Nenad Piskač: Crtica uz novo nametanje ideološke radikalizacije

Nenad Piskač: Crtica uz novo nametanje ideološke radikalizacije

 

Crtica uz novo nametanje ideološke radikalizacije

 

Plenkovićev ideološki konstrukt o radikalizaciji hrvatskoga društva neodoljivo podsjeća na jednoumno partijsko nametanje „hrvatskoga nacionalizma“. Ovakvi konstrukti služe kao povod za diferencijaciju, kao razlog za režimsku represiju i učvršćivanje poljuljane, ili u pitanje dovedene, loše vlasti. I, naravno, za odvraćanje pozornosti s bitnih, a neriješenih, pitanja države i nacije. S umjetno stvorenom radikalizacijom režim nastoji radikalizirati odnos svojega poretka prema njemu nepodobnim strankama, osobama i medijima.

Jedan od ključnih točaka radikalizacije, tvrdi radikalna ljevica (druge i nema!) jesu „šatoraši“ od prije nekoliko godina. Tom lažnom tezom ona samo učvršćuje aktualnu hrvatsko-srpsku većinu. HDZ se s tezom o braniteljskom prosvjedu kao početku radikalizacije ne slaže u cijelosti, pa Plenkovićevu radikalizaciju njegovi ministranti smještaju na teren aktualne oporbe s nacionalnim predznakom. Time HDZ samo učvršćuje SDP kao „vodeću snagu“ oporbe. I krug je zatvoren. Sve izvan njega jesu sumnjiva gnijezda radikalizacije. Pritom evidentna gnijezda korupcije i drugih nametnika, virusa i crva ostaju nedirnutima.

Prosvjeda hrvatskih branitelja danas nema ni u tragovima premda razloga za prosvjede ima, počevši od suspektne politike hrvatsko-srpske koalicije, pa do nametanja nepostojeće radikalizacije u kojoj više nitko nije siguran iz kojega je gnijezda ispao ili kojemu gnijezdu pripada. A u ono doba braniteljskoga prosvjeda novoizabrana predsjednica države, prvo je otišla među prosvjednike u šator smješten u Zagrebu, Savska 66. Lijepo je dočekana. A onda je predsjednica Grabar-Kitarović nešto kasnije izjavila u Lisinskom (gdje je održan Prvi opći sabor HDZ-a!) – „svim Srbima u Hrvatskoj – Hrvatska je vaša domovina“. Nije to nikad rekla pred hrvatskim braniteljima, ali im je poslala poruku da su „marginalne skupine“. I sad se zajedno s HDZ-om čudi zašto je izgubila borbu za drugi mandat i ostala na predsjedničkoj razini minijaturnoga Josipovića, prepustivši Pantovčak „predsjedniku s karakterom“.

Na kraju je počastila hrvatsku većinu srednjim prstom i otišla u bespuća povijesne neozbiljnosti. Čini se da sudbina Kolinde Grabar-Kitarović čeka i Plenkovića i Milanovića, za kojima nitko ne će žaliti. Upravo ovih dana natječu se tko će bolje srozati ono što je ostalo od međunarodnog ugleda Republike Hrvatske. No, hoće li tko žaliti za HDZ-om i SDP-om? Za HDZ-om će, ruku na srce, mnogi žaliti, što zbog nostalgije za „danima ponosa i slave“, što zbog sinekurčina i beriva, što zbog ovoga ili onoga sitnoga parcijalnog interesa, što zbog lažne nade da će se HDZ vratiti na „Tuđmanov put“ i taj njegov put posadašnjiti u skladu sa zahtjevima 21. stoljeća. I za SDP-om će mnogi žaliti. Uglavnom iz istih politobrtničkih razloga kao i za HDZ-om. Pa, ipak, koliko god žalitelja bilo, i iz čijega god gnijezda ispali, riječ je o manjini, što od izbora do izbora pokazuje i broj osvojenih glasova.

Kao konstruktivni prilog daljnjoj „radikalizaciji“ treba reći da je nacionalnoj političkoj pameti, slobodi i odgovornosti danas najvažniji zadatak ozbiljno se pripremati za preuzimanje vlasti, kako se ne bi ponovili već viđeni scenariji s „Kurtom i Murtom“, ili podvalama s plasiranom kvazialternativom pod kontrolom bilo Kurte, bilo Murte. U tom pogledu mogla bi i braniteljska populacija dati svoj prinos i jednome i drugome okrenuti leđa (ili poput KGK pokazati srednji prst), a ne držati im štangu, onako kako to maestralno čini udruga Hrvatski generalski zbor na čelu s Miljavcem, gubeći pritom i ono temeljno dostojanstvo koje je Stvoritelj udahnuo u stvorenje.

Naime, kaj. Sjetih se da sam i sam iz svojega hrvatskoga, a ne radikalno jugoslavenskoga, jugokomunističkoga ili velesrpskoga gnijezda pisao nadahnut ondašnjim opravdanim prosvjedom hrvatskih branitelja. Neoprezan kakav jesam, čestitao sam im Božić i Uskrs! Riječ je o radikalnim čestitkama. U njima, rekoh što rekoh. Pa, iznova ih pročitavši, odlučih zlorabiti kolumnu, hrvatskonebo i povjerenje glavnoga urednika i ponovo ih objaviti, ovaj put u drugoj državi, jer u onoj u kojoj su čestitke prvi put objavljene, više nije moguće izvesti taj radikalni čestitarski pothvat. Toliko smo, naime kaj, u međuvremenu, to jest u posljednjih pet godina napredovali unatrag, da me ta vožnja u rikverc prikovala za retrovizore. No, čini se, još me nije napustila sposobnost razlučivanja uzroka od posljedica, kao što je napustila i Plenkovića i Milanovića, a prije njih i njihove prethodnike. Mi se vidi, da onodobne čestitke i denes funkcioneraju onak kak su funkcionerale gda su pisane… Provjerite, ako mi ne vjerujete.

Evo čestitke za Božić A. D. 2014.:

 

BOŽIĆ U SAVSKOJ ŠEZDESET I ŠEST

pred vratima truloga ministarstva
gori stara vatra, brat do brata
smrznuti, bez ruku, vida, nogu
uokolo ognja mole se jedinome Bogu

Božić, gle čuda, samo on ih čuje
ministar mrmlja, iza ugla psuje
vlada šuti, bistru vodu muti
predsjednik pod ženske šmugnuo skuti

branitelji, zbor! odrekao nas se i Sabor
izdale nas Jude, šuplji strančarski kor
imamo Hrvatsku! okitimo bor, pristavimo stol
upalimo luč, Isusu je zima, gladan je, gol

škripe tramvaji, cvile proteze, kolica
preživjesmo rat, sva naša je krivica
o, Franjo! u Savskoj šezdeset i šest
da imamo šaku još jednom stisnuli bi pest

ma, i plakali bismo al’ nemamo oka
ljudi smo, Bože moj, nismo stoka
od ideala sjajnih stoji tek skrpani šatorić
u njemu prevarena nacija kleči i na Božić

hoće li nam Isus banuti pred zornicu
ili će snen sjesti u zetovu četrnaesticu
crveni crvi podvaljuju nam mućak opet
kako povjerovati da ćelija topli je krevet

o, izdajničke stranke jednom zaobiđite nas
ne u progonstvu, ovdje, doma nam je spas
kao ranjeni Isusek sto posto znamo
od Heroda do Juda zbog vas ukrug lutamo

siti smrti, ratova i politika kobnoga puta
doma obrane, pitamo, gdje zadnja je crta
pod slikom neumrle Nevenke Topalušić
Isuse pomiluj nas barem na Božić

pred vratima mrtvoga ministarstva
gori vatra branitelja Hrvata
Boga moli stado bez pastira
nebeska pravda u srcu im svira

(Izvor: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/nenad-piskac/19263-pjesma-n-piskaca-bozic-u-savskoj-sezdeset-i-sest.html)

 

Evo i uskrsne čestitke A. D. 2015.:

 

MOKA, SMERT I VUSKERS PO SAFSKOJ 66 A. D. 2015.

(vuskersna čestitka brez pofarbaneh jajci i bedasteh zajci zi Safske zlifrana pak čez tri čina na paper vu vuskersnicu spelana za mir Croatušof nakanjena)

1.
MOKA

Saku večer na zadnje sme večeri
Nami celi žitek velki je petek
Kervarime potiho, male pomale
Popluvani, zjudani, bez rieči fale

Za stolom f Safskoj same golgote
Oči z križa v nebe vuperte
O spokoja! Poklam boja zdihavle soldat
Na kolena! Poklam boja hičen je Horvat

Horvat Horvatu farizejuš je najhujši
Horvatu Horvat krivosudec je najbolši
Horvat Horvatu križ je najžmekši
Horvatu Horvat Juda je najvekši

2.
SMERT

Kašne hude laži človek dura
Jezuša da zela je smertna vura
Još zazivlete Božju pravicu – kuš
Se vas treba deti na križ – mrš

Ščera večera, denes križ, zutra smert
Od Pilatuša do Safske kmica seposud
Černa graba vu opravi beloj
Gizdava špancera po Kroaciji celoj

Kervava moka, čerlena hiža
Pobeči ni moči spodi križa
Kak ni človek od smerti
Horvat Horvatu nemre vujti

3.
VUSKERS

Vuskersnul je zvuna i znotra
Vuskersnul je za denes i zutra
Vuskersnul je za zakopane žive
Vuskersnul je f Safskoj tu i ve

Kaj iščete onega šteri je bil tu
Onega šterega ni več v grobu
Kaj iščete živega med mertvima
Ma, iščeme Horvata med Horvatima

Kaj nebe i zemlu gerli i Jezušu ide
Kaj človeka v grob ne tira
Na Vuskers čudo nek dojde
Da Horvat Horvatu dal bu mira

(Izvor: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/nenad-piskac/20004-n-piskac-moka-smert-i-vuskers-po-safskoj-66-a-d-2015.html).

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook Comments