Brisani prostor-Nenad Piskač : Drugovi, nije vaš problem samo biskup Košić, već i Kongregacija za nauk vjere

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:6 min, 2 sec

 

Ludbreška propovijed: Ozbiljni vjernici ne glasuju suprotivo vjerskim načelima

Uz Evanđelje, polazište ludbreške propovijedi biskupa Vlade Košića bila je i Doktrinalna nota Kongregacije za nauk vjere (2002.). Jutarnji list u svojoj današnjoj „depeši“ Doktrinalnu notu i Kongregaciju ne spominje. Piše u nadnaslovu da je biskup Košić „kontroverzni“. Lažu. Ni u kakvoj vjerskoj kontroverzi biskup nije. Lažu dalje i kad tvrde u istom nadnaslovu da je biskup „iskoristio“ proslavu u svetištu Predragocjene Krvi Kristove. Nema nikakve prijave mjerodavnim državnim tijelima da je uzorni biskup nekoga na bilo koji način iskoristio.

Nešto manja, ali i dalje velika laž je i tvrdnja kako je misio pred više od deset tisuća vjernika. Svjedok sam, u subotu, dan ranije, bilo nas je u Ludbregu manje negoli u nedjelju. IKA piše kako je u subotu u Ludbregu bilo oko trideset tisuća vjernika. Biskup je, dakle, u nedjelju misio pred najmanje 30 tisuća vjernika. Iz lažljivoga nadnaslova rodio se i lažljivi naslov: Politička propovijed na misi.

Propovijed na partijskom tretmanu

Biskup Košić održao je homiliju temeljenu na načelima Doktrinalne note o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu. Načela je kontekstualizirao u današnje vrijeme i potkrijepio ih primjerima. Vjernički ga je puk više puta tijekom propovijedanja pozdravio pljeskom. Doktrinalna nota u jutarnjem tekstu (str. 6) se ne spominje, jer da se spominje, ne bi funkcionirale laži nadnaslova i naslova. Odnosno, kompletna manipulacija pada u vodu. Jutarnji bi morao objasniti stajališta Kongregacije, pročitati Doktrinalnu notu, a to je previše za jedan provincijalni, sektaško jednoumni, partijski obojen list.

Biskup je iznio vjernički pogled na predizbornu situaciju u kojoj su se našli katolici, koji su većina hrvatskoga naroda. Taj je pogled opasan za Partiju u pokušaju osvajanja vlasti i njezina priopćavala zadužena za dovođenje Partije na vlast. Stoga se JL žali što se ludbreška misa prenosila na HTV1 gdje je „emitirana politička propovijed biskupa Vlade Košića i njegovi napuci vjernicima za koga trebaju glasati na izborima“.

Biskup ni riječ nije rekao o tome kome dati glas na izborima. Partija se samoprepoznala kao ona koja je provodila politike suprotive katoličkim načelima. Partija stoga misli kako misu nije trebalo prenositi. Zašto? Zato jer je biskup Košić „kontroverzan“. Zato što je podsjetio vjernički puk na naputke Kongregacije za nauk vjere. Da je biskup zauzeo stajališta Partije ili krpenoga Poglavnika s Iblerova trga, njegova propovijed bila bi ocijenjena kao revolucionarno produhovljena. Ovako je samo politička.

Biskup Košić unaprijed je odgovorio prozirnoj partijskoj retorti: „Je li se blaženi Kardinal Stepinac miješao u politiku kada je u zagrebačkoj katedrali javno i glasno ustajao protiv rasizma i zločina koji su se tada činili u Hrvatskoj, u vrijeme Drugog svjetskog rata? Nije li prijetvorno i licemjerno da oni koji danas Crkvi predbacuju da se previše miješa u politički život, kardinalu Stepincu prigovaraju da se premalo miješao? Čudne li logike!“

Politička propovijed u partijskom jeziku

Što u ideološko partijskom jeziku znači politički propovijedati? Partija pod tim podrazumijeva nekoliko stvari. Uočimo samo tri. Prvo, politička propovijed moguća je samo u krilu Katoličke crkve. Druge crkve politički nikad ne propovijedaju. Osobito se političkoga propovijedanja klone u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kad se u njoj propovijeda velikosrpski. Pronađite jedan natpis u partijskim priopćavalima koji etiketira pravoslavni kler zbog „političke propovijedi“! Vrana vrani oko ne kopa.

Drugo, Partija terminom „politička propovijed“, koji je u Hrvatskoj postao klasična etiketa, označava metu, njome otvara sezonu lova na „političkog propovjednika“ i sije strah kod potencijalnih „političkih propovjednika“. Proizvodnja etiketa i otvaranje sezone lova na partijske neistomišljenike, one koji znaju obrazložiti zašto nešto ne prolazi sito i rešeto katoličke savjesti, dio su partijske batine kojom je Partija desetljećima tijekom jugoslavenskoga komunističkoga režima trenirala izdržljivost bubrega „narodnih neprijatelja“.

Treće, Partija etiketom „politička propovijed“ nastoji začepiti vjernički glas, katolički sustav vrijednosti i zdravu pamet, te prikriti šupljine vlastitih spin argumenata. Partija priznaje samo glas Partije i nameće cjelokupnom društvu partijsku etiku situacije s partijskim sustavom vrjednota koji je svoj zenit dosegnuo u jednopartijskom jednoumlju. U partijskom režimu etiketirani biskup Košić zbog „političke propovijedi“ po kratkom postupku iz sumnjivoga Ludbrega bio bi u ime naroda prebačen u kontroverznu Lepoglavu. Partijske novine izjutra bi vrištale na naslovnicama: „Kontroverznog Košića stigla je pravedna kazna“.

Političke propovijedi Partije teže jednoumlju

Što je biskup zgriješio? Držao se naputaka Crkve! A mogao je šutjeti i govoriti o bilo čemu, no, on se odlučio za ono što u Doktrinalnoj noti piše pod međunaslovom „Crkveno učiteljstvo rasvjetljuje savjest vjernika“. Partiji nije jasno kako se i u izbornom procesu vjernik mora držati savjesti. Nije ni čudo, kad to nije jasno i mnogim vjernicima, pa zato, uz ostale pogubne razloge, imamo izborne rezultate kakve imamo.

Vjernik s neizgrađenom savješću lak je plijen. Skužila je to i Kongegacija. Pod navedenim međunaslovom piše: „Svojim miješanjem u to područje (autonomije u vremenitim pitanjima, nap. NP) crkveno Učiteljstvo ne želi vršiti političku vlast ili ukinuti slobodu mišljenja katolika o vremenitim pitanjima. No, ono želi – što i jest njegova vlastita zadaća – poučavati i rasvjetljivati savjest vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje budu uvijek u službi cjelovitog promicanja osobe i općega dobra“. Biskup je samo radio svoj posao. Bilo bi nelogično da je s propovjedaonice radio partijski posao ukidanja slobode mišljenja.

Politička povijest Partije pokazuje kako ona nije bila u službi cjelovitog promicanja osobe i općega dobra. Naprotiv.Sustavno je ukidala slobodu mišljenja i kršila ljudska prava dok je istodobno u svom jednoumlju politički propovijedala nedođiju bolje budućnosti. Partija s kojom smo suočeni u temelju je, po mom mišljenju, protunarodna tvorevina. Da bi se ispravno izgradila savjest u nekim političkim pitanjima, osoba mora biti informirana. Unašem slučaju i o bitnim politikama Partije. Hrvatske stranke su na tom planu zakazale. Nisu se potrudile napraviti katalog dosadašnjih protunarodnih i kulturnorevolucionarnih dosega politika komunističke partije i saveza komunista, kako u razdobljima različitih faza „revolucije“, tako ni u mandatima Račana i Milanovića. Dokazivanje protunarodnoga kontinuiteta Partije u Hrvatskoj je zabranjeno voće. Kao i lustracija.

Jedna lasta ne čini proljeće

Propovijed biskupa Košića spada u poučavanje i rasvjetljavanje savjesti vjernika. Samo Partija pitanje kulture savjesti može okarakterizirati „političkom propovijedi“. Iz toga slijedi kako Partija priželjkuje katolički glas oslobođen savjesti, načela i zdrave pameti. Pojednostavljeno, Partiji trebaju bedasti, zaboravni vjernici neizgrađene savjesti, mlaki, slabi, kukavni, podložni ideološkim utjecajima, ljudi bez stava i stajališta pretvoreni u masu s kojom je lako manipulirati. Kongregacija za nauk vjere i biskup Košić očito ne misle partijski.

Naravno, bilo bi dobro kad bi Partija i njezini mediji proučili katoličke sadržaje prije negoli javno počnu dijeliti besmislene etikete i otvarati sezonu lova na etiketirane. To je, međutim, pitanje partijske (ne)kulture. Mene, zapravo, Partija u toj priči više ne fascinira. Već mi je odavno bistro da je ona u nas jaka onoliko koliko je katolička većina slaba. Treba raditi na jačanju slabih.

Zato bi, istina, prvenstveno trebalo konstruktivno kritizirati katoličku većinu i stranke koje navodno zagovaraju njezine interese. Katolička većina i zbog vjerske neishranjenosti često puta potkrijepljene pastoralnom lijenošću, bira one za koje unaprijed zna kako će ih prevesti žedne preko vode. Međutim, ta je pak kritika crkveno pitanje, kojega treba rješavati unutar Crkve. I u svjetlu neizostavne Doktrinalne note na koju nas je biskup Košić tako lijepo podsjetio. Ne znam zašto mi je pod pero došla ona narodna mudrost – jedna lasta ne čini proljeće.

 

Nenad Piskač/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterlinkedinrssyoutube
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.