Z. Vukman: Dolina burkini

Civilizacijski škripac

Čini se da će autori crtića o Spužva Bobu Skockanom morati Dolinu bikinija mijenjati u dolinu burkinija. Šalu na stranu, nevolje s burkinijem otkrivaju puno više negoli o modi i kulturološkim razlikama. Kako reče jedan komentator, burkini je postao političko pitanje, ali mislim da je i povijesno-psihološko, a kao takvo, i veliki izazov za europski liberalizam i sekularizam koji bi u rješavanju tog pitanja zabranama došao u vlastitu kontradikciju. Činjenica je da burkini na europskim plažama (a odnedavno i na našim, hrvatskim) djeluje kao svojevrsni kulturološki šok i da budi stanovitu nelagodu.

U društveno-moralnom smislu burkini je samo druga krajnost od toplesa. U potonjem slučaju, javna golotinja postala je uobičajena pojava na plažama zapadnog svijeta, i sasvim sigiurno predstavlja krajnost u poimanju javnog morala. Na drugoj strani vage pokazao se efekt suprotnog pretjerivanja – u potpunom prekrivanju žene. Burkini doista nisu baš prepraktični za plažu i kupanje. No cinik bi rekao da je još najpraktičniji nudizam.

Hoću reći, kulturološke razlike i mjerila našeg i arapskog svijeta očito su u temeljnom sukobu koji zadire u samnačin života. Na zapadnu hiperslobodu, da ne kažem i razuzdanost, oni odgovaraju s krajnjim rigidnim rješenjima. Za mjerilo zlatne sredine, a njega držim još uvijek najvećim razborom, i previše golotinje i previše pokrivanja znak su neravnoteže i pretjerivanja. Netko će reći da jedno i drugo nije etički jednakovrijedno, da je moralnije da žena bude umotana u burkini na plaži negoli polugola. Ako gledamo tako samo na razini poništavanja plusa i minusa, onda bi problem bio relativno jednostavan. No kako razgolićenost daje negativnu poruku tako i njezina krajnja suprotnost u nekovrsnom smislu daje poruku da nešto nije u redu sa shvaćanjem ljudske spolnosti i položaja žene, odnosno njezine osobne slobode.

Ako ženu treba umatati kao egipatsku mumiju na plaži, onda se time odašilje poruka da je žena nečije vlasništvo u ambalaži koju smije samo vlasnik odmatati. Burkini djeluje neprirodno i odbojno, i ponižava ženu koliko je i ponižava kad svoju intimu razgolićuje na plaži. To su samo dvije strane jedne te iste medalje. Pretjerano razgolićavanje odaje opterećenost tjelesnošću koliko i pretjerivano pokrivanje i skrivanje.

Odnosi među kulturama i civilizacijama

To je jedan aspekt problema. Drugi je puno složeniji, a zadire u odnose među kulturama i civilizacijama, u otvorene mogućnosti sukobljavanja i dvojbi kako će pojedine države na Zapadu rješavati to pitanje. Kad francuska Republika ide u zabrane burki onda proturječi vlastitim načelima na kojima je nastala. No u njezinom slučaju sekularizam kao aposolut stavlja se iznad poimanja vjerskih sloboda i vjerske ćudoredne mode. Aksiom liberalizma u njegovim krajnjim izvedenicama kao u Americi npr., trebao bi dopuštati da svatko nosi što mu drago po vlastitim ukusima, afinitetima i uvjerenjima. Dakle, s te strane što je zapadni liberalizam tražio to je i dobio. Na svoju krajnju seksualnu anarhičnost dobio je reakcionarni puritanizam arapskog tipa, odnosno, što bi se reklo, do jučer talibanstvo u Afganistanu, a danas u vašem stanu. Ili na vašoj obližnjoj plaži.

Navodno, prema novinskim izvješćima, u Splitu je na plaži ispred jednog hotela već bilo panične nelagode kad su se pojavile dvije žene u burkinijima s dva muškarca koji su iz torbi izvadili podvodne puške. Takve situacije nisu nimalo bezazlene niti je strah kupača s djecom bezrazložan. Potpuno je logičan jer na plažama je zabranjen ribolov s puškama, a kad se takvo potencijalno oružje poveže s burkinijima i asocijacijama na razigranu maštu terorista kojima ne bi trebalo puno da im padne na pamet – ne daj Bože – krenuti u akciju i na nekoj plaži – onda je jasno u kakvom svijetu živimo, i koliko je problem burkinija i infiltracija potpuno strane i nekompatibilne kulture u zapadno okruženje kvadratura kruga. Jer kako riješiti taj problem ako bi ga zabrane samo raspirile, a širitelji burkinija nemaju nikakva afiniteta za prilagodbu?

Ulazimo u civilizacijski škripac koji je produkt liberalizma. Sada se mora suočavati s posljedicama vlastitih kontradikcija. U dolini burkinija imamo za sada suživot polugolih (toplesa) i umotanih žena, a između te dvije krajnosti uvijek ostane tiha većina koja svojom poslovičnom šutljivošću samoj sebi nanosi štetu. Ako je dopušteno jedno onda mora biti dopušteno i drugo. To je načelo koje je proizveo sam zapadni liberalizam. Svatko za sebe traži slobodu onako kako je sam tumači ili kako mu je tumači neki njegov autoritet, vjerski ili državni. U mreži relativizma, različitih kultura, ukusa i afiniteta, ljudi svašta smišljaju i zahtijevaju, individualizam i kolektivizam miješaju se na najapsurdnije načine, a moda u službi vjerske i političke ekspanzije može također postati svojevrsno oružje za borbu.

Zoran Vukman/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo