobnog prijatelja tog istog Josipovića, zlosretnog i neuravnoteženog Drage Pilsla i mnogi drugi, svojski su se trudili ispuniti naloge svojih gospodara i ocrniti sve ono što bi moglo biti afirmativno za naš hrvatski narod, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. To je nepobitna i vrlo lako dokaziva činjenica. Argumenata, nažalost, ima na pretek, toliko da bi se o tomu mogla napisati podeblja knjiga, a ne tekst za portal.

Sve to Ivo „ne zna“, ili je „zaboravio“; drugim riječima, Ivo se malo „pravi gurav“ (kako to narod kaže), PA NE ZNA DA SU NEDAVNA UHIĆENJA PRIPADNIKA HVO-a U ORAŠJU POSLJEDICA I REZULTAT  NJEGOVE POLITIKEI POLITIKE KOJU JE ON IZ PETNIH ŽILA PODUPIRAO OD 2000. GODINE DO DANAS.

Druže Ivo, znate li za onu narodnu, kad se lopov na tržnici umješa među svjetinu i onda viče jače i glasnije od svih drugih: „DRŽ’TE LOPOVA!!!“

Ili za anegdotu u kojoj piroman koji je potpalio požar, prvi grabi aparat za gašenje i trudi se suzbiti ga?

Ima li to kakve veze s Vama, Ivo?

Baš me nešto zanima…

Daran Bašić/Hrvatsko nebo