U Rimu se održao znanstveni kolokvij o Faustu Vrančiću

U ponedjeljak 3 listopada u Rimu se održao znanstveni kolokvij o Faustu Vrančiću kojeg su organizirali Papinski hrvatski zavod sv. Jeronim, Projekt “Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu” (HAZU) te Hrvatska udruga “Machinae nova”, povodom 400. obljetnice objavljivanja Vrančićeva djela “Machinae novae“ (Venecija 1615./1616.) i 421. obljetnice objavljivanja njegova petojezičnoga komparativnog rječnika “Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum“ (Venecija, 1595.). K tomu treba pridodati i 441. obljetnicu Vrančićeva primanja u Bratovštinu sv. Jeronima u Rimu (1. siječnja 1575.), čiji je povijesni i pravni nasljednik suvremeni Zavod sv. Jeronima.

Na početku kolokvija rektor Zavoda preč. Božo Radoš je uputio riječi dobrodošlice svim sudionicima kolokvija i gostima, među njima dvojici veleposlanika Republike Hrvatske  g. Nevenu Pelicariću ‎(pri Svetoj Stolici) i g. Damiru Grubiši (pri Republici Italiji) lanovima akademije , te predstavnicima i članovima Hrvatskih Zajednica u Italiji, prijateljima koji su željeli čuti izlaganje o tragu kojeg je ostavio Faust Vrančić u hrvatskoj povijesti.
‎

Iz izlaganja  dr. Sc.Tomislava Mrkonjića, dugogodisnjeg tajnika Vatikanskog Tajnog Arhiva, potkrijepljeno dakle arhivskim informacijama, otkrivamo Fausta Vrančića hrvatskog plemića sa osobnostima znanstvenika, jezikoslovca, konstruktora, diplomata, hrvatskog i ugarskog biskupa, te – vjerovatno poznato samo rijetkima – vojnog suca. Vrančić pristupa kao mladić od 24 godine Bratovštini sv. Jeronima i njegov pristup može se definirati  na neki način prigodnim,  no doista prestižnim za Zavod, obzirom da su njegove diplomatske i rodbinske veze dosezale do Klovića i samog kardinala Farnesea, pod čijim okriljem je tada bila Bratovština sv. Jeronima. Saznali smo zanimljivosti o biskupskom imenovanju, o pristupanju Kongregaciji sv. Pavla (barnabitima) dakle redovničkom i novicijatskom Vrančiću, koje je nastupilo nakom smrti njegove supruge. Zanimljiv je povjesni podatak I Vrančićev uspijeh u nastojanju da hrvatski jezik bude izabran kao jezik prikladan za zajedničko rabljenje narodima koji su se borili protiv Osmanlija, a iznimno je bitno to što je naš jezik izabran jednoglasno od strane mađarskih, španjolskih i inih političkih uglednika s međunarodnim značajem.  

Slučajno ili namjerno, definitivno značajno je bilo i izlaganje s nazivom “Suvremenost Vrančićeva leksika s aspekta današnjega normiranoga hrvatskoga književnoga jezika i hrvatskih mjesnih govora“ kojeg je održala dr. sc. Sanja Vulić.  Analizirajući i Vrančićev prvi rječnik hrvatskoga jezika “Dictionarum” ili  “Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe: Latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga“ (Venecija, 1595.) kao i djelo „Život nikoliko izabranih divic“ (Rim, 1606)  dr. Vulić je izložila kako je eto Vrančićev jezik i danas razumljiv i koristan s aspekta rječotvorja tj. tvorbene sposobnosti novih riječi i izvedenica. Tu sposobnost  je hrvatski jezik imao već u 16. stoljeću, ona je znak živosti jezika, a Vrančićev leksik je proživio 450 godina u raznim hrvatskim dijalektima, ne samo čakavskim.

Dr. sc. Marijana Borić, znanstvena suradnica u Zavodu za povijest i filozofiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti u Zagrebu, govorila na temu “Faust Vrančić hrvatski konstruktor svjetskog glasa povodom 400. obljetnice objavljivanja djela “Machinae novae“. Znakovito je konstruktivna Vrančićeva kreativnost koja je čak predvidjela uporabu željeza u konstrukciji mostova, očitu anticipaciju tehnike za 200 godina.

Potom je u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima rektor Radoš predvodio svetu misu za Fausta Vrančića. Uz svećenike studente koncelebrirali su dr. Tomislav Mrkonjić OFM Conv i don Božo Škember, župnik sv. Marije od Milosti u Prvić Luci gdje je pokopan Vrančić prema vlastitoj oporučnoj želji. 

Bianca Mišura/hrvatskonebo.com