Dr. Zlatko Tomašić: Obrazovanje nije jednokratna reforma

 “Ne može dijete u nekim gradovima  imati besplatne školske knjige i pokazne karte te viši standard, nego u drugim gradovima (a obično je riječ o gradovima s velikim brojem nezaposlenih). Gradovi koji imaju viši prihod moraju pomoći gradovima s manjim prihodima, kako bi školske knjige za svu djecu u Hrvatskoj koštale jednako ili bile besplatne.”

Mislite da je obrazovanje skupo? Koliko je tek skupo neznanje!

Obrazovanje je ključ razvoja svakog gospodarstva. Kako bismo dobili ljude koji će voditi Hrvatsku, obrazovni sustav mora oblikovati mlade za radna mjesta budućnosti. Postoje 3 do 4 bitna problema mladih, a to su visoka stopa nezaposlenosti – tu smo treći u EU, zatim pitanje neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, pa pitanje isključenosti mladih iz obrazovnog sustava. Ključno pitanje je stambeno pitanje mladih, naglašava Tomašić.

Poticat ćemo daljnje zapošljavanje, oslobodit ćemo poslodavce koji će na neodređeno zapošljavati mlade do 30 godina doprinosa na plaću, a mladima za pokretanje posla osigurati kredite do 350 tisuća kuna za mlade. Time ćemo pridonijeti trajnom zapošljavanju mladih, za razliku od niza mjera koje samo kozmetički smanjuju broj nezaposlenih. Ova mjera bit će konkretan potez ne samo za mlade, već i za sve poduzetnike u Hrvatskoj.

Hrvatska se danas nalazi na europskom tržištu od 500 milijuna ljudi. Teško može biti zadovoljna s konkurentnošću svoje radne snage zbog loše obrazovne strukture, niske uključenosti odraslih u cjeloživotno obrazovanje, ali i velike neusklađenosti potreba gospodarstva s ishodima obrazovnog sustava. Pridruživanje u EU-u postavlja Hrvatskoj daljnje zahtjeve izgradnje obrazovnog sustava koji bi omogućio visokostručnu radnu snagu i kompetitivnost koja se izravno može natjecati sa zaposlenima drugih zemalja članica EU-a. Najvažniji pomak u europskoj obrazovnoj politici tijekom ovog desetljeća je uvođenje ključnih kompetencija (EKC – EIGHT KEY COMPETENCES) kao središnjeg koncepta u području obrazovanja. Navedene kompetencije smatraju se osnovnim preduvjetom za ispunjenje osobnih ambicija svakog pojedinca, aktivno sudjelovanje u različitim društvenim procesima te mogućnost zapošljavanja u društvu znanja, konstatirao je Tomašić.

Moramo na vrijeme poticati i usmjeravati mlade

Poticanje i usmjeravanje mladih prilikom donošenja odluka o nastavku obrazovanja je jedna od ključnih stvari koje je potrebno reformirati u sustavu obrazovanja. Temeljem kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja potrebno je donijeti jasne smjernice koja su to deficitarna zanimanja i struke, te koji su osnovne opće i specifične kompetencije koje mora imati budući stručnjak.

Omogućit ćemo da se:

• Upis deficitarnih strukovnih zanimanja potiče već od 7. razreda osnovne škole ili ranije
• Upis deficitarnih studijskih programa potiče kod učenika prije no što završe srednju školu

Tomašić smatra kako kod srednjoškolskog obrazovanja hrvatska organizacija nastavnih planova i programa vezanih uz  pojedine predmete i načini podučavanja, u kojima je težište stavljeno na činjenično znanje i pasivno učenje, ne omogućuje stjecanje visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti potrebnih u konkurentnom gospodarstvu. Hrvatskim učenicima trebaju načini poučavanja koji potiču odgovornost, učenike nagrađuju za poduzetnost, usmjerenost na drugačiji način razmišljanja i rješavanja problema, dopuštaju učenje iz pogrešaka, te korištenje činjenicama i idejama u smislenom okruženju i uvjetima.

Kada je riječ o strukovnom obrazovanju potrebno  je kontinuirano omogućiti stjecanje kompetencija važnih za daljnji profesionalni razvoj pojedinca ali i porast znanja i inovativnosti društva. Kako bismo dosegnuli takav razvoj strukovnog obrazovanja, nužno je definirati mehanizme koji omogućavaju brzo reagiranje sustava na promjenljive zahtjeve tržišta, među ostalim adekvatnom brzinom prilagodbe obrazovne ponude i kurikuluma te usklađivanjem s visokim obrazovanjem. Stoga je ključno voditi se u kreiranju obrazovne politike relevantnim informacijama i analizama tržišta rada i donositi odluke na temelju dokaza i relevantnih podataka, ističe Tomašić.

Također, vodeći brigu o mladima, želi da svi mladi koji su punoljetni, a prekinuli su osnovnoškolsko ili srednjoškolsko obrazovanje, mogu besplatno, odnosno, o državnom trošku, nastaviti sa školovanjem. Time se dobiva stručan kadar, a osjetljivu se populaciju miče s ulice, te spašava od iskorištavanja nemoralnih privatnika koji će ih iskorištavati. Kako je uglavnom riječ o djeci iz imovinski slabijih obitelji, oni kvalifikaciju najčešće ne mogu platiti, a ona je na radničkim i narodnim sveučilištima i po 1000 eura, stoga im ovdje država  treba to omogućiti, kao i besplatno zdravstveno osiguranje za vrijeme toga školovanja .

Želim i da sva djeca i mladi u Hrvatskoj imaju jednaka prava i mogućnosti, kaže dr. Zlatko Tomašić, te pojašnjava: Ne može dijete u nekim gradovima  imati besplatne školske knjige i pokazne karte te viši standard, nego u drugim gradovima (a obično je riječ o gradovima s velikim brojem nezaposlenih). Gradovi koji imaju viši prihod moraju pomoći gradovima s manjim prihodima, kako bi školske knjige za svu djecu u Hrvatskoj koštale jednako ili bile besplatne. Trenutačno je vrlo skupo imati dijete u malim i nerazvijenim sredinama, u kojima je broj stanovnika iz dana u dan sve manji, a  školovati dijete –  gotovo nemoguća misija: roditelji plaćaju knjige, pokazne karte za prijevoz do škole, a sami najčešće nemaju posao, odnosno prihod.

Tu država mora biti vaga koja će svoj djeci osigurati jednaka prava.

Važnim za odgoj mladih smatra sport. Stoga bi sportske aktivnosti trebale biti besplatno dostupne svakome djetetu osnovnoškolske dobi. Trenutačno se razbijaju mnoge riječke obitelji vozajući djecu s kraja na kraj Rijeke, kako bi njihovo dijete bilo uključeno u neki sport. Ta briga treba biti organizirana, a bavljenje sportom dostupno svoj djeci – bez obzira na financijsku situaciju njihovih roditelja. Bavljenje sportom čini mlado tijelo zdravijim, te otpornijim, a time se indirektno postižu i uštede u zdravstvu, jer se ustvari ulaže u preventivu. Važno nam je i to što su  sportaši  psihički stabilniji, zdraviji, zreliji, skloniji prihvaćanju izazova, a to je ono što je neophodno našem društvu koje je nedavno proživjelo kalvariju rata,  te tranziciju, a sada preživljava recesiju. Upravo taj sportski duh, koji izuzetno izražen vidimo kod naših olimpijaca, je ono što je potrebna odlika budućih naraštaja koji će voditi ovu zemlju naprijed, te znati iskoristiti postojeće resurse.

U jeku velikih ideoloških rasprava potrebno je stati na loptu i zbog budućnosti naše djece isključiti politizaciju. Reforma koja je trebala biti temelj budućeg razvoja Hrvatske pretvorila se u alat društvenog razdora. Kurikularna reforma se neće zaustaviti, već će se transparentno nastaviti. Omogućit ćemo vanjsku evaluaciju sadržaja kurikularne reforme od strane neovisnih stručnjaka, javnu raspravu, te u puno većoj mjeri uključiti roditelje u proces.

1. Uključenost svih, a ne vaših ili naših!

1. Akademici i stručnjaci za budućnost naše djece!

1. Računalo umjesto teške školske torbe!

1. Znanja za budućnost!

1. Provođenje reforme s pokrićem!

Visoko obrazovanje ne smije biti privilegija

Kada je riječ o visokom obrazovanju  temelji edukacije trebaju biti programi i zanimanja koja kreiraju specifična, kako teorijska, tako i praktična, znanja i vještine za čijom primjenom postoji potražnja na tržištu rada. Studenti u 90% slučajeva nakon završenog preddiplomskog studija upisuju diplomski, jer poslodavci ne prepoznaju prvostupnike  kao buduće zaposlenike, smatrajući da nisu kompetentni za posao koji zahtjeva visoku stručnu spremu. Tomašić navodi kako prema podacima Eurostata u razvijenim zemljama poslodavci smatraju da prvostupnici zadovoljavaju za 70 % radnih mjesta, a u Americi i više. Naši poslodavci u istom istraživanju navode da su prvostupnici dobri za 11 % radnih mjesta. Pitamo se što je tome razlog?  Sveučilišni obrazovni sustav ne prati potrebe gospodarstva pa fakulteti obrazuju ljude za zanimanja s kojima se teško pronalazi posao, a s druge strane se, u određenim strukama, pojavljuje veliki manjak. Upisne kvote koje financira država za ona zanimanja s kojima se gotovo nemoguće zaposliti su trenutačno velike, dok su kvote jako male za stručnjake kojih nedostaje – u našoj Županiji, konkretno nedostaje liječnika, logopeda, defektologa. Mladi se odlaze školovati u susjednu državu (BIH) o trošku roditelja, te mi indirektno financiramo opstanak sveučilišta u susjedstvu. Kvalitetu studija treba poboljšati, odnosno prilagoditi današnjim potrebama tržišta, jer  u Hrvatskoj nitko ne zna kakva je uspješnost mladih nakon što izađu iz obrazovnog sustava?

Dakle, provest ćemo reformu u dvije faze:

1. U prvoj fazi ćemo integracijom Informacijskog sustava visokih učilišta RH i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje omogućiti pregled uspješnosti studenata pojedine obrazovne institucije
2. Daljnjom nadogradnjom proširit ćemo evaluaciju i na srednjoškolsko obrazovanje, te omogućiti detaljne izvještaje

1. Državne institucije moraju biti partner gospodarstvu i obrazovnom sustavu

Potaknut ćemo upis deficitarnih zanimanja, isplatu stipendija na vrijeme, poboljšati studentski standard i temeljiti poticaje na pravednim kriterijima.

Rijeka treba postati središtem znanja, što se već sada jamči izgradnjom Kampusa na Trsatu. Izgradnju treba nastaviti, te ondje pokrenuti studije koji će biti atraktivni mladima iz šire regije. Vrhunskom opremom – kao što je sadašnje superračunalo Bura, npr, i sl. privući hrvatske stručnjake i mlade ljude, da tu, u Rijeci, rade istraživanja koja će biti hrvatski izvozni proizvod. Drugi bi se hrvatski gradovi, po tome pitanju trebali ugledati na Rijeku.  Nastavit ćemo izgradnju studentskih domova u drugim sveučilišnim gradovima uz sufinanciranje iz Europskih fondova. U mandatu ćemo stipendirati 22 tisuće studenata, te dodatnih 15 tisuća studenata deficitarnih zanimanja. Osigurat ćemo da se stipendije isplaćuju na vrijeme, od samog početka akademske godine kako bi zaista pomogle studentima i njihovim roditeljima. Studenti bi kroz studentski posao trebali  moći zaraditi do 50 tisuća kuna godišnje, zbog kojih njihovi roditelji ne bi izgubili poreznu olakšicu.

Zalagat ću se da se sve mjere koje sam ovdje naveo iz Programa Gospodarski rast, nova radna mjesta i društvena pravednost ostvare, kao i iz Programa za mlade „Biraj bolju budućnost“

DANAS SE HRVATSKA NE BRANI ORUŽJEM U RUCI,  DANAS SE HRVATSKA BRANI ZNANJEM.

Stoga ako želite birati bolju budućnost, naprednu i uspješnu Hrvatsku, nemojte dozvoliti da visoko obrazovanje bude privilegija, već na listi broj 8 u VIII. izbornoj jedinici zaokružite kandidata pod rednim brojem 3, dr. Zlatka Tomašića.

Sanjin Baković/Hrvatsko nebo