Ž. Dogan: Zašto je potrebno slaviti „Oluju“?

 „Oluja“ i velikosrpska podmetanja

Ako postoji narod na kugli zemaljskoj koji bi svoju pobjedu, što mu je donijela tisuću godina sanjanu slobodu, trebao proslavljati uzdignute glave i oduševljeno onda smo to mi Hrvati na Dan Oluje, 5. kolovoza. Ta veličanstvena pobjeda bila je zlatna kruna, a hrvatski barjak na vrhu kninske tvrđave vrhunac postignuća i zahvale nepreglednim naraštajima Hrvata koji su vijekovima hrvatsku zemlju obilato natapali krvlju da bi taj biser ljepote obranili i sačuvali za svoje potomke.

No, svake godine, a posljednjih godina sve žešće, na ugodni osjećaj ponosa i zadovoljstva za vrijeme proslave veličanstvene pobjede u ‘Oluji’ na Hrvatsku i Hrvate iz Beograda krene oluja iracionalne mržnje i kleveta za ‘fašizam’, ‘genocid’ i ‘najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata’.To samo pokazuje kako je ‘zločin’ hrvatskih branitelja koji se zove slobodna Hrvatska za ‘bivše’ velikosrbe u Srbiji i ‘Regionu’ postao nepodnošljivi teret i prava noćna mora. Zapanjujuće je da glavni ton toj antihrvatskoj hajci daju upravo Miloševićevi bivši ministri i glavni jurišnici u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a danas ponovo vlastodršci u Srbiji. Očito je da nikako ne mogu preboliti svoj poraz i svaka pomisao na današnju hrvatsku državu koja je uspjela pobjeći iz njihove jugobalkanske tamnice izaziva im glavobolju i žeđ za osvetom.

To što sada u svome jadu i nemoći po običaju izvrću pilu naopako i od krvnika prave žrtvu pričama kako je Oluja bila ‘genocid i najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata’ nikoga u Hrvatskoj ne bi trebalo brinuti jer to nema veze s istinom i stvarnošću.

Brojni međunarodni pravni i vojni stručnjaci od Washingtona do Jeruzalema proučavali su i dokazali da je hrvatska vojna operacija Oluja 1995 god. provedena u skladu s najvišim standardima zapadne vojne doktrine. S posebnim ciljem izbjegavanja i minimaliziranja civilnih žrtava. Haški sud je potvrdio da su sve optužnice protiv hrvatskih generala za protjerivanje etničkih Srba iz Hrvatske u Oluji bile neutemeljeno sklepane konstrukcije. Svi autentični javni dokumenti i svjedočenja relevantnih svjedoka, među njima i najviših čelnika ‘krajine’, isto tako nedvojbeno otkrivaju da je do iseljenja pobunjenih Srba došlo po zapovjedi vodstva iz Beograda, nekoliko dana prije nego je akcija hrvatske vojske započela. O tome postoje knjige, audio i video zapisi.

Dakle, da je i htjela hrvatska vojska ih nije mogla počistiti jer kad je ona stigla njih tamo više nije bilo. Egzodus hrvatski Srba prije dolaska hrvatske vojske očito nije bio ništa drugo do unaprijed dobro izrežirana predstava za svjetsku javnost.Podmetnuto kukavičje jaje na osnovu kojeg senakon neuspjelog udruženog zločinačkog pokušaja okupacije željenih teritorija i rušenja Hrvatske države kasnije planiralo osuditi njene stvaratelje i branitelje.

To su činjenice i tu se nema što dodati osim ključne činjenice, koju (veliko)Srbi nikako ne žele primijetiti. Za sve žrtve u Domovinskom ratu na teritoriju Hrvatske, na jednoj i na drugoj strani, krivi su isključivo Slobodan Milošević i njegovi operativci na terenu, Vučić, Nikolić i Dačić, danas ‘mirotvorci’ na vlasti u Beogradu. Da nije bilo njihove agresije na Hrvatsku i želje da prošire teritorij Srbije na račun Hrvatske, ne bi bilo žrtava. Ni na jednoj strani.

Zlonamjerne manipulacije

Svaki čovjek ima pravo na svoje vlastito mišljenje i svaki narod na svoje istine, ali nemaju pravo na svoje vlastite činjenice. One postoje neovisno o toga što mi mislimo o njima. Priznali mi njih ili ne. Tako je i kada je Oluja upitanju. No, u Beogradu nije tako. Tamo se činjenice tradicionalno podmeću pod tepih ili interpretiraju na način kako bi se zlonamjerno manipuliralo njima. A kada je Hrvatska u pitanju, sve je dopušteno.

Čovjek zaista ostane zapanjen kada vidi s kakvom lakoćom velikosrpski umjetnici laži u Beogradu i običan narod u Srbiji ignoriraju činjenice. Uzmimo Jasenovac za primjer. Nitko normalan ne može dovoditi u pitanje činjenicu da je Jasenovac kao koncentracijski logor smrti postojao i da su u njemu počinjeni masovni zločini. No, problem je u tome što i danas 999 od tisuću ljudi u Srbiji vjeruje da je u njemu ubijeno preko milijun Srba. Iako činjenice govore da ih je nastradalo između 60 i 90 tisuća. No, njih ne zanimaju činjenice. Odgojeni da slijepo vjeruju u ‘istinitost’ zlonamjerno konstruiranog velikosrpskog mita o ‘preko milijun ubijenih Srba u Jasenovcu’, nitko ih ne može uvijeriti da je 60 tisuća manje od jednog milijuna. Ili u činjenicu da nije bilo brutalnog velikosrpskog terora i nasilnog posrbljavanja Hrvatske u prvoj Jugoslaviji, koje je kulminiralo ubojstvom Stjepana Radića u beogradskoj skupštini, ne bi bilo ni ustaša, ni Jasenovca, ni Bleiburga ni Vukovara.

Ono što mi trebamo znati jest razlog zašto se u Srbiji tako odvratno, upravo manijački manipulira i pretjeruje brojem žrtava Jasenovca, ‘protjeranih’ u Oluji i histerijom o ‘ponovnom buđenju fašizma u Hrvatskoj’. Vrlo jednostavno rečeno zato što velikosrbi nastoje revidirati povijesnu istinu po mjeri svojih interesa i u Hrvatskoj povratiti onu dominaciju i utjecaj koje su u bivšim Jugoslavijama imali, a stvaranjem neovisne hrvatske države izgubili. To je ključni razlog zbog kojeg se nakon poraza u Domovinskom ratu tako očajno trude kriminalizirati Oluju i stvaranje hrvatske države. Za njihov odgoj i mentalni sklop svaka borba hrvatskog naroda za slobodu ne može biti ništa drugo nego fašizam, a svaka hrvatska država, dok je ne utamniče, fašistička. Mi moramo uvidjeti da su velikosrbi, zbog želje da Srbija izađe na Jadransko more, na ovaj ili onaj način, u ratu s nama već preko 150 godina. Mir s Hrvatima dakle nije nešto što njih zanima sve dotle dok im je Hrvatska prepreka na putu ostvarenja tog cilja. I sve dotle dok mi branimo i slavimo svoju vlastitu slobodu i suverenu državu oni će poticati antihrvatski naboj i smatrati nas neprijateljima.

Baš zato se sva ta silna kampanja blaćenja Oluje i njenih postignuća koja se svake godine u vrijeme njene proslave u Kninu pokreće iz Beograda, nama u stvari treba jako dopadati. Ona naime potvrđuje samo jedno – u Oluji je pogođen pravi cilj i postignut pravi rezultat. Upravo činjenica da je Olujom dat razoran udarac velikosrpskoj ideji i zaustavljena genocidna kampanja stvaranja Velike Srbije na tlu Hrvatske njih najviše boli.

Sve što je hrvatsko i u vezi s hrvatskom borbom za slobodu za Srbiju je fašizam

Možete li zamisliti kakav je to užas za Vučića, Nikolića, Šešelja, Dačića, Vulina i druge Miloševićeve operativce, koji su uzaludno žrtvovali tolike živote svojih sunarodnjaka u agresiji na Hrvatsku i bili tako blizu ostvarenju svog cilja, kad sada svake godine moraju gledati nepokorene Hrvate kako slave svoju slobodu i pobjedu nad njima?I to u Kninu.

Izravni sudionici u agresiji na Hrvatsku, Vučić, Nikolić i Dačić, nikada se neće pomiriti s time da je u Oluji snaga hrvatske slobode pobjedila snagu velikosrpskog ropstva. Pa na svaku proslavu Oluje vrište da je fašizam, a na svaki izraz hrvatskog domoljublja da je izraz mržnje prema Srbima. Ako je za njih borba za hrvatsku slobodu i proslava postignuća te slobode fašizam neka im tako bude. To je njihov problem. Sve dotle dok nas same ne uvjere u to i dok ih mi ne podržimo u tome.

Svi oni koji naše obrambeno domoljublje smatraju fašizmom potencijalni su okupatori Hrvatske. I grabežljivi fašisti kad im se ukaže prigoda. U to smo se kroz našu povijest puno puta uvjerili. Posljednji put s velikosrpskim ‘antifašistima’ u Domovinskom ratu. Za razliku od njihovog ‘antifašizma’ mi svojim ‘fašizmom’ nikada nismo okupirali ni pljačali druge. Nego samo čuvali i branili svoje.

Pogledajte samo koliko se velikosrbi u Beogradu trude nisu činili i ne čine da bi Oluju i Domovinski rat za oslobođenje Hrvatske prikazali kao zločinački podhvat, mržnju i genocid prema Srbima, obnovu Pavelićeve NDH i slične gluposti. Za njih su hrvatski nacionalni simboli, indentitet, crkva i način života – fašizam.

Fašizam je i poštovati povijesne velikane koji su se borili za hrvatsku slobodu, pjevati pjesme o domoljublju i ljubavi prema Bogu. Fašisti su svi oni koji rade za boljitak, pomirbu, solidarnost i slogu svih Hrvata. Fašizam je kada susjed, koji te sustavno uništavao, pljačkao i terorizirao čitavo jedno stoljeće i još uvijek ti se prijeti da će to opet učiniti, doživljavaš kao neprijatelja. Ukratko, sve što je hrvatsko i u vezi s hrvatskom borbom za slobodu je fašizam.

Kada se čovjek u današnje vrijeme susretne s takvim načinom razmišljanja on jednostavno ostane bez riječi jer sve to izlazi izvan okvira zdravog razuma. Nažalost, takav način razmišljanja duboko je ukorijenjen u svijesti srpskog naroda i postao je način življenja pa promjene u tom smislu u skorije vrijeme nisu na vidiku. Ako su uopće moguće.

No, dok se za Vučića, Dačića, Nikolića i sve druge velikosrbe u Srbiji i njihove aktiviste u Hrvatskoj zna što žele postići svojom antihrvatskom promidžbom patetičnim skupovima i govorima, pitanje je što pojedini turboHrvati željni medijske pozornosti, svojim jeftinim samoisticanjem žele postići? Ako im je cilj pokazati kako između Srba i Hrvata nema razlike kada je u pitanju balkanski primitivizam, a velikosrpskoj promidžbenoj mašineriji u Beogradu dati prigodu da njihove minorne incidente cinično zlorabi kao ulog za blaćenje Hrvatske i cjenkanje za dobivanje povjerenja u procesu pristupa EU, onda su potpuno uspjeli.

Velikosrpska podmetanja

Naime, u nastojanju da se što prije uguraju u EU ‘bivši’ velikosrbi na vlasti u Beogradu preko podmetanja ili poticanja takvih izoliranih ‘incidenata’u Hrvatskoj žele cijeli hrvatski narod prikazati kao primitivno balkansko pleme ‘genetski okuženo fašizmom’. Koje ne zna i ne zaslužuje vladati samo sobom pa mu je opet potreban nadzor u zajedničkoj, njima dominiranoj ‘Regiji’. Nadajući se da će strahom od ‘ponovnog buđenja fašizma u Hrvatskoj’ nametnuti se EUropi kao ‘lider i sidro stabilnosti Regiona’, o čemu stalno trube srbijanski mediji. Ali i mnogi utjecajni EU čelnici.

Njima i onima u Hrvatskoj koji ih podržavaju u tome treba reći u lice da su pročitana knjiga i jasno im dati do znanja da je njihova ‘majka Juga’ zauvijek pokopana pod ruševinama Vukovara i da nas više nikada neće moći tretirati kao retardirane Titove pionire kojima možeš ispirati mozak čime god poželiš.

Mi kao narod znamo tko smo, što smo i kakvi smo, u što vjerujemo, što želimo i kud idemo. I takvi kao oni nikada više neće o tome odlučivati za nas.

No, bez obzira što tko mislio o hrvatskom ‘fašizmu’ i srpskom ‘antifašizmu’ činjenica je da je hrvatski narod Olujomkonačno izvojevao najvažniju pobjedu i slobodu da sam odlučuje o svojoj budućnosti. Koja, koliko god sadašnjost bila teška, puno obećava.

Kao mala zemlja koja je stoljećima u borbi za slobodu od stranih okupatora izgubila bezbroj najvrijednijh sinova i kćeri, danas konačno slobodna hrvatska država proslavama Dana pobijede i Domovinske zahvalnosti 5. kolovoza, treba na dostojanstven način pokazati svojim neprijateljima i prijateljima kako jedan od najstarijih i najžilavijih europskih naroda cijeni sebe i svoju krvavo izborenu slobodu.

 Željko Dogan/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo