RAZGOVOR POVODOM NAGRADE BALINT VUJKOV DIDA : LJUBICA KOLARIĆ-DUMIĆ, KNJIŽEVNICA Raduje me što djeca vole moje pjesme

Ljubica Kolarić-Dumić je ovogodišnja  dobitnica Nagrade za životno djelo na području književnosti Balint Vujkov Dida. Rođena je 1942. godine uKukujevcima, u Srijemu. Osnovnu je školu završila u rodnome mjestu, a gimnaziju u  Vinkovcima. Hrvatski jezik i književnost studirala je u Rijeci i Zagrebu. Živi u Rijeci, gdje je do mirovine (43 godine i 8 mjeseci) radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Objavljeno joj je petnaestak knjiga, što poezije, što priča, mahom za djecu, među kojima su i slikovnice. Pjesme i priče uvrštene su joj u čitanke za hrvatski jezik i udžbenike glazbene kulture  za osnovnu školu. Objavljuje u mnogim knjigama, časopisima, zbornicima, kalendarima, novinama, drugim glasilima i na nosačima  zvuka. Zastupljena je u brojnim leksikonima i antologijama. Članica je Društva hrvatskih  književnika i Matice hrvatske.

Kako ste doživjeli Nagradu za životno djelo na području književnosti koja Vam je dodijeljena na ovogodišnjim Danima  Balinta Vujkova?

Već samo ime – Nagrada za životno djelo na području književnosti – govori o silini emocija, koje neće utihnuti, te će me svojim žarom grijati do kraja života. Teško je i gotovo nemoguće opisati osjećaje kojima sam preplavljena, a pošto su ovogodišnji Dani Balinta Vujkova bili posvećeni najmlađima, poslužit ću se riječima doc. dr. sc. Vjekoslave Jurdana  koje je izrekla prigodom
predstavljanja trećeg izdanja moje slikovnice Ja se mraka ne bojim. Ona je tada navela kako je krajnje vrijeme učiniti iskorak  iz valorizacije ka pravoj i konačnoj afirmaciji« spomenute slikovnice i njezine autorice Ljubice Kolarić- Dumić. Nadam se da je Nagradom za životno djelo učinjen iskorak iz valorizacije ka pravoj i konačnoj afirmaciji mojega dugogodišnjeg književnog stvaralaštva, a ja sam posebno ponosna što mi je Nagrada dodijeljena u mojemu širem zavičaju.

Spomenuti Dani Balinta Vujkova promoviraju književnu baštinu, ali i suvremenu knjišku produkciju Hrvata u Vojvodini. Kakvom ocjenjujete aktualnu književnu scenu Hrvata u Vojvodini, čija ste i Vi  sudionica?

Nisam kompetentna prosuđivati književno stvaralaštvo Hrvata u Vojvodini, ali  koliko mogu pratiti smatram da se dovoljno ulaže zahvaljujući entuzijazmu Zavoda za kulturu Hrvata u Vojvodini, Hrvatskom nacionalnom vijeću, NIU Hrvatska riječ i mnogim pojedincima koji se zalažu za očuvanje hrvatskoga jezika i opstanka Hrvata u Vojvodini. U posljednje vrijeme zapažam sve više književnih susreta, a kako već više od deset godina sudjelujem na Susretima književnika iz dijaspore s književnicima iz Hrvatske u Rovinju, mogu ustvrditi da sam zadovoljna prisutnošću hrvatskih književnika iz Vojvodine u matičnoj nam Hrvatskoj.

Na koja postignuća iz Vašeg književnog  djela ste posebno ponosni?

Posebno sam ponosna na svoje književno stvaralaštvo za djecu za koje sam 2006. godine dobila Godišnju nagradu Grada Rijeke za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu. Radujem se što djeca vole moje pjesme, koje su pune vedrine i radosnog veličanja života, toliko potrebitog odgoju i obrazovanju naših najmlađih. U mojemu dugom životu postoje
mnogi trenuci na koje se mogu ponositi, a najveća je prigoda – dodjela Nagrade za životno djelo. Osobito sam počašćena – jer
se to rijetko događa – prisutnošću veleposlanika Hrvatske, gospodina Gordana Markotića, koji mi je kao srijemskoj i hrvatskoj
književnici u svom pozdravnom govoru uputio čestitku i tople riječi, a koje su, po meni, važan znak potpore Hrvatske  Hrvatima u Vojvodini kao i svim Hrvatima diljem svijeta.

Radite li na nekom novom književnom djelu; hoće li ono biti objavljeno…?

Pripremam zbirku pripovjedaka pod  radnim naslovom Moje srijemske priče za koju sam se natjecala u Ministarstvu kulture
Hrvatske, ali kako baš nemam sreće, jer mi nikada nisu pomogli niti otkupili moje knjige, sumnjam da ću uspjeti objaviti ovu,
po mojemu mišljenju, za moje Srijemce  vrlo značajnu knjigu. U Matici hrvatskoj u Subotici objavu čekaju moje Izabrane pjesme,  za koje sam odlučila donirati novčani dio Nagrade za životno djelo. I zbirka lirskih proza 13 redaka o boli već dugo čeka u redu, za koju povjesničar umjetnosti i književni kritičar, gospodin Igor Žic kaže:

»Objavite zbirku lirskih proza i imat ćete  remek djelo.«

Čekaju i nove dječje pjesme i priče, ali ja sam umorna i iscrpljena od  financiranja svojih knjiga. Sve me to rastužuje, a ovo je prigoda za radost. Hoće li Nagrada za životno djelo biti iskorak od  valorizacije k afirmaciji moga književnog rada, kako ističe doc. dr. sc. Vjekoslave Jurdana, vidjet ćemo. Zahvalna sam nakladničkoj kući ALFA d.d. Zagreb, koja je 2015. godine objavila četvrto izdanje slikovnice Ja se mraka ne bojim i s pravom očekujem da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta održati svoje pismeno obećanje i slikovnicu uvrstiti u lektirne naslove za 2. razred osnovne škole.

 D. B. P./Hrvatska riječ /Hrvatsko nebo