Osvrt za gostovanje “povjesničara ” na HRT-u
Vrijeme:6 min, 22 sec
Najistaknutiji u nizu medijski eksponiranih povjesničara s osiguranim zaposlenjem na prestižnoj instituciji znanstvenog karaktera je profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i doktor znanosti Hrvoje Klasić.
Međutim, Klasić se samo formalno može smatrati povjesničarom, jer se strukom (povijesnom znanošću) uopće ne bavi, nego isključivo drži politički intonirane govore, predstavljajući ih povijesnima.
Ova činjenica je najočitija kada se pogleda popis njegovih radova.
Prema službenim podacima Filozofskog fakulteta, Klasić je napisao dva povijesna članka koja su objavljena 2000. i 2001.
Na istom mjestu je napisano:
Rođen u Sisku 1972. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Od 2003. zaposlen na istom fakultetu. Istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti.
Dakle, od zaposlenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prestao je pisati povijesne radove.
Međutim, Klasić je napisao još nekoliko članaka, ali ih na Filozofskom fakultetu očito nisu smatrali relevantnima, s obzirom na to gdje su objavljeni.
U Historijskom zborniku objavio je 2005. članak “Sveslavenski kongres u Beogradu 1946. i njegova percepcija u hrvatskom tisku” na osam (8) stranica.
Iste godine, 2005., u Godišnjaku Gradskog muzeja Sisak objavio je članak “Tito u Sisku 1969.”, također na osam (8) stranica.
Iduće, 2006. godine napisao je u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest članak “Djelatnost Matice hrvatske na području grada Siska tijekom Hrvatskog proljeća”. Suprotno prethodnim člancima iz 2005., ovaj članak ispunjava znanstvene norme.
Zadnji članak ponovno na temu Hrvatskog proljeća Klasić je objavio 2011. u Hrvatskoj reviji pod naslovom “Od masovnog oduševljenja do masovne represije”. Članak ima 11 stranica i poput dva članka iz 2005. ne može se smatrati znanstvenim.
Dakle, od zaposlenja na Filozofskom fakultetu 2003. Klasić je napisao jedan (1) članak koji se može smatrati izvornim znanstvenim radom.
Prema tome, Klasić ima ukupno tri (3) povijesna članka s kategorizacijom znanstvenog rada od kojih su dva (2) napisana prije nego što se zaposlio na Filozofskom fakultetu. Od ova tri (3) članka, samo jedan (1), odnosno prvi, je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest, središnjem hrvatskom znanstvenom časopisu s kategorijom A1.
Klasić je objavio dvije knjige, napisane 2006. i 2012.
Prva knjiga Hrvatsko proljeće u Sisku na 221 stranici proširena je verzija njegovih prethodnih članaka na temu Hrvatskog proljeća.
Druga njegova knjiga Jugoslavija i svijet 1968. objavljena je 2012.
Međutim, ova knjiga i nije novi rad, nego prošireni doktorat (kojeg je pisao pod mentorstvom Tvrtka Jakovine).
Dakle, u razdoblju od završetka fakulteta 1999. do danas, veljače 2016., Klasić je objavio tri (3) relevantna povijesna članka i dvije (2) knjige s povijesnom tematikom koje opako koketiraju s publicistikom.
Unatoč tome, zbog promocije u mainstream medijima predstavljen je kao vrhunski povijesni stručnjak.
Međutim, u medijima Klasić najčešće govori o Domovinskom ratu o kojem nije napisao doslovni ništa ili o Drugom svjetskom ratu o kojem je napisao svoj prvi (i najbolji) članak objavljen u Časopisu za suvremenu povijest na temu društvenog života Siska u Drugom svjetskom ratu.
Prema tome, reference za ono što javno govori u televizijskim emisijama su nikakve, te u tom pogledu u većoj mjeri djeluje kao SDP-ov ili HNS-ov političar, nego povijesni stručnjak za to razdoblje.
Drugi u nizu tzv. uglednih povjesničara je Dragan Markovina.
Dragan Markovina bio je mlad i perspektivan povjesničar izrazite lijeve orijentacije.
Diplomirao je na Hrvatskim studijima kod Nikice Barića na temu ZAVNOH-a, a nakon toga se do stjecanja doktorata bavio poviješću Dalmacije na prijelazu iz 18. u 19. st.
Tijekom istraživanja tog dijela hrvatske povijesti objavio je ne-mali broj znanstvenih članaka.
Popis objavljenih radova:
Zahtjevi dalmatinskih gradova francuskoj vlasti iz 1806. godine. Historijski zbornik. 50-1 (2007) ; 45-64. Pregledni članak.
Gospodarska situacija u Dalmaciji prije i poslije francuske vladavine: primjer Šibenika i gradske okolice. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 39 (2007) ; 39-55. Izvorni znanstveni rad.
Šibenska luka u trgovačko-kulturnim razmjenama dviju jadranskih obala na prijelomu 18. i 19. stoljeća. Godišnjak Titius. 1 (2008) ; 133-166. Izvorni znanstveni rad.
Uloga Dalmacije u pomorsko-trgovačkim kretanjima na jadranskom prostoru krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Školski vjesnik, časopis za školska i pedagoška pitanja. 57 (2008) : 3-4; 365-381. Pregledni članak.
Eksploatacija ugljena u porječju Krke (u 18. i 19. st.). Godišnjak Titius. 2 (2009); 49-58. Izvorni znanstveni rad.
Reformska nastojanja Mletačke Republike u Dalmaciji u drugoj polovici 18. stoljeća u kontekstu novih odnosa moći na jadranskom prostoru. Historijski zbornik. 53-1 (2010); 191-214. Pregledni članak.
Reformske inicijative mletačkih magistratura na dalmatinskoj terrafermi 18. stoljeća. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu. 2/3 (2011); 219-238. Pregledni rad.
Međutim, u međuvremenu dok je Markovina pisao članke o dalmatinskoj povijesti, SDP je dobio izbore i Markovina se od obećavajućeg povjesničara pretvorio u karikaturalnog kvazi-političara koji piše pamflete u kojima slavi Jugoslaviju, komunizam i Tita, a napada politiku dr. Franje Tuđmana.
Bio je kandidat za gradonačelnika Splita na lokalnim izborima 2013. u sklopu Nezavisne liste Drugo lice Splita. Tada ga je promovirao tportal za kojeg je izjavio:
Ako govorimo o hrvatskom društvu u posljednjih već više od 20 godina, gotovo da ne postoji tendencija koja nije zabrinjavajuća.
Time se osigurao za slučaj da propadne na izborima, što mu se i dogodilo.
Usporedno s tim intervjuirao je vlastitog oca i naveo njegove izjave kao relevantan povijesni izvor.
Objavio je knjige bez ikakve znanstve reference s jasnom političkom porukom, što je vidljivo i iz njihovih naslova: Tišina poraženog grada, Povijest poraženih, Između crvenog i crnog, a u pripremi su još gori naslovi koji djeluju kao da su reinkarnirani iz 70-ih: Doba kontrarevolucije i Jugoslavenstvno nakon svega.
U svim svojim knjigama preokupacija mu je hrvatski nacionalni identitet, pogotovo onaj u BiH, koji žestoko napada.
Zaključno s njegovim opusom može se zaključiti kako je on tragičan, jer su ga na “zeznuli” “njegovi”: umjesto da se bavi temom u kojoj je bio dobar, prestao je istraživati prošlost i posvetio se konstruiranju sadašnjosti, što ga je dovelo u slijepu ulicu.
Na Filozofskom fakultetu u Splitu nisu tolerirali njegov nerad i izbivanje s posla, te je dobio otkaz, što je prikazao kao politički linč.
“Njegovi” su to iskoristili da bi ga prikazali kao političku žrtvu, ali pitanje je koliko on od toga ima koristi.
Sada, nakon promjene vlasti, kad shvati da revolucija ipak nije iza ugla, možda se vrati Dalmaciji na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Možda…
Viktor Ljubanić/ Hrvatsko nebo
