Sitarski : Politika unitarizma glavna prepreka ostvarivanju ravnopravnosti Hrvata

Vrijeme:2 min, 28 sec

Milan Sitarski, analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara i jedan od urednika Studije preustroja BiH u cilju osiguravanja institucionalne jednakopravnosti konstitutivnih naroda „Bosna i Hercegovina: Federalizam, ravnopravnost, održivost“ u intervjuu za Dnevnik.ba govori o načelima federalizma, političkom položaju Hrvata u BiH, ali i politikama unitarizma i separatizma.

 

Razgovarao: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Gospodine Sitarski, hrvatskom narodu i njegovim političkim zastupnicima se često prigovara kako „ne znaju što žele“. No, Vi ste radili na studiji koja na neki način artikulira viziju Bosne i Hercegovine u kojoj se Hrvati neće osjećati građanima drugog reda. Dakle, znaju li Hrvati što politički žele u BiH?

Hrvati naprosto žele jednakopravnost s ostala dva konstitutivna naroda na cijelom teritoriju BiH. Oko toga su suglasne gotovo sve ozbiljne društvene i političke strukture Hrvata u BiH. One su suglasne i da se ta jednakopravnost može ostvariti jedino na načelima multinacionalnog federalizma. Takav stav ne samo da ne ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet BiH, već je i u cijelosti sukladan Ustavu BiH, posebice njegovom temeljnom dijelu – Preambuli, u kojoj su poimence pobrojani Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi.

Što podrazumijeva pojam „konstitutivnost naroda“?

Konstitutivnost naroda podrazumijeva da su tri naroda pobrojana u Preambuli, zajedno s ostalima i sa svim njezinim građanima, izvor i temelj samog državnog subjektiviteta BiH. Ta je činjenica našla svoj odraz ne samo u preambuli Ustava, nego i i u strukturi vlasti. Nitko ne može zanijekati da u ovoj državi postoje tijela vlasti namijenjena upravo legitimnom, dakle demokratskom predstavljanju konstitutivnih naroda. Ta su tijela Predsjedništvo BiH, u koje svaki konstitutivni narod treba izabrati po jednog člana, te domovi naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH i u Parlamentu Federacije. Svaki konstitutivni narod treba izabrati svoje izaslanike u vlastitom klubu u svakom od tih domova naroda. Stoga svaki od tri konstitutivna naroda treba biti zasebna izborna jedinica za izbor svakog od tih tijela vlasti. Jedino na taj način konstitutivni narodi mogu, sukladno Ustavu BiH, biti nositelji demokratskog političkog predstavljanja u tim tijelima. U suprotnom se može dogoditi, a već se više puta i događalo, da jednome narodu pripadnici drugoga naroda biraju predstavnike u tim tijelima.
Kako je došlo do tog da jedan narod drugom može birati predstavnike?

To je, na žalost, i dalje moguće uslijed izvorne nedorečenosti, ali i naknadno nametnutih izmjena Izbornog zakona, pa i samoga Ustava, koji time proturječe Preambuli Ustava, njegovome temeljnom dijelu. No, nije najveći problem u tom postojanju pravno-tehničke mogućnosti da pripadnici jednoga naroda biraju predstavnike drugomu narodu u tim tijelima. U biti je najveći problem u tome što stranke koje imaju unitarističku agendu kandidiraju svoje članove na dužnosti Ustavom namijenjene za predstavljanje jednog naroda, recimo Hrvata, a onda pozovu svoje birače koji mahom ne pripadaju tom narodu, recimo Bošnjake, da glasuju za te njihove kandidate………

………Više na stranici Herceg-Bosna

http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/02/22/sitarski-politika-unitarizma-glavna-prepreka-ostvarivanju-ravnopravnosti-hrvata/

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/Herceg Bosna-Hrvatsko nebo

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)