Šutnja je zlo – Z. Miliša : Umreženi usamljenici

Zašto nam treba Odgoj za medije a ne informatika u nižim razredima pučke škole?

Kroz povijest ljude nije napustila potreba zbijanja u mase, na ulicama, radnim mjestima…, a danas ih spaja virtualna zajednica. Na mjesto neposrednih odnosa dolaze posredni. Umjesto žive riječi ljudi sve više komuniciraju putem suvremenih tehnologija. Ako su prijateljstvo i ljubav “mogućnost razgovora” (F. Nietzsche), onda moramo znati s kojim posljedicama se živa riječ zamjenjuje virtualnom komunikacijom.

Kod analize uloge interneta, uostalom kao i kod svakog medija, temeljno je pitanje tko i za što koristi medije, osobito internet? Internet je dobar alat ako se dobro koristi i kada korisnici imaju odgovornost. Kakva je prijevara napravljena kada se internet nazvao “društvenom mrežom”! To je mreža u kojoj su internetski ovisnici postali zalijepljene muhe. U današnjim sofisticiranim oblicima manipulacije mladi ulijeću u “mrežu” kao “muhe u podmetnuto ljepilo” (Nedjeljko Fabrio). Internet se pokazao kao “mreža svih mreža” (Eric Schmidt).

Za internetsku komunikaciju imamo sve više argumenata tvrditi da (osta)je antidruštvena, s kojom umiru brige za druge! “Razlika između tehnologije i ropstva je u tome su robovi bili potpuno svjesni da nisu slobodni.” (Nassim Nicholas Taleb) Nije toliko problem kada ljudi žive na pogrešan način, ali postaje pravi problem “što žive na isti način.” (Daniel Quinn u knjizi “Izvan civilizacije”)

Jeste li se upitali ima li simbolike u internetu kao globalnoj društvenoj mreži koja je udaljila ljude jedne od drugih, dajući im privid blizine i bolje komunikacije?

Nicholas Carr u svojoj knjizi “The Shallows: How the Internet is changing the way we think, read and remember” upozorava na činjenicu da se internetski ovisnici pretvaraju se u kultivatore znanja, lovce i sakupljače u šumi elektroničkih podataka. Internet “umanjuje sposobnost kontemplacije, on mijenja dubinu naših emocija kao i naših misli” (Carr).

Psihijatrica Judith Orloff u knjizi “Emotional Freedom: Liberate Yourself From Negative Emotions And Transform Your Life”, piše da preopterećenost informacijama dovodi do “poremećaja privrženosti” (osjećaj ovisnosti o tehnologiji i osjećaj panike kada nismo u mogućnosti pristupiti e-pošti). Tada se, tvrdi Orloff, osjećamo “odsječenima” – pojava koju naziva “tehnoočaj.” Kada smo otvorili Facebook-profil, potpisali smo faustovski ugovor s “digitalnim vragom.” To tvrdi web-kritičar Andrew Keen, a šire o tome sam pisao u dva teksta: “Postoji li facebook prijateljstvo” i “Ludilo s pametnim telefonima i pokemonima.”

Kada suicid postaje zabava na internetu

Popularnost na internetu stječe se provokacijama (Getty Images). S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. Maloljetničko nasilje postaje sve brutalnije. Epidemija u difamiranju ‘protivnika’ postaje internetsko zlostavljanje. Mladima se daju upute kako biti primijećen na internetu: “Ako želiš dugo chatanje i komentiranje, ne započinji komentar riječima poput “volim”, “sviđa mi se”… Ako želiš da ti se prijatelji na Facebooku ili “sljedbenici” na Twitteru aktiviraju, počni ih živcirati, provocirati i ljutiti.”

Na internetskom portalu u listopadu 2010. (www.monitor.hr) prikazan je prvi slučaj online vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. Nekoliko njegovih (virtualnih) prijatelja znalo je za njegovu namjeru, no nije ništa učinilo kako bi spriječilo tragediju. Policija je zatvorila mrežnu stranicu tek nakon što su se pojavili patološki komentari povodom tog čina, kao naprimjer: “Ako je ovo vješanje pravi suicid, zašto nema krvi?”, “Ima super majicu!” Ni u jednom komentaru suosjećanja! To je najmorbidniji primjer u kojem se suicid doživljava (u komentarima) kao zabava!

Jorge Bucay u knjizi “Voljeti se otvorenih očiju” konstatira kako “legija mladih ljudi posvećuje velik dio svojih života surfanju po internetu”, ulažući beskrajni napor u otkrivanju tajnih kodova, ulaznih šifri, sve s ciljem kako bi zarazili ili otkrili tajne planove svjetskih moćnika, a kada uspiju, cilj im je “uništiti sve u znak protesta” jer su im te iste strukture moći ograničile njihovu slobodu. Te mlade ljude naziva “kibernetičkim anarhistima. I Eric Schmidt je izjavio da je “internet najveći eksperiment anarhijom koji smo ikad imali.”

Početkom ovog mjeseca smo imali prilike vidjeti gomile amerikanaca koji žive u šatorima ispred Appleovih trgovina, kako bi mogli kupiti novi iPhone sedmicu. Navodno za prvih deset mjesta u koloni umreženi usamljenici kupovali su za 3.000 dolara, a za novog iPhone ljubimca su izdvojili dodatnih 700 dolara.

Britanska tvrtke “Dr Beckmann” je prije tri godine provela istraživanje koje je pokazalo kako djedovi i bake postaju suvišni u životima svojih unuka jer sve manje mališana traži njihov savjet. Britanska djeca odgovore na svoja pitanja traže na internetu. Devet od deset britanskih djedova i baka tvrde da ih unuci ne pitaju za savjet ni pri obavljanju najjednostavnijih zadataka, a umjesto toga ukucaju svoj “problem” u Google, YouTube ili Wikipediu traženi željeni odgovor. Internet “potiskuje članove obitelji iz odgoja”, kaže glasnogovornica Susan Fermor u izvješću tog istraživanja i dodaje: “Stariji ukućani uviđaju da su djeca ‘zakopana’ u računala, tablete i mobitele i tamo pronalaze instant savjete.” Gotovo dvije trećine djedova i baka smatraju da tradicionalne uloge postaju sve manje važne u modernom obiteljskom životu.

Od ekspanzije korištenja interneta druge posljedice su: gubitak privatnosti (danas korisnici društvenih mreža dobrovoljno daju svoje privatne podatke koji postaju vidljivi i dostupni svima), dječja pornografija (internet je omogućio lakše zlostavljanje i iskorištavanje djece; danas je to jedna od najbrže rastućih internetskih industrija u kojoj se godišnje vrte milijarde dolara), internetsko zlostavljanje (internet je dijete zlostavljača doveo u sobu žrtve), crno tržište (osim ilegalnoga spremanja multimedije internetsko crno tržište obuhvaća i trgovanje oružjem, ljudima, organima itd.), lažne propagande i reklame (lažne vijesti se najbrže šire), prijevare – lažne nagradne igre, spamovi i slično, ovisnost o igricama i surfanju, seksualni predatori (s pomoću chata i društvenih mreža najlakše pronalaze žrtve)… Sve su to pošasti s kojima se moraju znati nositi ne samo odrasli nego i djeca i mladi. U školi ih i kod kuće rijetko tko ima podučiti. Jeca su informatički pismenija od odraslih ali malo ili ništa ne znaju o internetskim opasnostima. To su tek neki od razloga, zašto nam treba Odgoj za medije, a ne informatika u nižim razredima pučke škole! Iza potonje ideje stoji Carnet. Moguća tema za neku drugu kolumnu.

Zaključno

Internet pa ni Facebook po sebi nisu nikakva opasnost, ali su (u praksi) najsofisticiraniji način manipuliranja, osobito najmlađima. Internet je sve samo ne bezopasna igra. Djeca misle da se svijet mijenja jednim klikom, a izoliranje djeteta iz grupe smatraju običnom igrom. Za kraj, izdvajam dva grafita iz Dublina, koje govore o moći tzv. društvene mreže: “Popularan sam samo na internetu”, “Nekada sam imao prijatelje, a sad imam internet.”

Zlatko Miliša/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo