Marija Dubravac : UMIREŠ LI O HRVATSKO MOJA?

UMIREŠ LI O HRVATSKO MOJA?

Zašto su ti majko oronula njedra,

Zašto ti je mlijeko prešušilo sveto?

Izmučene ruke, dva slomljena jedra

Klonuše uz tijelo tugom razapeto.

Čarne oči što no blistale su žarom,

Danas ko dvje rake iskopane zjape.

Ispile ih suze za pravicom starom

Za danima što no u nepovrat, hlape.

Kruna Tomislava odavno ti pala

Oteli neljudi dijamante njene.

Kažu, slava ti je bila i ocvala,

Prodaju te podlo po najniže cijene.

Za jauke tvoje ne mare, ne haju,

Svukoše ti skute nek ostaneš gola.

Pobiješnjeli vuci grizu te, trgaju,

I ne ćute srama kraj punoga stola.

Ko maćehu krutu želja im te strti

Zadnji hropac knjige nek sitno upišu.

Izdajnici snuju, al’ ti nećeš mrti

Dokle domoljubi s tvojom dušom dišu.

Ne umri o majko, ne damo te nikom,

Zakletva nam lebdi nad Stepinca grobom.

Pljunuti smo na te, i srcem i likom,

Komad suhog kruha sladak nam je s tobom.

Uskrsnut će hrabrih pradjedova sloga

Srce Hrvatina kucati ko jedno.

Dolinom i brdom kraja voljenoga

Hrvatska će djeca grlit te zajedno.

Njedra će ti opet nabreknuti suha

Bit ćeš mlada, jedra, kao davno prije,

Začeta u slavi Borninoga ruha

U bojama krasnim dične Kroacije.

Usahnuto krilo čudesno će rađat

Plodit će ga pravda nebeskih visina.

Opet ćeš procvjetat, ko djeva se mlađat

U kolijevci tvojoj rast će sin do sina.

Izdajice što no sahranit te žele

Neka nosi vjetar drugoj strani svijeta.

Uz blagoslov vraga neka dalje sele,

Ti si naša Majka, Domovina sveta.

Marija Dubravac Brisbane/Hrvatsko nebo