Damir Borovčak: Čudo iz Fatime i danas je upozorenje

Fatima – 99. obljetnica

Prije 14 dana vratio sam se iz Portugala. Bio sam sa suprugom 13. listopada na 99. obljetnicu ukazanja, tamo u dalekoj Fatimi na mjestu tog čudesnog događaja. Ponovno poslije sedam punih godina. Hodočasnici iz svih dijelova Portugala, Europe i svijeta preplavili su dolinu Cova da Iria. Bilo je i Hrvata, ali puno premalo. Vijesti s ovogodišnje 99. obljetnice hodočašća u Fatimu, u Hrvatskoj se nisu pojavile. Čekao sam ne bi li nešto dospjelo do hrvatske javnosti, propovijed, izvješće ili fotografija. Nažalost ništa, katastrofalno za sve hrvatske medije, a začudo i za katoličke.

Kako onda još netko od Hrvata uopće može vjerovati da se u Fatimi 13. listopada nešto značajno ipak dogodilo, kako one 1917. nadnaravno čudo, tako 2017. čudo hodočasnika sa svih strana? Tko onda u Hrvatskoj još vjeruje da su pastirići u dolini Cova da Iria čuvajući ovce, ugledali Gospu koja im je poručila da je potrebno svakodnevno moliti krunicu? Po čemu su fatimska ukazanja i poruke posebno važni za Hrvate? Odgovore na ta pitanja pokušavaju dati samo još rijetki svećenici i laici.

Pastirići koji nisu pohađali školu, a od Gospe su čuli: “Rusija će se obratiti i bit će mir; ne bude li tako, njezin će se krivi nauk proširiti svijetom, buknuti će ratovi i progoni Crkve,..”. Bila je 1917. godina, najmračnije vrijeme strašnih stradanja europskih naroda u vrijeme Prvog svjetskog rata. Vojnici na bojišnicama širom Europe ginuli su kao snoplje. U Rusiji je otpočela boljševička revolucija. Ateizam se počeo širiti i nametati mnogim narodima. U vrijeme ukazanja, kakve su tada političke okolnosti vladale u Portugalu?

Portugal se 1917. našao u očajnom položaju, politički, socijalno i ekonomski. Vlade su se izmjenjivale, ali nisu mogle riješiti probleme nacije. Pobune su bile svakodnevne, a narod je posve izgubio povjerenje u svoje vodstvo. Naciju Portugala tada je činio uglavnom trpeći i siromašan puk. Po pitanju vjere, vlast je nastojala izazvati raskol, mržnju i progon Crkve. Odobren je zakon o odcjepljenju Crkve od vlasti te donesena deklaracija po kojoj je Portugal trebao u dva naraštaja u potpunosti izbaciti katoličanstvo. U takvim je okolnostima Gospa odabrala dječicu, ponizne pastiriće Luciju, Francisca i Jancintu za nepokolebljiv i trpeći prijenos njezinih poruka. Gospa spominje Rusiju i njezin krivi nauk, dakle boljševizam i ateizam. Kako su djeca starosti 10, 9 i 7 godina starosti, koja nisu pohađala školu, uopće mogla razumjeti pojam – Rusija? To ostaje zagonetka sve do danas. Nisu razumjela, ali su poslušno prenosila poruke, pod cijenu velikih pritisaka i maltretiranja, nepovjerenja najprije od roditelja, potom od svećenstva i biskupa, a zatim i policije kao vlasti. No, djeca se ničim nisu dala pokolebati u svom viđenju i prenošenju Gospinih poruka, pod nikakvu cijenu ucjena i prijetnji. Novinari su se počeli zanimati za ukazanja u srpnju i kolovozu 1917. pišući da se “ta sprdnja kod Cova da Iria” mora zaustaviti i prestati. Vlasti su bile izluđene. Fatima je tada bila zaostali, ruralni dio Portugala, a donekle je to i danas. Čudo se dogodilo i kasnije. Portugal se od španjolske revolucije obranio masovno moleći krunicu i nije osjetio stradanja Drugog svjetskog rata.

Prije 7 godina pisao sam reportažu Hrvati u Fatimi molili za Hrvatsku. Veličanstveno je bilo vidjeti najveći hrvatski stijeg, po kojem su se Hrvati u Fatimi godinama prepoznavali. Ove godine nažalost, prisutni smo bili u neznatnijem broju. Stigla je grupa hodočasnika iz Splita i Biograda. S njima i jedan hodočasnik iz Lučkog. Iz Zagreba moja supruga i ja, došli smo s osobnom zahvalom i molitvom za Hrvatsku. Možda se našao još ponetko, tko se izgubio u mnoštvu vjernika. Zašto iz svih zagrebačkih župa nije bilo ni jednog zrakoplova, ni jednog autobusa? Kao da ne uviđamo beznađe koje nas je snašlo poslije agresije i rata, od kad smo pobijedili s vjerom i pouzdanjem u krunicu, koju su nosili i molili naši branitelji, njihove majke, supruge i sestre… Ima li za Hrvate nade ili u današnja vremena treba posustati, potonuti u beznađe, utopiti se u političkim razočaranjima, od izbora do izbora. Činimo li uopće išta ponizno u pouzdanju vjere? Kao da smo već zaboravili nedavno čudo oslobođenja svojih generala iz Haaga. Ne bi li trebalo uprijeti sve molitvene snage i moliti za naše još uvijek utamničene generale u Haagu iz Bosne i Hercegovine? Međutim, vičući o reformama i promjenama, gušeći se u hedonizmu i materijalizmu, tonući u antifa ateizam, kao da smo zaboravili kako se i kome treba utjecati?

Mađari su u Fatimi u zahvalu Gospi Fatimskoj za oslobođenje od komunizma izgradili impresivan križni put. Staza široka, dugačka više stotina metara, popločena i ograđena klesanim kamenom, postaje križnog puta male kapelice Kristovoj patnji. Na kraju Kalvarija na zavjetnoj kapeli sv. Stjepana zaštitnika Mađarske. Skupocjenu izgradnju financirala je mađarska država. Hvalevrijedna zahvala mađarskog naroda Gospi Fatimskoj! Kako su je samo prepoznali i počastili! Vjerojatno u dubokoj patnji boljševičkog jarma, beskrajnim zazivima i molitvom krunice. Nije išlo, čini se, drugačije.

Nijemci su na ulazu u svetište Cova da Iria, darovali Gospi na mjestu ukazanja dio Berlinskog zida. Zahvalili su za oslobođenje od komunizma dijela svoje desetljećima podijeljene zemlje i ujedinjenje oba dijela njemačkog naroda. Lijepo je za vidjeti tu simboličnu kapelu muke podjele kao zahvalu.

Poljaci ponosni na najvećeg sina svoga roda, papu Ivana Pavla II., došli su ove godine u Fatimu u povijesnim odorama. Stasiti muževi kao predvodnici polako su nosili križ prema mjestu ukazanja, dok su ostali muški i ženski članovi poljske bratovštine prilazili Gospinom kipu u molitvi i na koljenima! Duboka, ponizna i skrušena zahvala, za skidanje još jednog bolnog jarma boljševizma i opakog komunizma.

Navečer 12. listopada uoči svetkovine, molitva krunice pod svijećama. Ispunjena dolina Cova da Iria, dojmljiv prizor zahvale hodočasnika sa svih strana svijeta ujedinjenih u molitvi Gospi.

Iduće jutro, na dan ukazanja, velika procesija svećenika prolazi pored hodočasnika. Neki nas prepoznaju po našim šeširima, smiješe se i čujemo pozdrav Croatia, Croazia, Kroatien, pa konačno i živjela Hrvatska i Hrvati. Dokaz da se u povorci našao i pokoji svećenik Hrvat. Ugledah i župski stijeg iz Međugorja. Stare masline, ubogi hrastići, kamen, crvenkasto-smeđa zemlja, mirisi bilja, ovce na ispaši, sve čini krajolik koji nas u Fatimi neodoljivo podsjeća na južnu Hrvatsku. Hrvatska je zastava nažalost izostala u povorci stjegova. Vidljiva je samo u grupi hodočasnika pristiglih iz Splita; barem to raduje dok Gospin kip prolazi pored grupe Hrvata prema oltaru.

Deseci biskupa iz svih krajeva Portugala i svijeta. Misa se služi na portugalskom, evanđelje se čita na portugalskom, španjolskom, engleskom, francuskom i njemačkom. Propovijed je na portugalskom, ništa ne razumijemo, ne uspijevam ni kasnije pretraživanjem interneta pronaći prijevod. Šteta što katolički mediji u Hrvatskoj nisu prenijeli vijesti o tom skupu katolika na 99. obljetnicu čudesnog događaja. Iako je bio radni dan, okupilo se po slobodnoj procjeni oko 150 tisuća hodočasnika. Na kraju mise, uz druge jezike s oltara čujemo i pozdrav hodočasnicima iz Hrvatske na vrlo dobrom hrvatskom. Ipak su se domaćini sjetili onih malobrojnih Hrvata, koji su se zatekli u Fatimi.

Na kraju što nam preostaje uoči 100. obljetnice. Nada i ufanje da ćemo prepoznati znakove vremena i poziv. To već neko vrijeme čini Zaklada Vigilare www.vigilare.hr; Priprema hrvatsku katoličku javnost na važnost 100. obljetnice ukazanja i fatimskog čuda 13. listopada iduće 2017. godine. Vigilare (lat.) znači biti budan, bdjeti, tj. budno pratiti što se događa. Vigilare je poveznica, most preko kojega ljudi mogu izraziti svoje mišljenje o onima koji ispunjavaju javni prostor. Zaklada Vigilare dostavlja po narudžbi knjigu Antonia A. Borellia – FATIMA, poruka tragedija ili nade? U njoj možete pronaći sva objašnjenja o Fatimi, neukim ali neustrašivim pastirićima, Gospinim ukazanjima i porukama, konačno i čudu kojim se potvrdila i najnevjernijima u Fatimi 13. listopada 1917.

Doista, vrijeme je za pripremu mnogobrojnijeg hodočašća Hrvata iduće godine u Fatimu. Ako volimo svoju Hrvatsku ne bi smjeli zakazati. Krajnji je čas da se probudimo i pouzdamo u one vrijednosti i katoličke zasade na kojima smo opstali stoljećima. Recimo ne, boljševizmu i njihovim potomcima, recimo ne ateizmu i njihovim (na)sljednicima, pouzdajmo se u Gospu Fatimsku, pouzdajmo se u molitvu krunice. Tek tada imamo pravo na nadu i ufanje u očuvanje i spas Hrvatske. Ne budite nevjerni, vjerujte i pokrenite se kroz svoje župske zajednice! Vidimo se u Fatimi 13. listopada 2017!

tekst i fotografije: Damir Borovčak/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo