Akademik Radman o svjetskoj histeriji oko korone: Možda je netko odlučio da se napravi neki eksperiment

Naš znanstvenik, molekularni biolog prof. dr. sc. Miroslav Radman prije tri tjedna konačno je primio orden Reda Legije časti, što je najviše francusko odlikovanje koje je ustanovio još Napoleon. A prof. Radmana bilo bi najbolje zapravo zvati znanstvenikom-filozofom jer rijetko koji njegov kolega može sagledati svijet na njegov, rekli bismo holistički, način.

“Ovo je priznanje plemićka titula. Nećete dobiti Legiju časti ako ste genijalni znanstvenik ili nešto drugo, ali imate reputaciju da ste neki muljator. Ovo priznanje kaže vam da ste častan i produktivan čovjek koji je učinio nešto važno za društvo, a to je u mojem slučaju znanost”, rekao je Radman o primljenom priznanju u intervjuu za Večernji list.

On je nedavno objavio i knjigu “Kod besmrtnosti”, ali nije prevedena na hrvatski o čemu kaže da ne želi biti uključen u reklamu za samog sebe “jer mi je to dosadno, a nije ni dostojanstveno”.

Prof. Radman u nekoliko je navrata već komentirao aktualnu epidemiju. Iako član Vladina znanstvenog savjeta, ipak daje bitno različite izjave od kolega, prenosi Direktno.

“U svakom pothvatu dobro je početi od najšireg pogleda pa tek onda ići u detalje – vjerodostojnim podacima i činjenicama dolaziti do detalja. Ako u detalje odete prebrzo, možete se strašno lako izgubiti u džungli detalja. Primjerice, dobro je prisjetiti se da u većini zemalja svake godine umire otprilike jedan posto populacije, a i rađa se otprilike jedan posto populacije. Dakle, Hrvatska ima otprilike 51-52.000 mrtvih godišnje.

Dok sad razgovaramo, podaci su da imamo ukupno,  nešto više od 400 umrlih od Covida-19. Koliko bi od ovih 400 ljudi bilo umrlo i bez korona virusa, nikada nećemo saznati, a uglavnom su bili stari i bolesni”, kazao je Radman.

Komentirao je i dnevni broj novozaraženih. “Mogu reći da, ako želite da nikada ne bude više od tisuću novozaraženih dnevno (pa makar svi na kraju pomrli od Covida-19), napravite dnevno maksimum 999 testova… Ovom neslanom šalom obratio bih se svjetskoj struci. Izgleda kao da pomagala (tehnologije) uništavaju kompetenciju i zdrav razum njihovih konzumenata”, oštar je ovaj znanstvenik.

No, što je s ovih više od 50.000 mrtvih godišnje, zašto smo se koncentrirali samo na ovih 400, pita se Radman i dodaje da veće resurse stavljamo oko 400 mrtvih nego oko 50.000. “Samo mi se čini da je sve to disproporcionalno, da smo ovog puta mi, ili netko drugi, odlučili da se plašimo. A kada je bila svinjska gripa, u Francuskoj je ubila sličan broj ljudi, samo nitko o tome nije pisao ni govorio. Kada prođe ova godina, volio bih znati kolika je bila globalna smrtnost u Hrvatskoj i drugim zemljama i spreman sam na iznenađenja”, kazao je.

“Možda je netko odlučio da se napravi neki eksperiment s javnim mnijenjem, koliko je lako ili teško mijenjati navike. Ili manipulirati ljudima, ne znam, tko bi to znao! Ali, doista jest disproporcionalno s obzirom na druge, realne opasnosti od kojih se umire stotinu ili tisuću puta više kada govorimo o brojkama. Naviknuti se da umre 50.000, a ne naviknuti da umre još 400, vrlo je zagonetno”, konstatirao je Radman.

Kazao je da, nažalost, ne nudi nikakva rješenja, ali da mu se čini “da smo jako neusklađeni u reakcijama na opasnosti”. “Postoje i interesi koji nisu čisti interesi javnog zdravstva, utječu i na znanstvenike i na znanost: odjednom ima više novca za 400 mrtvih ljudi nego što ima novca za onih 50.000. To su čudne igre i ja ih ne razumijem, naravno da me kopka je li ova pomutnja inscenirana ili spontana. Nemam odgovor”, kaže.

Kazao je i da mu iskustvo govori da je sve više ljudi nezadovoljno unatoč svim danjašnjim gadgetima. Sve to steknete, a sreće nema, kaže.

“Moj je dojam da bi ljudi željeli da se društvo resetira, kao računalo, da bi najviše voljeli da se društvo isključi pa da ujutro zdravije, interesantnije i efikasnije krene ispočetka. To se resetiranje u prošlosti tipično događalo putem velikih ratova. Nakon Drugoga svjetskog rata vidjelo se kakva je to devastacija, kakve su to tragedije, da su se ljudi počeli prizivati pameti i pitati se – što je važno. A važno je za svakoga od nas biti živ. Kako bi to resetiranje izgledalo? Čini mi se da se je akumuliralo previše detalja koji ne izgledaju dobro, pa bismo sad jednim potezom željeli promijeniti društvo i svi biti sretni u njemu. To nije vjerojatno, ali to resetiranje kao kada se nakon pijanstva polijete hladnom vodom i sve se čini boljim, ne izgleda kao potreba za nečim novim, nego nečim boljim. Jer, promjena ne znači uvijek i promjenu nabolje”, zaključio je ovaj ugledni znanstvenik.