A. Černivec: Spomenik Miri Barešiću postao atrakcija

Vrijeme:7 min, 57 sec

 

Slavica Barešić: Nije me strah, moj je narod uza me i pokojnoga supruga Mira Barešića, a policiji smo dali imena crvenih jugobandita i izdajica koji su oskvrnuli spomenik

Tzv. Antifa Šibenik prošli se tjedan pohvalila na facebooku fotografijom spomenika Mire Barešića u Dragama na kojoj mu je lijeva ruka zalivena crvenom bojom. Uz fotografiju je stajao natpis kako su ‘dobili fotografiju dovršenoga spomenika ustaškome ubojici Miri Barešiću’ te opis tko je i što je Barešić pa tako stoji kako je ‘Barešić je bio član opskurne paraustaške organizacije ‘Hrvatski narodni otpor’, koja je osnovana 1960. godine u Madridu pod vodstvom zločinca Maksa Luburića, ubio narodnog heroja Vladimira Rolovića borca Lovćenskog partizanskog odreda, 1. proleterske, 1. dalmatinske i 15. majevičke brigade, 17. i 38. istočnobosanske divizije NOVJ’.

Fotografija je na facebook postavljena u jutarnjim satima, kada se još nije ni znalo da se nešto dogodilo spomeniku jer je obitelj odlučila ne informirati medije o tome što se dogodilo. Očistili su spomenik, uklonili dio boje i odlučili pričekati tko će se pohvaliti djelom.

„Nismo htjeli dizati buku oko toga. Vjerovali smo da će se onaj tko je to napravio sam pohvaliti, što se na kraju i dogodilo. Nisu mogli izdržati pa su se pohvalili na fejsu. Čini se kako je to djelo Antife Šibenik i Antife Murter, aMiro Baresic3stanoviti Zoran Šarić iz Turnja kazao je da je to malo, da je trebalo napraviti više jer smatra da ne trebaju ustaški spomenici po Dalmaciji“, govori Slavica Barešić, supruga Mira Barešić, dodajući kako je sada sve na policiji kojoj su prije nekoliko dana proslijeđena i imena počinitelja.

Prepričavajući sporni događaj, gospođa Barešić govori kako ju je ujutro rano susjeda probudila i pozvala da pogleda spomenik. Bila je šokirana, zgranuta i nije mogla vjerovati. Prvotna reakcija mi je bila da vrištim, kaže Slavica, kojoj se još nisu slegli ni dojmovi od otkrivanja spomenika jer je kod njih u kući vrlo prometno zadnjih 20-ak dana. ‘Očekivala sam ovako nešto, nisam mislila da će biti tako brzo, ali sam znala da će nešto napraviti. Nisam očekivala da će se dići ovolika bura nakon otkrivanja spomenika, znala sam da hoće, ali ne u ovakvoj mjeri. Još nisam gledala ni sve napise. S obzirom na stanje u državi, na situaciju koja se podgrijavala nakon otkrivanja spomenika, bilo je sasvim jasno da će nešto loše uslijediti, govori Slavica, ističući kako svaki dan prima goste u Mirinoj rodnoj kući. Svaki dan navrati netko iz emigracije, ali i ljudi iz Hrvatske staju i fotografiju se uz spomenik, navrate, raspituju se i Miru. Svaki dan je netko tu.

U jutarnjim ga satima zalili crvenom bojom

Barešić naglašava kako nisu htjeli dizati buku oko situacije, ističe kako je odmah rekla da je riječ o domaćim ljudima jer smatra da se Srbi, bez obzira na poruke iz susjedne države, ne će zamarati ovime kad je u Hrvatskoj dovoljno izdajica.

„To je bilo negdje pred jutro. Svi su ljuti, a nitko to ne želi priznati. Kipar Ivan Kujundžić razočaran je, Slavica kažeBaresic crvena bojakako je to očekivao, samo ne u tolikoj mjeri. Mi smo dio oprali, dio ćemo riješiti u narednim danim“, objašnjava Slavica Barešić.

Vraćajući se na večer kad se to dogodilo, ističe kako je cijeloga dana primala goste koji su dolazili fotografirati se uz spomenik, navratili bi do njih, malo popričali. Navečer je dosta kasno otišla na spavanje, ali joj je kći došla kasnije kući, negdje oko jedan sat iza ponoći jer je bila s društvom. „Otišla je ‘pozdraviti’ tatu, kako to i inače čini, i sve je bilo u redu. Nakon nešto više od pola sata isto je učinila i rodica i nije bilo ničega na spomenika. Mišljenja sam da se to dogodilo negdje pred jutro. Da su došli, zalili spomenik, zatim prekrili crvenom bojom natpis ulice Mile Budaka i na putu prema kući napravili su u Modravama, gdje pater Ike Madunić održava duhovne obnove Framašima, zvijezdu petokraku. To im je bio potez od Draga prema kući“, govori Slavica o oskvrnjenju spomenika.

„Poruka je jasna, krvave ruke…. Cijeli dan me držala tuga. U ponedjeljak je buknula bura u meni. Bila sam stvarno ljutita. Još kad sam vidjela pojedine komentare nekih komentatora, toliko sam se rasrdila“, prepričava još uvijek vidno rastresena Slavica Barešić.

Još je crvenih budala

Na pitanje je li ju strah nakon svega što se dogodilo, Slavica odmahuje glavom. Kaže kako se nikoga ne boji,Miro Baresic5predlagali su joj da ju čuvaju, ali ona smatra da za to nema potrebe. Bilo je i mnogo gorih situacija pa smo izdržali, tako ćemo i ovo. Govori kako nisu imali nikakvih prijetnji, ni prije, ni nakon podizanja spomenika, osim što je najmlađa kći Andrea dobila mejl u kojemu je stajalo da će osvetiti za Rolovića.

Službeno izvješće švedske policije, koje su nedavno objavile i jedne novine, pokazuje kako je Miro ubio Rolovića iz samoobrane. Osuđen je za čin koji je napravio, ali nije terorist, nigdje to ne piše ni u dokumentima. Terorist je bio samo za Jugoslaviju i to zato što je bio za Hrvatsku, govori Slavica, koja očekuje da sada policija odradi svoj posao jer ima imena počinitelja.

Ante Barešić, Mirin rođak i jedan od inicijatora podizanja spomenika u Dragama, bio je poprilično ljutit i šokiran zalijevanjem spomenika crvenom bojom. Barešić je u ponedjeljak dosta burno reagirao na cijelu situaciju pa su pojedini mediji prenijeli kako Barešićeva rodbina prijeti počiniteljima.

Nikakvih prijetnji nije bilo, nikome nisam prijetio. Zvali su me iz Slobodne Dalmacije, rekao sam da ne bi bilo dobro i da ih molimo da se ne ponovi jer ne će dobro završiti drugi put. Nikome nisam prijetio, nije mi to bilo na Miro Baresic6kraj pameti. Pitanje je kako to netko interpretira, govori Barešić. Ističe kako nije očekivao da će se ovako nešto dogoditi, da će netko crvenom bojom zaliti spomenik, nije mu bilo ni na kraj pameti. Da smo ovo očekivali, nastavlja, onda bismo neke stvari sigurno drugačije i napravili, ali o ovome zaista nisam razmišljao. Ne mogu vjerovati da još uvijek ima takvih budala, pogotovo mlađih s ovoga našeg područja.

Dodaje kako se nije nadao ni silnim napadima na njih nakon otkrivanja spomenika Miri Barešiću, ističe kako mu nije jasno da netko napada nešto u čemu nije sudjelovao, tvrdi kako ne vidi razloga zašto bi se nekoga prozivalo. Mi smo napravili to jer smo htjeli, ako imaš nešto protiv, to je tvoje pravo, tuži me pa ćemo to rješavati, ali ovako blatiti po medijima i vući Mirino ime i cijelu njegovu obitelj u blato, stvarno nije u redu, govori Barešić, naglašavajući kako nikoga ne diraju. Ističe kako je otkrivanje spomenika bilo veličanstveno, mnoštvo ljudi došli je dati im potporu, nigdje nije bilo ustaških obilježja, osim što je Bojan Glavašević pronašao slovo U na zastavi na kojoj je pisalo Frankfurt. Pita se kako netko može biti toliko zločest.

Prije nekoliko dana Joško Barešić, Mirin brat, dao je nekoliko izjava jednome lokalnom dnevniku u kojima je prozvao inicijatore spomenika i obitelj, naglašavajući kako njegov brat ne bi pristao na ovakav spomenik. Barešić se posebno obrušio na Antu Barešića, rođaka, koji je uz blagoslov Mirine obitelji, supruge Slavice i djece, krenuo u realizaciju spomenika. Joško Barešić tvrdi kako je sramotno da se molilo i skupljalo za spomenik, ne zanimaju ga čak ni počinitelji oskvrnuća spomenika te da je njegov brat zaslužio spomenik, ali da mu ga je trebala napraviti županija ili država.

Očekujemo da policija sankcionira počinitelje

Osvrćući se na ove izjave, Ante Barešić kaže da ‘ne zna koga je on to moljakao, kamo je hodao i tražio novac’. „Volio bih da se netko javi i kaže da sam ga ja molio da dade novac za spomenik. Izjave su me iznenadile, naravno. Joška sam vidio drugi dan, zvao sam ga da razgovarao, otišao je, nije uopće htio sa mnom razgovarati. Joško Barešić uopće nije sudjelovao u realizaciji bratova spomenika. Kad smo dobili zeleno svjetlo od Slavice, Miro Baresic7odmah smo ga zvali i rekli da idemo zajedno u realizacije u i podijelit ćemo to na tri djela, naravno ako ne bude donacija. Odbio je. Ali on nema nikakve veze s bratom, niti je kontaktirao s njim. Unatoč svemu tome, iznenadile su me njegove izjave jer to zaista nije u redu“, govori Barešić dodajući: „Putovnicu i papire za Miru i njegovu obitelj napravio sam ja, a pitanje je zašto to nije učinio njegov brat. Neka odgovori na to pitanje. Nije ni kontaktirao s Mirom, samo jednom i to nakon što sam ga ja odveo da ga pozdravi. Oni jesu braća, ali ne može mene nazivati nekim rođakom. Miro i ja smo bili bliski, spomenik je dignut zato što je Miro to zaslužio i mi smo to učinili uz blagoslov obitelji, što je najvažnije. Mišljenja onih koji nisu htjeli sudjelovati u tome, bez obzira na to što su dio obitelji, više me ne zanimaju i govore ponajviše o njima, jasan je Ante Barešić, koji zahvaljuje svim Mirinim prijateljima, hrvatskim emigrantima i svim Hrvatima u domovini koji su sudjelovali u realizaciji spomenika hrvatskome junaku Miri Barešiću.

Situacija oko počinitelja koji su ‘dovršili’ spomenik, kako stoji u njihovu opisu, još uvijek nije poznata. Šibenska Antifa na svojim je stranicama, nakon što je izašla vijest da su oni počinitelji ovoga djela, sve preusmjerila na Antifu Murter, komentirajući kako su ‘drugovi s Murtera dovršili posao’. Ti drugovi su, prema njihovim riječima, iste noći ‘uredili’ i ploču s imenom Ulice Mile Budaka u Pakoštanima, preinačivši je u Ulicu Mile Ludaka, dok su onu u Dragama išarali crvenom bojom. Počinitelji su prokazani i poznati, a na policiji je da konačno odradi svoj posao i sankcionira odgovorne.

 

Andrea Černivec/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/Hrvatsko nebo

One thought on “A. Černivec: Spomenik Miri Barešiću postao atrakcija

  1. Pričao mi je jedan poznanik i dobar državotvorni Hrvat koji je radio kao građevinarac u saveznoj državi Californiji. Negdje, ljeta 1978. godine on je radio na kući i bio je na krovu. Poslovođa ga zove i kaže da ga netko traži. Taj državotvorni Hrvat je sašao s krova, vido je dvojicu jako lijpo odjevena i ukravatana čovjeka. Ovaj Hrvat pomisli da su to prodavači kuća, nekretnina, kad oni se predstave kao tajna služba federalnih vlasti Amerike. Pokazali su svoje papire, iskaznice i ozboljnim tonom tom državotvornom Hrvatu rekoše da imaju sa njim obaviti jedan ozbiljan razgovor.

    Da bi se taj “ozbiljni” razgovor nesmetano obavio, pozvali su tig Hrvata u Restaurant za ručak. Tu u tom Restaurant su se smjestili u jednu posebnu sobu tako da su bili samo ona trojica. Odmah jedan od njih započe svoj razgovor time da je odmah naglasio dotičnom Hrvatu da su oni vlast i da predstavljaju vlast te ako taj Hrvat bude išta lagao i izbjegavao istinu govoriti, da ga po zakonu i u ime zakona mogu odmah uhapsiti. Dotični je, kako mi je pričao, pristao na razgovor iako je odmah bio siguran da se oko svake istine može zaobilaziti.

    Prvo što su učinili je to da su tom Hrvatu pokazali jedan papir standardne veličine i kopiju slike Mire Barešića. Dotični Hrvat je vrlo dobro i osobno poznavao Miru Barešića. Oni mu pod nos donesu taj papir i sliku Mire Barešića s vrlo ozbiljnim pitanjem. Prvo (1) pitanje je bilo: DALI JA ZNAM TKO JE TONI ŠARIĆ? Negirajući glavom taj Hrvat je rekao da nikada u životu nije poznavao niti vidio niti znao niti čuo za Toni Šarića. Drugo (2) pitanje je bilo: DALI SAM GA IKADA VIDIO? U mislima tog Hrvata pitanje je bilo dali je on ikada vidio Toni Šarić. Taj Hrvat je i na to pitanje niječno odgovorio. Treće (3) pitanje je bilo: DALI STE IKADA VIDJELI OVU SLIKU. Odmah je taj državotvorni Hrvat negirajući glavom rekao da nikada u životu nije vidio tu sliku.

    Konobarica je donijela njima trojici naručeni ručak. Svak je jeo svoje a razgovor se je produljio preko dva sata o Miri Barešiću. Oni, profesionalni službenici američke narodne sigurnosti tog Hrvata uvjeravaju da je Toni Šarić uistini Miro Barešić koji je vrlo opasan, te ako išta o njemu saznadnem, da im odmah javim, što je taj državotvorni Hrvat potvrdno odgovorio državotvornim Amerikancima, u sebi misleći: AKO STE VI DRŽAVOTVORNI AMERIKANCI, IMA I NAS DRŽAVOTVORNIH HRVATA.

    I što je najzanimljivije iz ove priče tog Hrvata je to, da su za Mirom Barešićem tragale mnoge međunarodne sigurnosne službe, a on uz pomoć državotvornih Hrvata vrcao se amo-tamo kao ispod kapi kiše dok konačno nije stigao u Paragvaj. To se je postiglo tako da je taj državotvorni Hrvat otišao na benzinsku pumpu, sa javne govornice nazvao nekoga, sada pokojnoga MM (Mile Markić, mo) i sa njim se dogovorio šta se sve plete i gdje on može primiti 25 krpa. MM mi je dao do znanja gdje najhitnije 25 krpa poslati. Taj državotvorni Hrvat je nazvao svoju suprugu da preko Wester Union odmah pošalje tih 25 krpa. Zahvaljujući tim 25 krpa ova dva državotvorna Hrvata su se tog puta spasila, Miro Barešić i Ivan Vuičević.

Comments are closed.