Nenad Piskač: Kad će Mirko i Slavko obilježiti početak agresije na Hrvatsku? (1991. – 2021.)

Nenad Piskač: Kad će Mirko i Slavko obilježiti početak agresije na Hrvatsku? (1991. – 2021.)

 

 

Svaka država obilježava nadnevke izuzetno važne za nacionalnu povijest. Hrvatska je u tome izuzetak. Ne postoji nadnevak obilježavanja početka agresije na Hrvatsku. Svaki naš kraj ima neki svoj nadnevak, uglavnom poznat po zločinu koji su počinili agresori, po kojemu pamti početak vojne agresije. No, ti nadnevci, koje također treba obilježiti, nisu nacionalnoga već lokalnoga karaktera. Oko zajedničkoga nadnevka nismo se punih trideset godina dogovorili ni kao narod, ni kao država. Možda je uzrok tomu činjenica da agresor nije objavio rat određenoga datuma, a niti žrtva agresije nadnevak početka obrane od neobjavljene, a provedene agresije. Uostalom, trebalo je pričekati godinu 2000. i donošenje Deklaracije o Domovinskom ratu da bi službena, zakonodavna, Hrvatska nedvosmisleno objavila tko je izvršio agresiju na nju. Ipak, znamo da ove 2021. godine obilježavamo 30. obljetnicu vojne agresije na Hrvatsku. Toliko smo još (samo)svjesni. Otvoreno je pitanje kako će i kad će vlast u Hrvatskoj (HDZ i SDSS) i hoće li uopće obilježiti tridesetu obljetnicu početka oružane agresije na Republiku Hrvatsku.

 

Trideset godina poslije agresije

Na početku velesrbijanske agresije godine 1991. najviše su se isticali pobunjeni Srbi iz Hrvatske organizirani, naoružavani i vođeni iz Beograda. Trideset godina poslije političko krilo pobunjenih Srba (agresora!) obnaša vlast zahvaljujući samovolji i kontinuitetu postizbornih izdaja nekadašnje „stranke opasnih namjera“. Poslije pobunjenih Srba u vojnu su agresiju otvoreno ušli i ostali agresori: Srbija, Crna Gora i JNA. Osim djelovanja ondašnjega „srpskoga sveta“ pokretanju agresije na Hrvatsku pridonijeli su i drugi čimbenici, prije svih na međunarodnom planu bile su to politike SAD-a i Europske zajednice – nastojale su sačuvati Jugoslaviju.

Dobar vjetar u leđa agresiji svako su bile i jugoslavenske i komunističke snage u Hrvatskoj. Naime, kaj. Na prve demokratske izbore izašle je Koalicija narodnoga sporazuma koja je bila za novi ugovorni savez jugoslavenskih republika, zatim komunisti na čelu s Račanom također su Hrvatsku vidjeli samo kao dio Jugoslavije, baš kao i Mažarovi socijalisti. Od ondašnjih relevantnih stranaka jedino se Tuđman (HDZ) usudio artikulirati samostalnu Hrvatsku. Agresor je ispravno procijenio da se jugokomunističke snage u Hrvatskoj ne će na vrijeme ili uopće uključiti u obranu Hrvatske, osobito kad su te snage u tišini razoružale hrvatsku Teritorijalnu obranu, što se dogodilo između prvoga i drugoga kruga prvih demokratskih izbora, kad je postalo jasno da jugokomunisti gube vlast u Hrvatskoj. Hrvatska je 1991. dočekala agresiju s 4.762.000 stanovnika. Trideset godina poslije, broj stanovnika pao je ispod 4 milijuna, a agresorske snage penetrirane u hrvatsku vlast traže da Srbi sami sebe popisuju na predstojećem redovnom popisu stanovništva…

 

Kad je počela agresija na Hrvatsku?

Kako nemamo točnoga nadnevka početka agresije, možemo tu agresiju obilježavati svakoga dana tijekom cijele godine 2021. Međutim, kao što vidimo, ona se uopće ne obilježava! A ima se što obilježavati, ima tu i potrebe za „suočavanje s prošlošću“, zanimljivih nadnevaka… Naime, kaj.

Siječanj. Godina 1991. započela je izvanrednim zasjedanjem Sabora u povodu priopćenja Saveznog sekretarijata za narodnu obranu u kojemu je sadržana otvorena prijetnja suverenitetu Hrvatske i, kako je upozorio Tuđman, kojim se ugrožava hrvatski demokratski i ustavni poredak, nezavisnost i teritorijalna cjelovitost. SSNO zaprijetio je intervencijom JNA. Ustavni sud obustavio je tih dana općinske odluke Benkovca, Vojnića i Dvora o prihvaćanju statuta Srpske autonomne oblasti Krajine. Pobunjene općine s većinskim srpskim stanovništvom odbijaju razgovor u Saboru. Tuđman piše pismo predsjedniku Bushu i upoznaje ga s prijetnjama oružanoga udara jugoslavenskog vojnog vrha. U organizaciji Srpske demokratske stranke usred Belog Manastira održan velesrbijanski miting mržnje. Dakle, u siječnju postoji više nadnevaka koji bi se mogli konsenzusom prihvatiti kao početak agresije.

U veljači 1991. četnik Vuk Drašković, predsjednik Srpskog pokreta obnove, piše pismo Tuđmanu u kojem traži da odmah naredi „razoružanje svih tamošnjih terorista i umobolnih ljudi… Ustaška Hrvatska je…invalidna da diktira uvjete svog opstanka u Jugoslaviji ili odlaska iz Jugoslavije“. Ured predsjednika RH odgovara: „… ne prijetite teritorijalnim komadanjem RH i ne sudjelujte u bjesomučnoj hajci protiv svega što nosi hrvatsko ime. Ne podcjenjujte ni razum srpskog naroda koji će, nadamo se, znati, ako ga natjerate da iz Srbije dođe na komadanje Hrvatske, presuditi o tome što je obrana slobode a što osvajački pohod“. Hrvatski sabor usvaja Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika. U središtu Dalja održan velikosrpski miting mržnje. I u veljači ima više nadnevaka koji bi se mogli smatrati početkom agresije.

U ožujku hrvatska policija je slomila oružanu pobunu Srba u Pakracu. Na ulice su izašle oklopne jedinice JNA. Huškanje se nastavlja, tako Milan Paroški na mitingu u Novoj Pazovi određuje: „Gospodo Hrvati, ako hoćete državu, to će biti samo onoliko koliko ćemo vam dati“, a Jovan Rašković dodaje: „Nitko se nema pravo miješati u demokratske oblike srpskog naroda u Hrvatskoj“. Odmah poslije održanog „mitinga istine“ srpski teroristi i „goloruki narod“ drže pod opsadom Plitvice. Hrvatska je slomila pobunu u Plitvicama, a JNA s oklopom okružila je Plitvice. Poginuo prvi hrvatski policajac, Josip Jović. I u ožujku ima nekoliko nadnevaka koji bi se mogli prihvatiti kao početak agresije.

U travnju paradržavna srpska teroristička tvorevina donijela je odluku o sjedinjenju krajine sa Srbijom. U krajinu su uključeni teritoriji općina Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Titova Korenica, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac. U sastav terorističke Krajine „ulaze i sva srpska naselja koja su se pripojila jednoj od ovih općina i ona koja se u buduće izjasne za pripajanje u procesu razgraničenja“. Tenkovi JNA na hrvatskim ulicama. Srpski teroristi uništavaju kuće Hrvata na benkovačkom, kninskom i obrovačkom području. U Gračacu napadaju hrvatsku policiju, u Dalju policijsku postaju, u Berku pucaju po stranim civilima… U Kninu zločinac Vojislav Šešelj okupio je 10.000 četnika. Hrvatska osniva Zbor narodne garde sa zadaćom zaštite ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta. Srpski teroristi s oružjem na barikadama u Borovu Selu. Kod Knina minirana pruga. Poslije mitinga u Jagodnjaku uhićen V. Šešelj i odmah pušten. U Jagodnjaku na velesrbijanskom mitingu mržnje Srbijanac M. Paroški izjavljuje: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera kod tarabe“ – skup je odobrila Policijska uprava Osijek (sic!). I u travnju postoje prikladni nadnevci za obilježavanje početka agresije.

U svibnju srpski teroristi uz pomoć JNA napadaju hrvatska sela Potkonje, Vrpolje, Kijevo, Polača, provociraju u Vukovaru, Borovu, Benkovcu, Županji, Slavonskom Brodu… Hrvatska donosi odluku o referendumu za hrvatsku neovisnost. Teroristi u Borovu Selu ubijaju i masakriraju 12 policajaca i ranjavaju njih 21. Ustavni sud proglašava neustavnim referendum u „SAO Krajinu“. Agresor podiže barikade u selima vukovarske općine, minira vodovod u zadarskom zaleđu, uništava sve hrvatsko u Kninu i Donjem Lapcu, uništava dalekovod kod Zadra… Srbijanski parlament optužuje hrvatsku vlast za ustaštvo, fašizam i genocid nad Srbima. Mirkovci postaju agresorovo uporište u istočnoj Slavoniji. Agresor drži u okruženju sela Unište i Bratiškovce. Održan referendum o „prisajedinjenju Krajine“ Srbiji, a Srpska demokratska stranka (danas vladajući SDSS) donio je „odluku o prisajedinjenju krajine Republici Srbiji“. U Hrvatskoj održan referendum – za suverenu i samostalnu Hrvatsku glasovalo više od 90 posto, a za jugofederaciju 5 posto državljana. U Zagrebu održana smotra Zbora narodne garde… I svibanj je krcat prigodnim nadnevcima za službeno obilježavanje agresije.

U lipnju srpski teroristi oteli petero Vinkovčana i odveli ih u odmetnute Mirkovce. Kontraobavještajna služba JNA uhitila četvero Splićana. Selo Kruševo dva mjeseca u blokadi srpskih terorista. Agresor provocira diljem istočne Slavonije, na udaru Osijek, Vukovar i Vinkovci. U Pakracu ubijen hrvatski policajac. Agresor u Krnjaku zauzeo pogon tvornice Kraš. Hrvatski sabor trajno zasjeda od 18. lipnja 1991. Hrvatski nogometni savez postao (opet) članom Svjetske nogometne organizacije (FIFE). U Zagrebu osuđena četvorica terorista zbog pripremanja i pomaganja oružane pobune protiv RH – među njima i Željko Ražnjatović Arkan na 20 godina zatvora – svi su pušteni na slobodu do pravomoćnosti presude. Agresor je u Kninu zatvorio sedam hrvatskih redarstvenika, tri redarstvenika oteta na cesti Gospić – Knin. Hrvatski sabor prihvatio je Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Pobunjeni Srbi okupirali Bratiškovce, Plastovo, Dobrijeviće i Gardijane, blokirani svi prilazi Dvoru na Uni, napadnuti Kozibrod i policijska postaja u Glini – troje mrtvih i deset ranjenih. Hrvatska donijela Zakon o obrani… Koliko li je samo u lipnju zgodnih nadnevaka za obilježavanje početka agresije!?

U srpnju pobunjeni srpski agresori blokirali cestu Josipdol – Plaški, kod Pakraca minirali željezničku prugu, protjerali mještane sela Ćelije, a u napadu na Tenju pomaže im JNA. Dva hrvatska policajca ranjena u Iloku, u Aljmašu ubijen hrvatski gardist, JNA blokirala policijsku postaju u Glini. Mobilizacija JNA u Crnoj Gori. Kod Zadra ubijen hrvatski policajac. JNA pojačava pobunjene Srbe u Borovu Selu. Masovan egzodus Hrvata s okupirane Banovine. Napadnute policijske postaje u Kozibrodu, Glini i Topuskom. Minobacačima napadnuto selo Korog. Napadnuti Vinkovci i Sirač, Majur, Lovinac… Većina srpske nacionalne manjine napustila Vukovar. Ubijeni hrvatski policajci u Daruvaru, kod Otočca, Zadra… Pobunjeni Srbi i JNA napali Erdut. Hrvati u Vojvodini meta su svakodnevnih napada. JNA iz zraka raketirala Nove Čakovce. Agresor napo Hrvatsku Kostajnicu, Kozibrod, Glinu, Viduševac i Prekopakru. Spaljeno selo Jukinac. Ubijen njemački novinar, ranjen američki novinar. JNA napala Ilok, a srpski teroristi Cerić i Nuštar, Strugu opljačkali i mještane ubili. Napadnuti Vukovar i Otočac. Bačene bombe na policijsku postaju u Belom Manastiru. Stanovnici Hrvatske Kostajnice napustili grad… I srpanj je prepun nadnevaka prigodnih za obilježavanje obljetnice početka velesrbijanske agresije.

U kolovozu protjerani su stanovnici Aljmaša, Dalja i Erduta. JNA bombardira Vukovar i Borovo Naselje. Napadnuta policijska postaja u Podravskoj Slatini, zatim i Sunja i Komarevo. JNA blokirala morski prolaz između Splita i Šolte. Artiljerijom gađan Beli Manastir, Vukovar i selo Vačani kod Skradina. Ubijen snimatelj Gordan Lederer. Protjerani mještani sela Korlat kod Benkovca. Agresor počinio masakar u Lovincu. JNA oklopom prelazi Savu kod Stare Gradiške. Agresor okupirao Okučane. KOS u Zagrebu izveo diverziju na  zgradu Židovske općine i na židovskom dijelu groblja Mirogoj. Iz zraka bombardiran Osijek. Zločinac Arkan preuzeo kontrolu nad Starom Tenjom. Agresor je okupirao Baranju. JNA dovodi svoje snage u Sisak, Novsku, Okučane, Novu Gradištu. JNA napala policijsku postaju u Petrinji. Bombardirana Vrlika i Kijevo. Okupirano Kijevo. Ubijen novinar Željko Kaić, ranjen Dragan Krička. Vukovar je potpuno opkoljen. Agresor napao Skradin… I u kolovozu postoji puno nadnevaka za obilježavanje početka agresije.

U rujnu agresor napada Daruvar. Masakrira mještane Berka. Gađa rafineriju i željezaru u Sisku, granatira Maslenički most, napada Gospić, Perušić i Lički Osik. Kostajnički Majur sravnio je sa zemljom. Vukovar pod opsadom – granatiran s vojvođanske strane. Okupirani Kruševo i Jasenice, napadnuti Otočac i Vinkovci. JNA otela Antona Kikaša. Okupirana Hrvatska Kostajnica. Napadnute Ploče. Raketirani tv odašiljači u Zagrebu i kod Nina. Avioni JNA kruže nad Zagrebom. Napadnuta Novska i Šibenik. Okupirana hidroelektrana Peruča. Brodovi JNA blokirali sav pomorski promet. Vinkovci i Vukovar na udaru. Napadnuta je policijska postaja a potom i grad Karlovac. Hrvatska zauzima vojarne u Međimurju, Đakovu, Varaždinu… JNA napada Split, Solin i Kaštela, zatim Komarevo, Šašinu Gredu, Budaševo i Petrinju. Granatiran Zagreb, Zadar i Daruvar. Počeli napadi na Dubrovnik. Okupiran Drniš. S mora napadnut Split. Granatiran Grabovac i Novska. Napadnut Perušić. Agresor je stavio u pomorsku blokadu grad Dubrovnik. I krvavi rujan u sebi nosi mnoštvo prigodnih nadnevaka za obilježavanje dana agresije na Hrvatsku.

U listopadu JNA prijeti ultimatumom da će uništiti sve vitalne objekte u Hrvatskoj. Dubrovnik napadnut artiljerijom s kopna i s mora. Raketiran Paški most i zračna luka na Krku. JNA bombardirala tv toranj na Sljemenu. Razaranje Vukovara ne prestaje. JNA zrakoplovima granatirala sjedište predsjednika Tuđmana u Zagrebu. Granatirana rafinerija u Sisku. Agresor opljačkali i spalili Đeletovce, a potom spalili i selo Vaganac. Hrvatski sabor proglasio JNA agresorom i okupatorom i donio Rezoluciju o razlazu Republike Hrvatske i SFRJ. Egzodus stanovništva iz okupiranog područja Iloka. Gori Sisak, Dubrovnik i Karlovac. Granatiran Zadar. Koliko listopadskih nadnevaka pogodnih za obilježavanje obljetnice agresije!?

U studenome i prosincu kronološkim redom – agresor i okupator gađa dubrovačke hotele pune izbjeglica. Zračne uzbune u Zagrebu. Agresor je opet blokirao hrvatske luke. Granatiran Osijek. Okupirani Slunj, Vukovar i Škabrnja. Agresor uništio Maslenički most. Granatiran stadion Hajduka u Splitu. Ubijen novinar Siniša Glavašević. Napadi na Vinkovce, Osijek, Novu Gradišku, Podravsku Slatinu i Daruvar. JNA napušta Zagreb. Hrvatski sabor prihvatio dolazak međunarodnih mirovnih snaga u Hrvatsku. Osijek, Sisak, Karlovac i Zadar pod artiljerijskom vatrom. Dubrovnik gori. Oslobođena je vojna bolnica u Zagrebu. Razoreno selo Miljevci. Miniran vodovod na Plitvičkim jezerima. Agresor počinio masakr nad civilima u Humu i Voćinu. JNA napustila Split i Istru. Prva priznanja Republike Hrvatske (Vatikan, Njemačka…). Hrvatska uvela svoju valutu (hrvatski dinar). Tuđman donio odluku o ustroju domobranstva. Na Božić agresor napada Osijek, Karlovac, Sisak i Šibenik. Otkriven masakr nad Hrvatima u zaselku Marinović kod Benkovca i u selu Jasenice. Agresor je raketirao duševnu bolnicu kod Zemunika Donjeg. „Rat će završiti kada srpska vojska uđe u Zagreb“ – izjavio je Mirko Jović, predsjednik Srpske narodne obnove i komandant zločinačkih „Belih orlova“.

 

Odgovor na projekt „srpskog sveta“

Ovaj letimičan pregled početne godine izravne vojne agresije na Hrvatsku moguće će dobro doći onima koji će jednoga dana (službeno!, nego kako) pokrenuti postupak za obilježavanje početka vojne agresije na Hrvatsku. Na izboru im je gotovo svaki dan svih dvanaest mjeseci godine 1991. Ove godine vladajući Plenković i Pupovac, suvremeni likovi ispali iz stripa Mirko i Slavko, po svemu sudeći ne će obilježiti 30. obljetnicu početka velesrbijanske agresije na Hrvatsku, kao što nisu ni 29., a gotovo je sigurno kako ne će ni iduću 31. obljetnicu. No, ja se (još) nadam da će kad-tad proći vrijeme Mirka i Slavka, plenkovčadi i pupovčadi, i da će doći vrijeme kad će Hrvati u nacionalni kalendar uvesti i Dan sjećanja na velesrbijansku agresiju. Bio bi to kakav-takav odgovor na ciljeve Memoranduma II i projekt „srpskoga sveta“, koji se gotovo bez otpora provode i u Hrvatskoj. Hoću reći, da je godine 1991. izvršena agresija na Jugoslaviju s djelomičnom okupacijom, te da se Juga obranila od zamišljenoga agresora i oslobodila okupirani teritorij, Mirko i Slavko bi doživotno, službeno i neslužbeno obilježavali dan sjećanja na početak agresije.

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook Comments