Ivan Botica : Kuda ide naš brod..?
Vrijeme:3 min, 4 sec
Kuda ide naš brod..?
Imamo različita putovanja u našim životima..Svi su na sebi svojstven način važni u našim životima..Za neke se vežemo baš onako iz srca, iz ljubavi i dajemo sve za uspjeh i sreću..
Kada su se neminovne povijesne okolnosti uskladile i propast komunizma se nazirao pojavila se nada i tračak svjetla na obzoru naše svakodnevnice..Dogodilo se to, u neku ruku i za očekivati je bilo da se bez ogromnih odricanja i napora nema države Hrvatske..Svi snovi generacija prije naših sada su se napokon ostvarili..Ovoga puta, usprkos činjenici o velikim ljudskim patnjama i stradavanjima, rješio se napokon problem zvan “kompleks manje vrijednosti”..Dobili smo hrvatsku lisnicu, svoj novac..Unatoč i usprkos raznim oponentima i protivnicima hrabro se oduprlo svakom pokušaju osporavanja povijesne i svekolike nužnosti za taj korak..
Plovio je taj brod zvan Hrvatska i nikakva nevera niti ledenjaci nisu uspjeli potopiti taj titanovski hrabri manevar kroz uzburkano more zvano europska i svjetska politička stvarnost..
Četvrt stoljeća je prošlo od referendima o nezavisnosti,prvih parlamentarnih izbora, okupacije skoro jedne trećine ustavno pravnog teritorija RH..Sve je to iza nas..Iza nas je nekolicina Vlada koje su više manje imale svoje probleme, koje nisu baš najsretnije niti najspretnije uspjele riješiti..Imali smo i Predsjednike…O nekima bi se štošta toga moglo govoriti ali gorčina za dvojicom posljednjih(Mesić, Josipović) je velika..
U međuvremenu smo ušli u EU..U uniju zajedništva i velikih mogućnosti..Koje opet i ponovno ne možemo ispravno vrednovati ako se i sami ne potrudimo te naše želje i potrebe pravilno artikulirati..Čujemo i danas nekoliko godina poslije ulaska…”Ma nismo trebali ulaziti”..
A gdje smo to trebali molim lijepo ući? Možda u nekakav Region, neku zajednicu koja bi bila ponovno neka Jugoslavija…Ne, hvala..Krvavo smo se othrvali tog južnoslavenskog zagrljaja da bi mu ponovno otvarali vrata..To neka ostane kao privatna inicijativa pojedinaca koji se žele na taj način povezivati, ali na razini države to ne bi išlo..
Što smo u neku ruku do sada propustili? Neki će reći mnogo..Ekonomski smo nazadovali, ali to je opći trend u Europskom okruženju koje niti jače ekonomske države ne mogu rješiti..Ima li rješenja krize našega doba..Pritisnuti valom izbjeglica, Europa i svijet pokušavaju iznaći neko rješenje..Čini se za sada bez uspjeha..Niti se doseljenici mogu asimilirati a nisu ni pretjerano zainteresirani za to rješenje..Opasno narušavajući sklad i mir taj val izbjeglica je spreman potopiti u svojim teznjama i staru kršćansku Europu..Tko se za sada odupro i jasno izrazio negodovanje?
Jedino je to nedvosmisleno izjavio Viktor Orban..Mađarski premijer čini se u ovom trenutku kao jedini hrabri predstavnik Europe,jasno poručuje..”Svi koji dolazite a nemate, odnosno imate namjeru napraviti od zemlje udomitelja zemlju i naciju kaosa niste dobro došli i Mađarska vrata su za vas zatvorena..
Što čeka Hrvatska? Što napraviti i kako se oduprijeti tom izbjegličkom naletu?
Rješenja nisu jednostavna niti su puko formalno izricanje samoga, ne..
Gomila problema je tu pred nama u susjedstvu..Spominje se i nekakav referendum u jednom dijelu BiH, gdje su pojedinci spremni izići iz BiH..A kuda bi oni izišli i sa kim se spajali..Pa nema više JNA da štiti blasfemične interese nadobudnih egocentrika koji si umišljaju da mogu napraviti scenarij već viđen u Ukrajini, a nikada zaboravljeni niti oprošten u toj istoj BiH…
Samo budale uče na vlastitim greškama..Greške su to koje su skupo koštale tri zajednice naroda..Iskreno se nadamo da do toga ipak ne će doći..
Činjenica je ta, da plovimo nemirnim vodama..A za ispravnu i točnu plovidbu od iznimne je važnosti imati kormilara koji će znati se nositi protiv oluja u nama i oko nas…
Ivan Botica/Hrvatsko nebo
