Brisani prostor N. Piskač: Maksimum 1. izborne jedinice ili zašto ću glasovati za Brunu Esih

 Navijam da koplje Brune Esih, kao i Sare Kolak, sleti na Olimp

Mogući ključni scenariji poslije izbora uglavnom su poznati. SDP plus Most. HDZ plus Most. SDP plus HDZ. Novi izbori. Tak je to u postojećem vražjem kolu izbornoga zakonodavstva kojega hitno treba mijenjati, ali ga nepostojeća velika koalicija postojano štiti do zadnjega daha. Prije će dopustiti da izdahnu država i nacija, negoli će iščupati truli korijen izbornoga zakonodavstva. I u postojećim lošim okolnostima izborna apstinencija najlošiji je izbor.

Uokolo velike tropartitne i dvopartitne koalicije

Most je ovaj puta postavio uvjete ili ucjene, ovisi s koje se strane gleda na njihovu taktiku, i prije izbora. On zapravo od početka zaziva veliku koaliciju, što je isto kao i betoniranje statusa quo. Nju je poslije prošlih izbora zazivao i nazivao tripartitnom jer je i sebe vidio u njoj, valjda kao katalizatora koji sudjeluje u politkemijskom procesu ali se u njemu ne mijenja. Izluđuje velike stranke do te mjere da ih tjera na međusobno koaliranje. Je li to smisao i svrha „trećega puta“?

Unatoč zahtijeva Mosta, da, naime, prije formiranja vlade ispune „samo pet posto od onoga što su obećali“, HDZ iSDP javno procjenjuju da je velika koalicija nemoguća. Ali samo „u ovom trenutku“. U nekom drugom moguće ju je formalizirati, a osobito ako tako odluče veliki vanjski igrači, da ne velim gazde naših rasadnika za geemo uzgoj otpravnika poslova. Istina, velika se koalicija već više puta trenirala i bez formalnoga sporazuma ili ugovora. Primjerice, u jednoumnom kavezu saveza za Europu, u kaljuži procesa detuđmanizacije, u ponižavajućem haaškom progonu hrvatskih branitelja – preteči srbijanske „univerzalne jurisdikcije“, u suprotstavljanju najvećem zajedničkom neprijatelju – referendumu o reformi izbornoga zakonodavstva, kod uskladbe interesa oko izbora ustavnih sudaca, u zagovaranju „europskoga puta“ Srbije kao hrvatskoga „strateškoga interesa“, koja je kulminirala dopuštenjem Srbiji za početak pregovora s EU, pa i kod zajedničkoga rušenja Vlade Republike Hrvatske i provociranja izvanrednih izbora.

Da se jednoumna nakaradija ne dogodi, a iz osjećaja odgovornosti prema temelju moderne hrvatske države i tek rođenim naraštajima koji možda do mirovine dožive reformu izbornoga zakonodavstva, zavirih u izborne liste 1. izborne jedinice kako bih na izborima dao skromni prinos očuvanju ostataka višestranačja, pluraliteta mišljenja i vladavine naroda nasuprot opasnosti prijetećeg protunarodnog i radikalnog jednoumlja tzv. narodne koalicije pojačane za Beljakove pravomoćno presuđene vještine.

Utvrđivanje izbornih kriterija

I kaj? Čitajući ponuđene liste razmišljam ovako: Unaprijed znam kako SDP-u, slijednici jednoumne KPJ/SKH, nikad ne ću dati glas. Kaj se tiče HDZ-a, poučen povijesnim iskustvom pušem i na hladno. Razjedinjeni pravaši sumršavi. Most premošćuje ne znam koga i što. Ostali su ili neznatni, ili egzibicionisti, ili u izbornoj utrci glume tuđe zečeve. Ima tu i bolesnih ambicija, vjerojatno i ponešto poštenih entuzijasta, no, za njih nemam vremena ni ja, a čini se niti Hrvatska.

Utvrđujem osnovne kriterije osobnoga glasovanja. U pomoć dozivam Doktrinalnu notu na koju nas je podsjetio dobronamjerni biskup Vlado Košić. Zatim uključujem povijesno pamćenje. Njega pak kod pojedinih kandidata na izbornim listama pročišćujem ovako: Što su mislili, što su govorili, što su radili, što su propustili, s kim su igrali i gdje su nas odveli. U obzir uzimam uzroke i posljedice poznatoga objektivnog stanja devastirane države i demoralizirane nacije u nestajanju. Napokon, među izborne kriterije stavljam i osobnu viziju, onu u kojoj se zrcali Hrvatska kakvu sam sanjao prije i poslije 1990., da bi se sad u pravilu više puta tijekom noći budio obliven znojem. Pa, onda neispavan za utjehu opetovano čitam, zna se, Francekove govore iz prve polovice devedesetih.

Prošavši kroz izborni pročistač (komunalci taj „filtar“ stručno zovu kolektor otpadnih voda) odjednom se šuma izbornih lista nevjerojatno smanjila. Sve je spalo, ma, ne na nekoliko stranaka i koalicija, već na nekoliko imena (a imam samo jedan jadan preferencijalni glas!). Među malobrojnim imenima kroz elementarne kriterije neokrznuta je prošla prof. Bruna Esih. Čestitah sam sebi što sam relativno brzo pronašao izvrsnu kandidaticu izvanrednih nam izbora. Imam rješenje i mogu se sad posvetiti drugim ozbiljnim, redovnim i izvanrednim poslovima, kao što je provjera ulja u kosilici, borba s korovom, šišanje živice i kontrola prijeloma knjige Armenske poslovice (pripremio dr. Artur R. Bagdasarov), koja će izići iz tiska neposredno u postizborju.

Jedanaesto mjesto na listi HDZ-a

Favoritkinju osobno ne poznajem, što i nije bitno, no, moram to spomenuti kako ne bi ispalo da ju besplatno reklamiram zbog nekoga partikularnog interesa. Neke pak koje solidno poznajem, ne bih zaokružio ni u bunilu spomenutih noćnih buđenja. Tako je to s izborima od kad nema Franceka. Pročitao sam ukupno 19 lista. Pronađoh gđu. Esih na listi HDZ-a, koliko sam razumio – kao nestranačku kandidaticu za saborsku zastupnicu. Istina, pri dnu liste na jedanaestom mjestu, što me još više potaknulo da joj dam glas. Ispred nje su teškaši poput Plenkovića, Jandrokovića, Reinera, jedan bivši sekretar komunističke omladine, bivši zastupnici, jedan (da ih je više bilo bi bolje) vjerodostojan vukovarski branitelj i jedna nesuđena zagrebačka gradonačelnica. Posljednjih pet mjesta na listi pripalo je ženama, prvih devet muškićima među kojima se jedan na prigodnom letku otvoreno zalaže za IDS-ovu politiku („Zalažem se za decentralizaciju“), a neki, Bože oprosti, nisu u stanju napisati suvislu rečenicu dostojnu kampanje. Ako mi ne vjerujete piše na tom letku „preuzmite aplikaciju na vjerodostojno.hr“. Karamarko je nekoliko godina „konsolidirao“ stranku. Izgleda da će i Plenković morati raditi na konsolidaciji vjerodostojnosti.

Zbog preferencijalno mi srcu i razboru prirasle gđe. Esih, majke troje djece, Hrvatice rodom iz Dalmacije, odmah mi je, ča – kaj – što, sinulo, morat ću dati glas i listi HDZ-a na kojoj su se našli i neki koje ovom (ne)zgodom, općega dobra radi – tj. iz straha od povratka općega nedobra, naime, Milanovićeva SDP-a, ne bih spominjao. Čovjek u životu mora naučiti svašta progutati, pa i drvene knedle koje bi se sasvim solidno kotrljale i po klijentelističkoj pisti, odnosno listi tzv. narodne, a protunarodne koalicije. I vjerovati mi je, jer jamstva nema, da Bruna Esih na listi HDZ-a nije puki ures kako bi birači lakše progutali one na ljestvici, stranačkom logikom namjesto logikom općega dobra, plasirane više od nje.

Suočavanje s prošlosti – temelj je budućnosti

Tijekom kampanje, ali i prije, kao znanstvenica, aktivistica u civilnom društvu i izaslanica Predsjednice Republike, Bruna Esih bavila se pod tepih zguranima prethodnim pitanjima, onima bez čijeg se civiliziranoga rješenja priče o gospodarskoj i svakoj drugoj „boljoj budućnosti“ Hrvatske objektivno ne mogu ostvariti, jer je vožnja pod ručnom kočnicom vožnja ukrug. Tko će dosadašnjom politlogikom dočekati biološko izumiranje jugokomunističkih ostataka i njihova mentalnoga naslijeđa? Njezin slogan pod kojim je kao niskoplasirana na listi ušla u borbu za preferencijalni glas, jer samo s njime i uz pomoć Božju može u Hrvatski državni sabor, stoga je logičan: Suočavanje s prošlosti – temelj je budućnosti.

I s njime se pronašla na listi stranke čiji su čelnici godinama papiginski, kao i u SDP-u, ponavljali suprotno – zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti. Hvale vrijedan pomak, ali puno premalo za nekoga tko iz povijesne i objektivne nužnosti mora težiti dosegnuti barem pola saborskih mandata. Zamislite, jedina se s rečene liste tijekom kampanje usudila javno reći Milanoviću istinu o tome da ovaj četverostruko laže u svojim izjavama vezanim uz kontekste njemačke presude Mustaću i Perkoviću. K tomu je, uz dr. Hasanbegovića, među rijetkima na državnoj plaći, stala u obranu u nas grubo narušenoga prava na istinu.

Bruna Esih kao Sara Kolak? Teško, ali moguće

No, dobro, kaj je tu je. Svaki preferencijalni glas za Brunu Esih dvostruka je poruka. Prvo kreatorima liste na kojoj se i sama našla. Koja? Zaključite sami. Važnija je, međutim, druga poruka upućena nenarodnoj koaliciji: Unatočsvim kulturnorevolucionarnim metodama isprobanima u mandatu Kukuriku vlade, šeste najlošije na svijetu prema kriterijima Svjetskoga gospodarskoga foruma, u Hrvatskoj je preostalo još dovoljno neispranih mozgova, slobodnomislećih, pametnih i hrabrih mladih ljudi spremnih (skoro sam napisal za dom) za neophodan posao svekolike rehabilitacije posrnule države i demoralizirane nacije. Istina, još su, vidljivo je iz sadržaja izbornih lista, na većoj cijeni kameleoni i podobnici, ali, velim – kaj je tu je. Stanje je takvo da u 1. izbornoj jedinici moramo skakati od veselja i zbog toga jedanaestoga mjesta s kojega bi, bez pomoći Božje čak i Sara Kolak, olimpijska pobjednica, teško dobacila koplje do Trga sv. Marka.

Za kraj navodim dvije sažete crtice Brune Esih: „Bitnim preduvjetom svakog budućeg razvoja i prosperiteta naše domovine Hrvatske smatram odgovorno suočavanje s prošlošću – utvrđivanje cjelovite povijesne istine, pravedan odnos prema svakoj žrtvi i uklanjanje totalitarnog naslijeđa iz svih društvenih sfera… Svi želimo bolju budućnost, a za njenu izgradnju potrebni su nam mir, suradnja i život bez suvišnih društvenih podjela. Neka nam zajednički cilj bude upravo takva Hrvatska, kao ostvarenje vizije koju su imali mnogi naraštaji prije nas i koju ćemo ostaviti naraštajima koji za nama dolaze“.

Bruna Esih, prva izborna jedinica, lista broj 10 pod rednim brojem 11. U sveopćem hrvatskom minimalizmu, uvjeren sam, ovaj preferencijalni izbor kojega iskreno preporučam, u mojoj izbornoj jedinici predstavlja trenutni maksimum jer „suočavanje s prošlošću preduvjet je svakog budućeg razvoja i prosperiteta naše domovine Hrvatske“.

Nenad Piskač/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo