Damir Pešorda: JE LI ŽARKO PUHOVSKI NIŠTARIJA?
Vrijeme:4 min, 6 sec
Otkako je Zoran Milanović ustvrdio da Žarko Puhovski ”umirovljeni mudroslov, propali političar” te ” druker i ništarija” ne prestaju napori zdravih snaga da spasu ”vojnika Žaru”. Brane ga i lijevi i desni, a i oni protiv kojih je svjedočio prije pedesetak godina. Tako Čičak i Budiša ne žele ni potvrditi ni opovrći da se u njihovu slučaju ponio kao druker i ništarija. I tako ga de facto opravdavaju. Večernji i Jutarnji priskaču Puhovskom u pomoć, daju mu prostora koliko hoće da se opravda te i druge u tom smislu angažiraju , a neobično je da ga štede i prohadezeovski desni portali, i to tako da bez komentara prenose i jednu i drugu stranu, što inače ne čine kada je u pitanju, recimo, Miroslav Škoro, Željko Sačić ili tko iz toga dijela političkog spektra. Tako jedan od tih portala ovih dana ne bez zlobnog uživanja prenosi podmukli napadaj srpskih Novosti na generala Sačića. Bez komentara, bez zazora, kao da su Pupovčevi.
No, vratimo se Puhovskom, je li Žarko stvarno ništarija i sve ono drugo što mu je Milanović rekao da jest? Ili nije? Prvo, umirovljeni mudroslov nedvojbeno jest jer je prije nego što je umirovljen glavninu radnog vijeka proveo kao profesor na odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Drugo, propali političar također jest. U osvit demokratskih promjena u Hrvatskoj Puhovski je bio jedan od osnivača i viđenijih članova UJDI-ja, stranke koja je zagovarala integralno jugoslavenstvo i protivila se nacionalnom oslobađanja hrvatskog, ali i drugih naroda u bivšoj državi. Tako kad Puhovski kaže kako ne može biti ”propali političar” jer nikada nije bio niti je pretendirao biti političarom, on kao i obično zaobilazi istinu. Ali, kako reče Milanović, u tom svijetu istina je voda plitka.
Idemo dalje: je li Puhovski bio druker. Jest, dvaput. Prvi put na suđenju hrvatskim proljećarima, drugi put hrvatskim generalima i Haagu. Bez obzira na Čičak-Budišinu šutnju, općepoznato je da je Puhovski bio svjedok optužbe u procesu protiv njih dvojice te Gorana Dodiga i pokojnog Ante Paradžika. Goran Dodig o tomu kaže: ”On je djelovao u smislu optužbe. Ne želim govoriti protiv njega, ali je činjenica da nije bio čovjek.” Puhovski se izmotava kako nije mogao biti krunski svjedok optužbe jer ga je pozvao sud, a ne tužitelj, na što mu je Milanović odgovorio da je sud pozivao svjedoke koje je predložio javni tužitelj i koje su predlagali branitelji optuženih. A zna se tko je Puhovskog pozvao, obrana sigurno nije.
5. kolovoza 2008. zatekao sam se u Čavoglavama na predstavljanju Pečarićeve knjige u društvu s Goranom Dodigom, pokojnim Slobodanom Langom i još nekim ljudima. Ne sjećam se više kako je do toga došlo, ali započeli smo razgovor o suđenju proljećarima na kojem su njih obojica sudjelovali, Dodig kao optuženik, a Lang kao svjedok. Dodig je u jednom trenutku na Langovo inzistiranje rekao kako on nema zamjerke na njegovo svjedočenje, bez obzira što se tada nisu politički slagali. Reci to, neka ljudi čuju, potvrdi javno, gotovo molećivo je zavapio Lang, vidjelo se da mu je jako stalo. Tada sam bio pozvan za predstavljački stol jer sam bio jedan od predstavljača knjige, tako da je taj razgovor bio prekinut, barem što se mene tiče. Vidim da je u ovom osvrtu na Puhovskog i njegovo svjedočenje, Dodig također rekao: ”Protiv naše četvorke svjedočio je i Slobodan Lang. On je griješio, ali je bio pošten čovjek. Njemu je bilo žao što je radio i nikad protiv njega ništa nisam rekao.” Nadam se da bi pokojni Lang bio zadovoljan Dodigovim naknadnim očitovanjem.
Što se tiče Haaga, Puhovski tvrdi da ga Sud nije proglasio nevjerodostojnim svjedokom, no ekspresno i dokumentirano ga je demantirao Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić. To što se, kako veli Milanović, ”utalio s Haagom i poslužio da Hrvatskoj natovare najveću bijedu na vrat”, Puhovskoga ne brine, žao mu je, čini se, jedino što nije uspio. I ostaje nam još samo jedno pitanje, ono naslovno: ”Je li Žarko Puhovski ništarija?” I da i ne. Kompleksna je to stvar. Između potpuno ispravnog čovjekla i ništarija ima gotovo bezbroj prijelaznih tipova ljudi, a najgušće negdje na sredini toga raspona. Pogledajmo malo kako stoje stvari.
U Hrvatskoj je smo imali predsjednika države, dvaput za redom birana, koji je svjedočio u Haagu po Hrvatsku kudikamo pogubnije od samoga Puhovskog. U Hrvatskoj kao povijesna veličina o kojoj najviđeniji povjesničari knjige pišu slovi čovjek koji je u mladosti bio zloglasni oznaš, a za vrijeme agresije na Hrvatsku kao jugoslavenski diplomat založio se za uvođenje embarga na uvoz oružja. U Hrvatskoj se ministri i drugi dužnosnici lopovskih navika ne srame što su lopovi, nego što su dopustili da ih se uhvati. Dakle u Hrvatskoj je teško biti ništarija, velika je konkurencija. Barem kada je tzv. elita u pitanju. Tako da je umirovljeni mudroslov tek malo iznadprosječan meštar ništarijskog zanata. Ima boljih. Jednog od njih Milanović upravo načeo u svom intervjuu RTL-u.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
