Erdoganova nova Turska

Erdoganova narodna revolucija

Erdoganovi motivacijski masovni skupovi predmilijunima svojih vjernih poklonika djeluju pomalo jezovito, totalitarno, pogotovo kad od fanatične gomile turski predsjednik sugestivno i demagoški traži konsenzus za uvođenje smrtne kazne. Od mase hipnotiziranih pristaša dobiva vjerodajnice kako bi legalno proveo državna masovna smaknuća političkih protivnika i osumnjičenika za neuspjeli vojni udar. Jezovit je upravo demokratski dojam koji se želi ostaviti iza nečeg prikriveno totalitarnog – u stilu zahtjeva – raspni, raspni, a parlament bi trebao ovjeroviti eho ulične političke klime. Takvi mitinzi uvijek su simptom da započinje tzv. narodna revolucija koja se hrani dekapitiranjima dežurnih krivaca ili protivnika, u ovom slučaju, ne radi se o republikanskoj revoluciji, radi se o osmanskoj revoluciji koju provodi pseudosultan žudeći za postizanjem i sultanskih ovlasti.

Odavno upozoravam da je Erdogan vrlo opasan čovjek za Europu, o tomu sam pisao na na ovim stranicama kad je nedavno servilno dočekan u Zagrebu kao prijatelj kojemu Hrvatska otvara sva vrata. Ključno je pitanje koje većina politički korektnih analitičara zaobilazi: tko je stvorio moćnog sultana Erdogana, odnosno tko je zaslužan, izravno i neizravno za njegov siloviti uspon? Prvo, cijela licemjerna zapadna politička vladajuća elita koja se Erdoganu servilno klanjala, a na sramotno poklonstvo mu je dolazila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Dok je Erdogan od početka ucjenjivao EU mogućnošću da Uniji na granice propusti nove valove izbjeglica s Bliskog Istoka, istodobno je imao čvrstu podršku američkih saveznika u NATO paktu koji su očekivali da Turska bude grudobran prema Rusiji. Kad su stvari naglo preokrenule, nitko se ne pita o kakvom se geopolitičkom kauzalitetu radi i zašto je Erdogan odjednom promijenio smjer? Je li mu neuspjeli puč otkrio nešto što uistinu nije znao? Da je u vlastitim redovima imao ljude koji su ga opstruirali? Erdoganova isprika Rusiji zbog srušenog ruskog vojnog zrakoplova nad granicom Turske i Sirije, pokazuje da je turski predsjednik uistinu u početku povjerovao u ispravnost djelovanja njegove vojske. Nakon puča, promijenio je mišljenje i uhitio pilote koji su izvršili tu akciju. Postavlja se pitanje, je li to bila provokacija usmjerena protiv Erdogana, s ciljem da se izazove rat Turske i Rusije u Siriji? Čiji je to mogao biti interes? Ne treba puno pogađati. Ako u tomu ima istine onda se radi o paklenom interesu. Interesu unutar NATO-a i dijela pripadnika turske vojske koji očito nisu podržavali Erdoganovu islamističku politiku. Jedan glupi potez potaknut iz američkih krugova, mogao bi skupo stajati cijelu Europu. Erdogan se sada osjeća izdanim od američkih saveznika i vrlo je moguće da Turska iziđe iz NATO pakta, odnosno, sve opcije su otvorene u Turskoj i oko nje jer pitanje je koliko su jaki Erdoganovi protivnici i može li njegova eventualna odmazda uvođenjem masovnih egzekucija izazvati građanski rat. U svakom slučaju, radi se o kauzalitetu kojeg je opet netko sa Zapada pokrenuo i sve uprskao. Situacija je sada još gora jer puč kojeg je preživio Erdoganu daje vjetar u leđa da iz autoritarne vlasti prijeđe u totalitarnu i ugrozi EU otvorenim neprijateljskim stavom.

Ruski predsjednik Putin geostrateški lukavo je iskoristio još jednu slabost i krivu procjenu zapadne politike. Novinski naslovi su isticali susret „cara i sultana“. No ono što su propustili primjetiti u ovom slučaju je da se sultan uputio na poklonstvo caru, i da se car pokazao moćnijim ne samo od sultana nego i od svih zapadnih lidera. Za to vrijeme, dok naš državni vrh isprobava američke Kiowa helikoptere, mediji šute o Erdoganovim pristašama u Bosni, šute kod nas i o položaju Hrvata u BiH koji za hrvatsku javnost i politiku kao da više i ne postoje. Šute i o arapskim provokacijama u srcu hrvatske zapadne Hercegovine, primjerice, na slapovima Kravice kod Ljubuškog izbila je tuča između lokalnih stanovnika i stranaca iz Bahreina. Nitko nije javno ni postavio pitanja državnom vrhu što je sve obećano „prijateljima“ Turcima i hoće li sada kad su Turci „neprijatelji“ našim „prijateljima“ Amerikancima postati i naši „neprijatelji“? Također bih pitao ljude koji vode ovu zemlju na koji način su obilježili 450. obljetnicu sigetske bitke i pogibije Nikole Šubića Zrinskog? A pitao bi ih i tko je dogovorio s Turcima da pored Darde turska Vlada financira izgradnju tematskog parka Sulejmana I. Veličanstvenog!?

Prije četiri i pol stoljeća sultan Sulejman I. dovršio je gradnju drvenog mosta od Darde do Osijeka u duljini od šest kilometara i u širini od šest metara. Taj most su smatrali osmim svjetskim čudom a trebao je osvajaču poslužiti da s vojskom premosti močvarno područje prema Mađarskoj u pohodu na Beč. Zaustavili su ga u Sigetu hrvatski i mađarski junaci pod vodstvom Nikole Šubića Zrinskog. Tko će ga pak danas zaustaviti? Prije osam godina arheolozi su kod Darde pronašli ostatke tog mosta, koji je hvala Bogu, odavno bio nestao – da bi glupošću hrvatskih lokalnih i državnih vlasti – a sve u ime turizma i promicanja tuđe osvajačke povijesti – replika mosta u njegovom dijelu od Darde vrlo lako mogla postati i više nego simbolična stvarnost! Nevjerojatno je da Turcima dopuštamo da na nađem terenu planiraju graditi tematski park posvećen sultanu koji je krenuo u osvajanje Europe i da se u tom parku glupasto divimo njegovoj navodnoj povijesnoj veličanstvenosti i da podupiremo simboliku novog neoosmanskog prodora prema Beču i Zapadu! Ove retke pišem na rubu pismenog javnog prosvjeda i ogorčenosti, i pitam hrvatske građane, hrvatske branitelje i sve domoljube koji su još sačuvali zdravi razum, nije li to povod za organiziranje prosvjeda kojim bi se tražilo da se zabrani izgradnja bilo kakvog tematskog parka koji bi slavio ili predstavljao na bilo koji način imperijalnu povijest, silu i težnje jednog turskog osvajača na našem području? To bi bilo kao da jednog dana podignemo tematski park JNA kod Vukovara. Neshvatljivo.

Zoran Vukman/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo