Ivanka Kotlar : Apel za pomoć hrvatskom branitelju

Dragi prijatelji,
po prvi put vam se obraćam na ovaj način pa vas MOLIM da ovo pročitate do kraja.
Ovo je priča o Mariu iz Slavonije. Ovo je samo djelić njegove tužne priče.

Mario je hrvatski branitelj koji do sada nije htio govoriti o svojim patnjama, a ne bi ni sada da ga nismo uvjerili kako se ne treba sramiti on nego svi ostali kojima branitelji posluže prilikom obljetnica i izbora.

Mario je nositelj Spomenice Domovinskog rata, a osim ljubavi prema zemlji koju je branio ‘posjeduje’ ograničenu funkciju ruke, puno tableta, ruševnu kuću od blata i slame, nezaposlenu suprugu, dvoje malodobne djece, uglavnom gladne, staricu majku koju više boli njihova glad nego njezin karcinom i spomen na brata koji si je nedavno počinio suicid.

I brat je bi hrvatski branitelj (153. Velikogorička brigada) i prošao sva ratišta od Orašja do Dubrovnika.

Valjda je taj hrabri bojovnik najveći strah, veći i od onog od četničkih tenkova, osjetio kad je vidio gladnu djecu svoga brata. I s tim se nije mogao nositi. Učinilo mu se lakšim oduzeti si život.

A sad pokušajte zamisliti tugu stare majke kojoj je jedan sin digao ruku na sebe, a drugi sa svojom djecom gladuje i ‘na svašta pomišlja’.

Njezin karcinom je vidljiv jer je zahvatio lice, ali je sigurno više boli onaj nevidljivi – karcinom duše.
Mario prima socijalnu pomoć, ali on i supruga ŽELE RADITI !
Mario kaže da bi on ‘s onom drugom rukom’ mogao pomagati ljudima oko stoke, na farmama, ma bilo što, a supruga je već sezonski radila kao kuharica i opet bi, ne samo to nego bilo kakav posao.

Da, oni bi RADILI !!!

Ali treba preživjeti zimu, nahraniti djecu, obuti i obući ih. Boje se zime.
Betonski pod, kuća od blata i slame sa improviziranim prozorima i vratima ne mogu jamčiti ni preživljavanje, a kamoli toplinu.
‘Najviše nedostaje HRANA’ kaže Mario i neugodno mu je. Fali svega, ali hrane najviše. Nema ni higijenskih potrepština, nema ničega. Opet mu je neugodno.

Pokušavam ga uvjeriti da ne treba biti neugodno njemu nego NJIMA..
A nož u srce koji najviše boli je kad dijete upita

 ‘Tata, zašto mi nemamo ništa ?’

Zato vas molim, dragi moji, svi vi koji jedva spajate kraj s krajem, jer znam da ćete vi ovo najbolje razumijeti, hajdemo svi skupa pomoći bar malo, unijeti osmjeh u kuću od blata i slame, na lica djece koja su gladna, majci, ocu koji bi radio ‘s onom drugom rukom’, ali sve češće mu ‘svašta pada na pamet’.

Nemojmo čekati vijest ispod koje ćemo napisati RIP, pomognimo sada.
Ne dopustimo da nam ode još jedan branitelj.
A pomoći možete i običnim šeranjem objave, lijepom riječju, ujehom ..
Ne košta ništa.

Svi vi koji bi htjeli stupiti u kontakt s Mariom, javite mi se u inbox, a ja ću vam dati njegov kontakt-broj.
Tako smo se dogovorili jer eto, njemu je neugodno, a i boji se da bi djecu mogli zadirkivati u školi jer je siromaštvo sramota, a lopovluk poželjna osobina u društvu izokrenutih vrijednosti.

Uz Božju pomoć, ne dopustimo da nam još jedan branitelj digne ruku na sebe.
Pomozimo koliko i kako možemo.
Hvala.

Ivanka Kotlar /Hrvatsko nebo

Kontakt broj za pomoć Mariu 097 6788687

IVO BARJAKTARIĆ,

BRAĆE RADIĆA 196 31531 VILJEVO

HR8524070003206394536 BIC SWIFT OTPVHR2X

A ako netko želi uplatiti na adresu MARIO VRBANIĆ MATIJE GUPCA 3 31531 VILJEVO