Heroj Domovinskoga rata Stevo Culej u utrci za još jedan saborski mandat – Ostojić i Cvitan me zbog ćirilićnih ploča u Vukovaru žele spremiti u zatvor!

Jedan od najupečatljivijih zastupnika 7. Saziva Sabora bio je ratni dozapovjednik  hrvatskih specijalaca  Stevo Culej. Veterana hrvatskih specijalaca javnost je imala priliku bolje upoznati kada je tražio kaznenu odgovornost za četnike optužene za masakr 12-orice redarstvenika u Borovu Selu, među kojima je i njegov brat. Od tada je prepoznatljivo lice i borac za braniteljska prava, a koliko je opasan njegov angažman potvrdila je i optužnica te kaznenih progon koji je protiv njega pokrenuo bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i aktualni šef DORH-a Dinko Cvitan. Za Culeja je zatražen osmomjesečni zatvor, dok je, podsjetimo, građevinski tajkun Tomo Horvatinčić za ubojstvo dvoje talijanskih turista dobio kaznu od šest mjeseci uvjetno!

Culej se ponovno kandidirao za Sabor na lista HDZ-a u 5. Izbornoj jedini, a nalazi se na posljednjem, 14-om mjestu.

                 To je bio i povod za razgovor s njime.

Kako ste dočekali početak agresije na Hrvatsku? Odlučili ste među prvima stati u obranu Hrvatske?

Radio sam u Đuri Đakoviću i s demokratskim promjenama prijavio sam u policiju i otišao na tečaj u Valbandon. Tečaj nismo ni završili kada smo poslani u prvu akciju na Plitvice. Bio je to krvavi Uskrs kada je poginuo Josip Jović. Vraćam se u Zagreb na dovršetak obuke gdje me dočekuju vijesti o pokolju 12 redarstvenika u Borovu Selu, među kojima je bio i moj brat. Prekidam obuku i odlazim u Vinkovce u svoju matičnu policijsku postaju. Imali smo toliko malo ljudi a bila je potreba za ljudima u specijalnoj jedinici, pa odlazim tamo. Bilo nas je 40 u jedinici, sjećam se velike pobjede u Jankovcima kada smo gotovo goloruki zaustavili napad JNA, četvrte vojske Europe. I inače mi je žao što vrlo malo govorimo o velikim pobjedama i borbama naših branitelja, kojih je bilo jako mnogo. U specijalnoj policiji pokrivam područje Vukovara i Vinkovaca, borili smo se i u Ilači, Bogdanovcima… Odradili smi velike stvari zajedno, ponosan sam na svoje suborce, pokazali su istinsku snagu i hrabrost. Nakon cijelog rata, Bljeska, Oluje, vidio sam kako stvari idu u krivom smjeru. Jako puno anomalija se pojavljivalo – od ljudi koji uopće nisu sudjelovali u Domovinskom ratu pa do pljačke i privatizacije koja se događala ispred naših očiju. Nismo se za to borili. Poduzeća su se raspadala, posebice kada je riječ o Slavoniji, a umjesto da radimo slalo nas se u mirovinu. Vidio sam brojne branitelje u problemima, zemlja je jednostavno išla u krivom smjeru. Tada sam se odlučio politički angažirati, prvo uz Tomislava Merčepa, potom uz pokojnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića. Shvatio sam kako ne mogu pomoći ljudima ako nisam u politici. U HDZ sam ušao 2000-te, u vrijeme kada je Tanja Torbarina napisala da je sada ući u HDZ jednako izlasku iz Partije 1945. Ušao sam. I ispalo je dobro. Stranka me stavila na listu i ušao sam u Sabor zahvaljujući preferencijalnim glasovima birača. Bila je to potvrda mog angažmana, prepoznali su za što se borim. Hvala im na tome.

Bili ste među prvim zastupnicima kojima je skinut imunitet. Kazneno Vas se goni zbog poticanja na razbijanja dvojezičnih ploča. U kojoj fazi je postupak?

Moj angažman oko postavljanja ploča u Vukovaru i prosvjed u Savskoj – sve se to događa tijekom borbe hrvatskih branitelja za dignitet Domovinskoga rata. Mediji i političari su iskoristili sve to kako bi nas oblatili i prikazali kao uhljebe, divljake i huligane. A jedino za što sam se borio je dignitet Vukovara. Meni ćirilica uopće ne smeta ali mislimo na žrtve i na sva stradanja Vukovaraca. Jednostavno nije primjereno, a nije ni pravo mjesto ni vrijeme za to. Ta cijela borba i napor koji smo uložili da bi to objasnili rezultirala je kaznenom prijavom protiv mene – jedan moj govor se doživio kao rušilački i optužen sam za verbalni delikt. Prema mojim informacijama, upravo je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić uz pomoć ravnatelja policije Dominića i šefa DORH-a Dinka Cvitana naredio da me se kazneno goni. Država traži osam mjeseci zatvora i dvije godine uvjetno, usprkos izjavama svjedoka od kojih su neki i djelatnici policije, da nisam kriv za to što mi se stavlja na teret.

Aktualni ministar Orepić upravo provjerava prebivališta, velik dio lažnih je utvrđen i u Vašoj izbornoj jedinici, posebice se to odnosi na građane srpske nacionalnosti….

On to trenutno provodi jer su pred nama izbori, da nisu vjerujte mi, on to sigurno ne bi provodio. Meni nije normalno pred svake izbore gledati Lastine autobuse kako iz Srbije dovoze glasače. Pa bivši vukovarski gradonačelnik Sabo plaćao je glasove! Svi ti glasovi se koriste za određene političke opcije. A vidjet ćete, kada se točno utvrde brojke – srpske manjine nema dovoljno da prema zakonu ostvare pravo na dvojezičnost.

U ovo kratko vrijeme koliko ste bili u Saboru – kakvim ocijenjujete njegov rad?

To je bila čista balvan revolucija lijevih da se sruši ta Vlada. U Saboru je bilo jako divnih i čestitih ljudi, i iz MOST-a i HDZ-a, ali je bio i velik broj onih koji niti jednom nisu otvorili usta. Bio sam član i nekoliko saborskih Odbora, onog za veterane i pravosuđe. Predsjednik Odbora za pravosuđe bio je Arsen Bauk, koji je sustavno blokirao rad Odbora. Sjećam se jednom prilikom namjerno nije došao na sjednicu, kako ne bi imali kvoruma. Tema je bila optužnice protiv hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini, tema o kojoj znam jako mnogo. Mislio je da nećemo moći to voditi bez njega, a onda sam preuzeo vođenje odbora i raspravili smo zašto nema nikakvih osnova da se naše branitelje optuži za udruženi zločinački poduhvat. Željeli smo pomoći tim ljudima i vidjeti na koji način skinuti ljagu s njihova imena. U pol sastanka je ušao Peđa Grbin, no nije htio sudjelovati u našem radu iako je plaćen za to. Bauk se na kraju pojavio, lagao je kako je bio spriječen, namjerno nam je htio rušiti kvorum. To su Vam ljudi koji nas zastupaju i primaju plaće. Za nerad, ne za rad. Otkrili smo brojne nepravilnosti u radu bivše Vlade i ministara, od nestanka oružja u varaždinskoj policijskoj upravi za što je odgovoran Ostojić, pa do odluka koje je Milanovićeva Vlada donosila prošloga prosinca, iako nije imala zakonsko pravo za tako nešto, poput davanja zgrade u Preradovićevoj ulici u Zagrebu…

Koji su braniteljski problemi i vodi li politika dovoljno brigu o toj populaciji?

Pored svih problema iz rata s kojima se susreću branitelji najviše nas boli kako naša borba nije urodila plodom, kako smo očekivali. Nismo se mi borili za mirovine niti benificije. Htjeli smo hrvatsku državu u kojoj ćemo moći slobodno živjeti i raditi, a dobili smo to da su hrvatski branitelji danas potpuno obespravljeni. Ima i onih koji imaju status branitelja a dana rata nisu vidjeli. Ključni problemi u zemlji i dalje su nerješeni a to su mito, korupcija, korupcija, nepotizam, nefunkcioniranje pravosuđa, nebriga o hrvatskom čovjeku i građaninu. Treba nam veliki salto mortale, moramo uvesti sustav nagrada ali i sankcije za sve koji se ne pridržavaju zakona.

Iako ste bili nisko na listi na prošlim ste izborima preferencijalno ušli u Sabor. Sada ste posljednji, 14-ti.

Prošli puta sam dobio 9.600 preferencijalnih glasova, u mom mjestu od tri tisuća ljudi 75 posto njih je glasalo za mene. Nisu glasali samo Hdz-ovci za mene, glasali su građani raznih nacionalnosti. Prepoznali su da me politika ne zanima nego kako pomoći ljudima. I hvala im na tome.

Iz Slavonije je, prema podacima, u posljednje tri godine otišlo najviše građana. Kako to promijeniti?

Sve je to moguće promijeniti samo da imamo jedan pravilan pristup, probleme treba rješavati na terenu. Pogledajte samo ovaj kriminal s ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom i sredstvima za ruralni razvoj koje je on preusmjerio svojim prijateljima i raznoraznim lobijima. Zamislite da su ta sredstva došla u prave ruke, koliko smo OPG-ova mogli spasiti, koliko poljoprivrednika bi imalo koristi od toga? Podigla bi se kvaliteta života, koliko smo mogli sirana samo otvoriti onim seljacima koji imaju recimo 20 krava. Ovako nema obrade onoga što dobiju od uzgoja životinja a mogućnosti su bezbrojne. A da ne govorim koliko bi se radnih mjesta moglo otvoriti.

Veliki broj branitelja socijalno je ugrožen, povećava se broj samoubojstava branitelja, očito je da nitko ne vodi brigu o njima….

Imao sam mnogo takvih slučajeva gdje su branitelji dizali ruku na sebe, pomagao sam ljudima da pronađu smisao i da to ne rade. Njima je potrebna posebna pažnja, a nitko o tim ljudima ne vodi brigu. Osjećaju se sami, a vjerujte, ne pomaže ni to da besposleno sjede kući. Pomoglo bi im i da nam ponekad puste filmove iz Domovinskog rata, ne moramo stalno gledati filmove o partizanima. Koliko bi se bolje osjećali da na televiziji pogledaju film o Blagi Zadri i drugim herojima. Ništa od toga se ne snima na HTV-u, nemamo nikakvih kvalitetnih filmova niti o najvećim akcijama niti o našim najvećim junacima, pogotovo onima koji su dali život za Hrvatsku. I dalje mi je nepoznanica kako tako nešto nije već napravljeno. –

Javnost Vas je zapamtila kao jednog od najoštrijeg zastupnika, niste se libili argumentirano uzvratiti zastupnicima….

Kada sam govorio o Borovu Selu počeli su me vrijeđati, ja nisam mogao vjerovati tko sjedi u Saboru. Partijski drugovi krenuli su s napadima vezano za događaj koji je za mene jedan od najsvetijih. Ne znam kako bi da tako nešto čuju reagirali hrvatski branitelji. Ja sam smiren, sabran. Ali sam svejedno bio u šoku.

U Saboru ste organizirali izložbu u spomen na 12 ubijenih redarstvenika u Borovu naselju.

To se dogodilo spontano. Mjesec dana prije nego što sam to organizirao bila je izložba o Holokaustu u Saboru. Vidio sam te fotografije, koliko je zla učinjeno, svi su došli na izložbu, svi pripadnici nacionalnih manjina. Postavljene su fotografije ubijenih, potresna svjedočanstva iz logora u 2. svjetskom ratu. Tada sam došao na ideju da postavim slike masakra 12-orice redarstvenika u Borovu Selu. Htio sam upoznati zastupnike s tim strašnim događajem i pokazati pravu istinu što su četnici radili po Slavoniji. Toliko laži je plasirano, a osim fotografija masakra postavio sam i slike 57 ljudi koji su odgovorni za taj strašan zločin. Nitko od zastupnika nacionalnih manjina nije došao na izložbu, izostala je i većina SDP-ovih zastupnika. Sreo sam u Saboru Milorada Pupovca, pozvao sam ga da i on pogleda izložbu, pobjegao je od mene, doslovno pobjegao. Nije htio ni pogledati fotografije masakriranih redarstvenika niti im odati počast minutom šutnje. Eto, to su Vam ljudi koji sjede u Saboru. Čudno kako ne vrednuju isto zločine iz Domovinskoga rata i one iz 2. svjetskoga rata.

 Hrvatsko nebo