Sanjin Baković: Zlatko Hasanbegović sinonim je vjerodostojnog političara u službi hrvatskog naroda

Zlatko Hasanbegović sinonim je vjerodostojnog političara u službi hrvatskog naroda

Kako se budući mandatar Andrej Plenković odrekao uspješnih ministara koji su izvukli pobjedu HDZ-a na vlastitim leđima?

Svi oni malo iskusniji koji prate aktualnu političku situaciju kako u HDZ-u tako i u Hrvatskoj bili su svjesni kako postoji velika vjerojatnost da će se Andrej Plenković zahvaliti tehničkim ministrima poput dr.sc. Zlatka Hasanbegovića, dr.sc. Mire Kovača i Antona Klimana koji slove kao osobe od povjerenja bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Rijetki koji nemaju političkih utakmica u nogama slijepo su vjerovali kako do toga ipak neće doći, jer Andrej Plenković ulijevao je povjerenje svojom retorikom i ublaženim izrazom lica ispeglanim u diplomatskim krugovima, te u javnosti davao je nadu vjerodostojnog političara koji će se temeljiti na vjerodostojnošću, a na osnovu referenci i rezultata donijeti odluke.

Ako ćemo uzeti kao kriterij rezultate preferencijalnih glasova tada je dr.sc. Miro Kovač ostvario 12.751 preferencijalni glas i pobijedio u IX. izbornoj jedinici osim nositeljice liste i političke veterane poput Darka Milinovića i Ante Sanadera, a dr.sc. Zlatko Hasanbegović osvojio 11.898 glasova i pobijedio u II. izbornoj jedinci onda vjerodostojnost Andreja Plenkovića pada u drugi plan, jer osim što su potvrdili da ih glasači HDZ-a žele opravdali su rad u resornim ministarstvima, jer u suprotnom ne bi dobili navedeni broj preferencijalnih glasova. Ako ćemo promatrati dvojac sa aspekta akademski obrazovanih kadrova možemo reći kako je Andrej Plenković izgubio dva vrhunska intelektualca s titulom doktora znanosti koji su fini, pristojni, odmjereni, ustrajni i savjetni u davanju izjava široka vokabulara od čega jedan ima razvijene diplomatske kontakte, dok drugi je pojava istinskog znanstvenika i intelektualca, te pravo osvježenje na hrvatskoj javnoj mediokritetskoj sceni. Ukratko rečeno privukli su desni dio biračkog tijela ne samo u svojim izbornim jedinicama, već diljem Hrvatske.

Ne treba zanemariti niti rezultat Antona Klimana koji nije profil intelektualca spomenutog dvojca, ali je vidno napredovao u komunikacijskim vještinama u odnosu na početak mandata kada je postao ministar turizma, te je uspio postignuti zamjetan rezultat i sa posljednjeg 14. mjesta ući u Hrvatski sabor u VIII. izbornoj jedinici sa područja Istre, a čiji je as iz rukava bio glavni argument “najuspješnija” turistička sezona kojom se mogao pohvaliti rijetko koji dosadašnji ministar turizma. Do sada još u povijesti izbornog procesa niti jedan kandidat iz Istre nije dobio preko 4.000 preferencijalnih glasova, jer sama Istra znala je davati po 5.000 glasova što znači da imenovanje Antona Klimana nije bio promašen izbor bivše Vlade RH, već se stvaralo prepoznatljivog HDZ-ovog lidera na području koje nije naklonjeno HDZ-u.

S druge strane dobijemo za ministre kadrove koje narod nije birao  jer se nisu nalazili na stranačkoj listi ili koji nisu prešli izborni prag od 5% preferencijalnih glasova kao u slučaju kulture i turizma. Bilo da je riječ o revanšizmu radi bliskosti sa bivšim šefom HDZ-a ili neshvaćenim razlozima dugoročno HDZ će pretrpiti  velike štete, jer ljudima je dosta kadroviranja sa kadrovima koji nisu vjerodostojni. Putem socijalnih mreža može se zamijetiti mnogobrojna rezanja članskih iskaznica iako će HDZ uspostaviti vlast. O Plenkovićevoj vjerodostojnosti dalo bi se raspravljati satima, jer osim navedenog pojedinci će mu postati predstojnici Ureda iako su osvojili samo 475 glasova ili čak predsjedavajući u drugoj polovici saborskog mandata Hrvatskim saborom sa 808 glasova, no nije mi namjera vaditi nevjerodostojne podatke jer mi je misao bila sasvim druga. Da ne govorim o budućim ministrima koji su svojim izlascima iz stranke činili sve kako bi HDZ izgubio izbore za vrijeme Tomislava Karamarka. Postavlja se pitanje kakvu poruku šaljemo širem članstvu koje je mukotrpno radilo na terenu u interesu stranke i hrvatskoga naroda?

Stoga vratio bi se na samo misao i ovaj članak zaključio današnjom izjavom sada već bivšeg ministra kulture: “Poznato je u političkom životu tko sam ja, poznato je što su o tome mislili pristaše i članovi HDZ-a. Tko je i što je uvažena Nina Obuljen također je poznato, kojim krugovima pripada je također poznato, a jedina je nepoznanica bio konačni odabir Andreja Plenkovića. On je danas služeno objavljen, on je legitiman, proizlazi iz volje saborske većine i ja ga prihvaćam”. Naglasio je kako se njegov politički život  nastavlja jer je izabran za zastupnika u Hrvatski sabor gdje će nastaviti političko djelovanje vjeran Bogu i narodu koji ga je izabrao.

Iz konteksta možemo zaključiti kako je hrvatska politička scena dobila novog vjerodostojnog političara u službi hrvatskog naroda koji je opravdao sinonim vjerodostojnosti i ostao dostojanstven do samoga kraja što potvrđuje njegova današnja izjava, a kakva ga politička sudbina u bliskoj budućnosti očekuje vrijeme će pokazati, ali za hrvatsku političku scenu dobro je što su se pojavili ljudi poput Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića koji su pokazali da su ustrajni u svojim uvjerenjima, a ujedno nisu potkupljivi ministarskim pozicijama što je svakako novitet u hrvatskoj političkoj areni za razliku od nekada miljenika nacije koji je vlastite frustracije zadovoljio potpredsjedničkom funkcijom u Hrvatskom saboru.

Sanjin Baković/Hrvatsko nebo