Tone uporište Amerike na Pacifiku

Od Južnog kineskog mora do međunarodnog trgovačkog sporazuma, američka politika u problemima je

Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte izazvao je šok i smijuljenje po cijelom svijetu kad je Baracka Obamu nazvao „kurvinim sinom“. Ali Duterteova rečenica koja će stvarno zaboljeti Bijelu kuću došla je nekoliko dana kasnije. Najavljujući završetak zajedničkog pomorskog patroliranja s SAD-om u Južnom kineskom moru, filipinski predsjednik je rekao: „Kina je sada na vlasti i oni su vojno nadmoćni u regiji.“

Ta je izjava sigurno zapekla one u Washingtonu. Sve godine otkako je Obama na vlasti SAD pokušava uvjeriti svoje azijske saveznike da Amerika ima i sredstava i volje da ostane dominantna vojna sila u regiji Azija-Pacifik. Predsjednik Obama odredio je ton u svom govoru 2011. kada je izjavio da je „SAD pacifička sila i mi ćemo to ostati“. Otada je Amerika u tu regiju poslala još mornarice, a Obama je redovito odlazio na dugo putovanje iz Washingtona u istočnu Aziju.

Ali Duterte je sada direktno posumnjao u to da je Amerika još uvijek hegemeon na Pacifiku. Počnu li i drugi tako misliti i priklanjati se Pekingu, moć Washingtona mogla bi početi kopnjeti. Procjena vojne ravnoteže između SAD-a i Kine koju je dao filipinski predsjednik upitna je. Amerikanci trenutačno imaju 11 nosača aviona, a Kina ima jedan – drugi je na putu. Ali kineska vojna potrošnja raste desetljećima. I Peking investira u onu vrstu opreme, uključujući rakete i podmornice, koja bi američke nosače aviona mogle učiniti vrlo ranjivima.

Prošle se godine nova samouvjerenost Kine odrazila u programu „izgradnje otoka“ u Južnom kineskom moru, zamišljenog kao pojačanje kontroverznoj tvrdnji da oko 90 posto toga mora spada u kineske teritorijalne vode. Amerikanci nisu mogli zaustaviti taj jasan izraz kineske moći i ograničili su se na plovidbu pored prijepornih i sve više militariziranih „otoka“ kako bi dali do znanja da ne prihvaćaju tvrdnje Kine.

Važnost koju SAD pridaje Južnom kineskom moru Obamina je administracija naglasila više puta. U članku „Pacifičko stoljeće Amerike“ objavljenom 2011. Hillary Clinton istaknula je da „polovina svjetske trgovačke tonaže prolazi tim morem“. SAD strahuje da Peking te važne vode namjerava pretvoriti u „kinesko jezero“. Amerikanci već dugo tvrde da je njihov stav o Južnom kineskom moru obrana međunarodnog prava, a ne borba s Kinom za premoć. Filipini su u toj strategiji koja se temelji na pravu jako važni. Manila je pobijedila u međunarodnoj parnici koja se vodila zbog kineskog svojatanja Južnog kineskog mora, a to je bila presuda koju je većina smatrala udarcem kineskim ambicijama. Međutim, sada je Americi prilično teško braniti prava Filipina kad Duterte javno psuje Obamu, a zatim prekida zajedničko patroliranje morem.

SAD ima i druge partnere u toj regiji. Prošli je tjedan Japan najavio da će sa SAD-om ići u zajedničko patroliranje u Južnom kineskom moru. Ali partnerstvo s Tokijom, koji je ogorčeni takmac Pekinga, taj pomorski problem čini više nalik borbi s Kinom nego pitanjem međunarodnog prava, osobito s obzirom na to da su Rusi i Kinezi upravo završili zajedničke vježbe u Južnom kineskom moru. U takvim okolnostima mnoge zemlje u jugoistočnoj Aziji radije će stati na nečiju stranu nego se zaplesti u sukob regionalnih titana.

Osjećaj da je američko „uporište“ u Aziji u problemima povećavaju i sve veće sumnje u sudbinu Transpacifičkog partnerstva (TPP), trgovačkog sporazuma koji potiču Amerikanci. TPP združuje 12 država, Japan i SAD su među njima, ali isključuje Kinu. Smatra ga se savezom protiv sve veće ekonomske dominacije Kine u regiji Azija-Pacifik. Iznoseći argumente za TPP u američkom Kongresu, premijer Japana Shinzo Abe kazao je: „Dugoročno gledano, njegova je strateška vrijednost strahovita.“

Ali Abeova i Obamina preklinjanja vjerojatno ne će spasiti TPP. Dva glavna kandidata za mjesto predsjednika, Trump i Clinton, protive se tom sporazumu. Obama bi mogao pokušati progurati ga kroz Kongres prije nego ode s dužnosti, ali malene su šanse da bi TPP preživio sadašnju protekcionističku klimu u Americi.

Ne prođe li TPP u SAD-u, američki saveznici u Aziji bit će ostavljeni na cjedilu. Priključujući se inicijativi pod vodstvom SAD-a, oni su riskirali neprijateljstvo s Kinom. A Washington bi ih sada mogao ostaviti u zadnjem trenutku. Prigodom nedavnog posjeta glavnom gradu SAD-a singapurski premijer Lee Hsien Loong nazvao je TPP „testom (američke) vjerodostojnosti i ozbiljnosti“ u Aziji. Istaknuo je da posljedice daleko nadmašuju trgovinu i da se šire na vjerodostojnost američkih sigurnosnih jamstava azijskim saveznicima. Nažalost, dugoročno strateško razmišljanje u sadašnjem vrtlogu američke politike skoro je nemoguće. Stoga su pred Obamom možda žalosni izgledi da će otići s dužnosti, a njegova vanjskopolitička inicijativa – uporište u Aziji – potonuti u pacifičkim valovima.

Gideon Rachman/Financial Times/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo