Stanko Todorović : ISTINA JE VODA DUBOKA

 
Ako su pogubljeni na „Križnim putevima“ bili ustaški zločinci kako kažu Pusić i Mesić, zbog čega ni jednom od njih prije pogubljenja nije suđeno?

Zbog čega ih je dao pogubiti pod okriljem noći, zatirući njihova imena i prezimena, bacajući ih duboko u dobro skrivene rudnike i jame, ako je imao dokaze o njihovom zločinstvu?

Zbog čega nije sudio ni jednom od 300 pripadnika specijalne policije NDH koji su nedavno otkopani i identificirani u blizini Celja?

Zbog čega se Tito nije držao principa Nürnberškog suda?

Šta bi se dogodilo da su saveznici pod okriljem noći pobili 10 milijuna njemačkih vojnika i zatrli im svaki trag?

Zbog čega je angažirao vojsku povijesnih falsifikatora, s jedne strane zaduženih za hvalospjeve velikom vođi, a s druge strane proizvođače mitova o hrvatskoj genocidnosti?

Zbog čega nije postupio po načelima abolicije i oprosta isto onako kako su to učinile uljuđene demokracije, isto onako kako je to učinio predsjednik Tuđman nakon Domovinskog rata?

Na ova pitanja samo je jedan odgovor….

Svaka misao o demokratskoj, nezavisnoj i slobodnoj hrvatskoj državi morala je umrijeti da bi mogla živjeti diktatorska i zločinačka Jugoslavija.Ta ista Jugoslavija, svoju pravu zločinačku narav pokazala je u agresivnom i genocidnom ratu protiv Hrvatske na istim onim ideološkim temeljima na kojima je Tito stvarao svoju diktaturu. Potpuno je suludo i paradoksalno da nazovi Hrvati, Jakovina, Markovina, Goldstein, Mesić, Pusić i mnogi drugi i dan danas skrivaju monstruozne zločine jednog propalog režima, skrivaju zločine onih koji su dva puta napali hrvatsku državu koja bi trebala biti i njihova država. Skrivaju zločine režima koji je po drugi put u povijesti, u Domovinskom obrambenom ratu, počinio genocid nad hrvatskim narodom samo zbog činjenice da Hrvatice i Hrvati žele imati svoju slobodnu državu.

Jesu li oni koji prikrivaju zločine protiv hrvatskog naroda odgovorni kao što su odgovorni ideolozi i počinitelji tih zločina?

Možemo li iz toga izvući zaključak da skrivači zločinačkog genocida protiv hrvatskog naroda i Titovi panegiričari ne žele ovakvu Hrvatsku kakvu želi ogromna većina hrvatskog naroda koji je svoju volju, na demokratski način iskazao na prvom Tuđmanovom referendumu?

Možemo li iz ovih retoričkih pitanja izvući zaključak da povijesni falsifikatori i njihovi ideološki vladari zapravo žele neku novu Jugoslaviju u kojoj će njihova (ne)djela, notorni falsifikati, ostati netaknuti i ne će doživjeti sudbinu povijesne poruge i bezvrijednog ništavila, a oni će i nadalje na hrvatskim katedrama obmanjivati nove generacije hrvatske mladosti?

Huda jama bit će i njihova jama kao tamna mrlja na njihovoj savjesti. Njima ne treba suditi! Osudit će ih njihova vlastita djela, djela koja će svjedočiti o jednom totalitarnom, mentalnom jednoumlju koje još uvijek vlada u gotovo svim medijima. Možemo se samo nadati da će ovakvi i slični tekstovi osvanuti na naslovnicama najutjecajnijih medija u Hrvatskoj, a da će heroji istine kao što je Roman Leljak, zaslužiti najviša hrvatska odličja i dostojna novčana sredstva za daljnja povijesna istraživanja.

Suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj, na simboličan način počelo je uhićenjem Josipa Boljkovca optuženog za poratne zločine na karlovačkom području. Zbog tog hrabrog čina pale su poštene političke glave, a nova Vlada mora uzeti u obzir činjenicu, da bez suočavanja s prošlošću nema ni budućnosti Hrvatske.I uistinu, istina je voda duboka, ali je u našoj domovini, desetljećima zamućivana muljem “antifašizma” i srpskog nacionalizma.U tom kontekstu, bilo bi pogubno zaboraviti i ignorirati istinoljubivog čovjeka, kompetentnog povijesnog znanstvenika, aktualnog ministra u tehničkoj vladi RH, Zlatka Hasanbegovića.

Stanko Todorović/Hrvatsko nebo