UDBA VRŠILA TERORISTIČKE NAPADE SA NAJPOZNATIJIM TERORISTOM NA SVIJETU KOJI JE LIKVIDIRAO OKO 2.000 LJUDI
Vrijeme:3 min, 28 sec
Šakal je terorističke akcije u Marseilleu, Bonnu i Parizu izveo uz pomoć jugoslavenske tajne službe, zloglasne Udbe
DA LI ĆE BITI POKRENUT NOVI SUDSKI POSTUPAK PROTIV UDBINIH AGENATA KOJI SU ZAJEDNO SA TERORISTOM ŠAKALOM UBIJALI FRANCUSKE I NJEMAČKE CIVILE
Carlos Šakal ili pravim imenom Ilich Ramirez Sanchez jedan je od najpoznatijih terorista na svijetu. Pod njegovom koordinacijom izvedeno je više od stotinu terorističkih napada.
Sanchez, sin poznatog marksističkog odvjetnika iz Venezuele, obrazovao se u Moskvi, a krajem šezdesetih pristupio je PLO-u (Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji). Sredinom sedamdesetih, 1975. godine prebacio se na islam.
Iste godine svijet je čuo za njegovo ime kada je organizirao spektakularnu otmicu i s grupom istomišljenika oteo sedamdeset ljudi na susretu ministara Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) u Beču. Ta teroristička akcija rezultirala je smrću troje ljudi.
Posebna Karlosova “slabost” bili su vlakovi i željezničke postaje. Na željezničku postaju Sen Šarl u Marseju i brzi vlak na liniji Pariz-Marsej izvršio je terorističke napade posljednjeg dana 1983. godine. Pet osoba je poginulo, dok je 45 bilo povrijeđeno.
No, tu nije kraj njegovih ubilačkih pothvata. U Francuskoj je 1982. i 1983. organizirao bombaške atentate u kojima je poginulo 11 ljudi, a čak stotinu ih je ranjeno. Tužitelji su na njegovom suđenju tvrdili da je 1982., dva napada izveo kako bi pritisnuo francusku vladu da oslobodi njegovu djevojku Magdalenu Kopp i Bruna Bregueta, koji su uhićeni u Parizu zbog neuspješnog miniranja nuklearne elektrane Superfeniks. Šakal se kasnije vjenčao s Kopp i dobili su sina.
Sanchez nikad nije bježao od činjenica o svojim ubojstvima. Štoviše, 2011., kada mu je počelo suđenje na antiterorističkom sudu u Parizu otkrio je koliko su njegovi napadi bili “uspješni”.
“Izračunao sam da je bilo jako malo civila. U napadima koje sam vodio bilo je od 1500 do 2000 mrtvih, a među njima nije bilo više od 200 civila – pohvalio se najpoznatiji terorist na svijetu i izazvao zgražanje javnosti”.
Carlos Šakal je prvu osudu dočekao tek 1997., jer je čak 20 godina bježao i bio na listi najtraženijih svjetskih bjegunaca. Napokon su ga uhvatili u Sudanu 1994. godine, strpali u vreću i prebacili ga u Pariz. Sud u Francuskoj ga je osudio nadoživotnu kaznu.
Sanchez nije pokazao ni trunku kajanja na suđenju na pariškom antiterorističkom sudu i još je uložio i žalbu. Kada su ga upitali je li učinio kakvu pogrešku, odgovorio je kako je kubanski predsjednik Fidel Castro pobio više ljudi od njega.
Carlos Sanchez se prilikom svojih zatvorskih dana posvetio i pisanju. U svojoj autobiografiji je otkrio kako mu je tajna služba omogućila nesmetani boravak u Jugoslaviji, a on je zauzvrat za nju radio poslove kao što je kontrola hrvatske migracije za vrijeme zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Također, otkrio je detalje o vezama i suradnji s tajnom službom bivše Jugoslavije, ali i Josipom Brozom Titom.
Uživao sam u odmoru u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu dok njemački doušnici i Francuzi nisu saznali gdje se nalazim. Počeli su vršiti pritisak na Jugoslaviju pa su me uhitili u zagrebačkom hotelu Esplanade s lažnom alžirskom putovnicom. Kada je Tito je čuo da su me uhvatili odmah je naredio da me puste i omogućio mi bijeg u zemlju po mom izboru. Njemačka i Francuska su pritiskale Tita, ali on nikada nije priznao da sam bio u Jugoslaviji, a svi dokumenti povezani uz moj slučaj bili su uništeni – napisao je nekadašnji zloglasni terorist.
No, u njegovoj autobiografiji se saznaje da je Šakal terorističke akcije u Marseilleu, Bonnu i Parizu izveo uz pomoć jugoslavenske tajne službe, zloglasne Udbe.
Dana 25. kolovoza 1983. uz pomoć jugoslavenske tajne službe, podmetnuo sam eksploziv u rezidenciju francuskog konzula u Bonnu. Zatim sam prešao, s jemenskom putovnicom, iz Istočnog u Zapadni Berlin u kolima jugoslavenske registracije s vozačem Bojanom – zapisao je Šakal.
Inače, Sanchez je dobio nadimak Šakal nakon što su agenti među njegovim stvarima pronašli roman Fredericka Forsytha “Operacija šakal” o propalom atentatu na francuskog predsjednika Charlesa De Gaullea. U međuvremenu se uspio i razvesti od supruge Magdalene Kopp, a žena mu je postala njegova braniteljica Isabelle Coutant-Peyre. Šakal trenutno služi doživotnu kaznu u najstrožije čuvanom pariškom zatvoru La Sante.
Komunistički zločini.net/https://komunistickizlocini.net/Hrvatsko nebo
