Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač : VAMA KOJI NIKAD NEĆETE STIĆI

Kao porezni obveznik i nastavnik na isusovačkoj visokoobrazovnoj instituciji, koja koliko mi je poznato ima neke sveze s nastankom Sveučilišta u Zagrebu 23. 09. 1669. godine, osjećam se pozvanim komentirati dio najnovije izjave tehničkog ministra znanosti i obrazovanja u svezi niza događaja na Filozofskom fakultetu, a bez ikakve namjere komentiranja događaja koji su doveli do te izjave.

Veli tehnički ministar znanosti i obrazovanja neka se „problem na Filozofskom fakultetu riješi na civiliziran način“. Ova je izjava dvojbena na nekoliko mjesta, ali izdvojimo samo jedno. Studij („studium“) je potjera, žar, žudnja, napor, a dolazi od „studeō“, a to pak od protoindoeuropskog „stew-„, pritisnuti, lupiti. Studij nije ništa lako, lagodno i zabavno, nego teško, mučno i ozbiljno otprilike koliko i „pritiskati“ ili „lupati“. Taj mit o lagodnom, opuštenom i veselom studiranju perverzija je sui generis.

Studij nije kulturan, a još manje civiliziran. Možda određen način studija koji je dio određene kulture studiranja, ili čak civilizacije poput Zapadne civilizacije (štogod to značilo) jest takav, ali studij kao studij nije, nego je prije svega LJUDSKI, jer spada na ljudsku vrstu. Ljudi su takva vrsta, nalik nekim drugima na kopnu i u moru, da potomstvo nakon rođenja nije sposobno za samostalni opstanak, nego treba uz zaštitu također i poduku, tj, treba učiti kako bi opstalo. Tko ne nauči opstati izumrijet će. Muka opstanka; danas više no ikad.

I na koncu, čak i ako na stranu stavimo kakvoću zagrebačkog sveučilišta, pa čak i pojedinih fakulteta, poput filozofskog koji kako se čini nije kokot čak niti u vlastitom kokošinjcu, preostaje pitanje – Za što su to prvostupnici i magistri tog fakulteta i koliko su spremni za tržište rada u EU, jer to je njihovo primarno tržište, nije li?

Kako bi bilo da se za početak barem rad na fakultetima počne mjeriti prema međunarodnim standardnima, a tako i ulaz i izlaz studenata? Vjerojatno bolje, ali se isto tako vjerojatno to neće zbiti, što bi ujedno i bio jedini dobar učinak trenutnog, kako veli tehnički ministar „problema“ (koju on to „lemu“ vidi kojoj treba „probatur“ nije jasno). Hoće li miš nakon sve te trešnje brda biti bolji fakultet, tj. imati bolji izlaz, raditi kvalitetnije, imati bolje nastavnike itd. nije jasno, ali ako neće, onda je cijeli niz događaja s početka toliko sporedan da sporedniji ne može biti.

Pod vidikom ljudskosti, ministrova priča o kulturi i „civiliziranosti“ u svezi studija, uže na Filozofskom fakultetu, ako ne uzima u obzir da je studij prije svega ljudska stvar i da je njegovo negiranje prije svega neljudsko, (a sve su strane u sporu svojim izjavama i činima negirale studij) bitno je sumnjiva, poput „davanja otrova koji izaziva želučane probleme“ kako je jednom prilikom o čitanju Rilkea napomenuo Wittgenstein.

 Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač/Hrvatsko nebo