Hrvatsko nebo : Razgovor s Petrom Merčepom autorom knjige MAX

  Nedavno je izišla iz tiska knjiga pod naslovom “Max”, knjiga koja je uzburkala mnoge duhove, Nitko tko ju je pročitao nije ostao ravnodušan, pa tako ni ja, autor ovih redaka. Imao sam čast biti na promociji knjige u Katunima, a kako sam tom prilikom dobio jedan primjerak pročitao sam ga i nisam imao mira već sam morao popričati s autorom. Petar Merčep, autor knjige se bez imalo ustezanja odazvao pozivu i tako smo se našli i porazgovarali na ovu temu,

– Gospodine Merčep, što vas je nagnalo da napišete ovu knjigu i tko je taj Max,?

Knjiga nije nastala naprečac, to je plod prilično opsežnog istraživanja. Lokacije, likovi i događaji su stvarni, Zanimljivo je da
se ljudi, oni rijetki koji su te strahote preživjeli, još uvijek pomalo ustručavaju pričati o tim događajima, a sve više ih razumijem i divim se njihovoj pronicljivosti, jer za razliku od mene i meni sličnih, oni su oprezni, jer oni znaju da je neprijatelj Hrvatske
itekako moćan.

-Niste mi odgovorili tko je Max?

-Max je nadimak mog pokojnog oca, a cijela knjiga je nastala slijedom priča koje mi je on osobno ispričao, a isto tako sam pričao i s ljudima za koje sam saznao da su preživjeli slične torture.Naravno da svaki od preživjelih priča svoju verziju, svoje osobne doživljaje, ali sve te priče se slažu u onom bitnom: svaki stražar je bio gospodar života i smrti, mogao je logoraša ubiti, a da za to baš nikome ne  odgovara, Da sve te priče imaju itekako uporišta uvjerilo me svjedočenje don Ivana Bilića koji je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji 2011. godine tvrdio da je vidio masovne grobnice na Lovrincu, a da su tamo vršena smaknuća sve do polovice 1946, potvrdio mi je i jedan od  još uvijek živih egzekutora.

-Pa, zar ste i s egzekutorom razgovarali? Kako ste mogli?

Eto, obećao sam da ću biti pristojan i jedan prijatelj mi je dogovorio sastanak s njim.

– I? Kako je razgovor tekao?

Vidio sam mnogo toga u životu, ali toliko hladnoće nisam mogao niti zamisliti, Pričao je o smaknućima s manje emocija nego što mesar priča o zaklanoj teladi. Sva ta razbojstva, jer to i nije ništa doli razbojstvo, on objašnjava riječima TAKVA JE BILA DIREKTIVA, Kad sam ga upitao kaje li se odgovorio mi je da ne vidi zbog čega bi se trebao kajati. Kad danas, s tolikim odmakom vremena tako govori i razmišlja, sad kad je starac, ni zamisliti ne mogu kakav je bio kao mladi Titov partizan. Nisam mogao izdržati i rekao sam mu  :

“Gorio u paklu   dabogda”    , a taj zlotvor se na to nasmijao i samo rekao :   “Kad vrag odnese tijelo neka nosi i dušu ”

 -Zaista jezivo, ali vratimo se na samu knjigu, vidim da je izazvala jako puno zanimanja, na promociji je sala bila dupkom puna, Vidim da je mnogi hvale, ali čujem da ima i prigovora i prijetnji čak,

Ma, prijete jazavci i žohari, takvih se nikad nisam bojao.

– Čujem da imate dogovorene još neke promocije, da se zanimaju za knjigu.

Ispada da je ljudima ova tematika zanimljiva, Eto, 26, listopada imamo promociju u samostanu sv,Dominika u Splitu, a onda idemo u  Vodice, gdje naši prijatelji Vodički Žudiji organiziraju  predstavljanje, zatim Zagreb,,a dalje,,,vidjet ćemo,

 -Vidio sam da ste na promociji imali majicu na kojoj je kombinacijom  latinice i glagoljice pisalo SNAGA JE U SLOVU, je li to vaš slogan,
Ne, tu majicu mi je poslala moja prijateljica Zrinka, profesorica hrvatskog jezika iz Zadra, koja na žalost nije mogla doći u Katune, ali je očekujem u Vodicama.

-Što dalje?

Pa, kako Zrinka kaže:

Snaga je u slovu, dakle,, treba i nadalje  slagati slova.

Hrvatsko nebo