Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač : GONE WITH A SMILE

Pokoj mu duši, mislim Geneu Wilderu (Jerome Silberman 1933.-2016.). Čovek nas je fakat znal nasmijat i to osebujno, jer je uvek imal taj facijalni delay koji gledatelju daje vremena ne samo da se pita je li mu fora baš u tom trenutku pala na pamet i pokušava li ju skužit, nego da se i gledajući same sebe pitamo kaj je tu opće smešno i čemu se zaista smijemo; njemu, sebi, svima ili vicu? Nazovimo to relaciono-refleksivnim humorom.

U Hrvatskoj se ljudi uglavnom sečaju „Wonke“, „Divljih sedla“ i „Mladog Frankensteina“, ali sve je zaista započela, kak to i obično biva, jedna žena, tj. Anna Maria Louisa Italiano, poznatija kao Anne Bancroft, koja je 1963. tijekom rada na „Majci Hrabrost i njezinoj djeci“ Wildera upoznala sa svojim dečkom Melom Brooksom. Ostalo je povijest.

2014. hardcore band Primus snimil je ne previše dobar album „Primus & the Chocolate Factory with the Fungi Ensemble“ koji nastoji ponovno zamisliti soundtrack iz filma „Willy Wonka & the Chocolate Factory“ iz 1971. s Wilderom u prvoj suludoj ulozi u suradnji s Brooksom. Stvaranje tog albuma solidan je homage Wilderu, a mi ostali, ako već nemamo dara za stvaranje, možemo pogledati koji njegov film, ili poslušati navedeni album.

Na sličan način samo je nekolicina zastupnika u zadnjem sazivu Sabora RH odlučila i provela u djelo svoj pakleni plan odricanja dijela ili cijele plaće u dobrotvorne svrhe i to je na neki način homage naciji; netko bi rekao produljivanje agonije demografske smrti, a netko pak podgrijavanje nade za koju uvek ima mesta.

Ono kaj povezuje Primus i te saborske zastupnike jest jednostavna činjenica da ako želimo „stablo prepoznavati po plodovima“, ovdje su nam plodovi, ili kako bi rekao genijalni Goethe – „U početku bijaše čin“, a Gene Wilder kao neka vrsta lijepila navedene veze, poručuje nam da ako već odlazimo, otiđimo sa šalom i intrigantnim smiješkom.