LASLO TORMA: Samo laganje je manji problem, od vjerovanja lažima!

Laž kao misaona kategorija i laganje kao eksplicitni čin u odnosima među ljudima, i kao odnos među onima koji vladaju prema onima kojima se vlada, je nešto što je postoji od pradavnih vremena do danas. Razlika je samo u svrsi i naćinu kako su se laži koristile.

Vladari drevnog Egipta, carstva Asteka, Inka i Maja, pa sve do rimskih careva, su ‘prodali’ svojim narodima laž da su bogomdani vladati, pa čak i da su utjelovljena božanstva. Jasno je da su to bile bedaste laži, ali tragedija je bila da su u to povjerovali i sami vladari, a još veća tragedija je bila da je i narod vjerovao u to. Pa su unatoč takvom vjerovanju, i uz ‘more’ prolivene, i vlastite i tuđe krvi, sva ta ‘božanska’ cartsva propala.

No svjetska se civilizacija razvijala, ali svrha ‘prodavanja’ narodu laži je ostala ista-opravdati vlastitu vladavinu nad narodom, ali sada na druge načine, kao što su bili porijeklo iz kraljevskih obitelji u onim državama koje su bile kraljevine ili carevine (uglavnom u Europi, i u dijelu arapskog i muslimanskog svijeta), ili kao što su ratničke, ideološke ili ine političke ‘zasluge’ (vidi  Napoleon, Lenjin, Hitler, Mao, Fidel, Homeini,.itd).

Pokazalo se međutim, da ni ti načini stjecanja i održavanja na vlasti nisu bile ni univerzalno, ni dugoročno uspješni, pa se smislilo nešto čemu je dat naziv „demokratska uređenja“, a na osnovi višestranačja i izbornog sustava, u kome narod bira one koji će vladati nad njim, dajući legitimitet ovima da vladaju nad njim. I tu zapravo počinje priča i tema o tome da je manji problem samo laganje, od vjerovanja lažima.

Naime, gotovo je neosporno da je unatoč tisućama godina razvoja naše ljudske civilizacije, tri su stvari ostale nepromijenjene karakteristike ljudi, a to su neutaživa ‘glad’ za vlašću, pohlepa za stjecanjem imetka i potreba da se to postigne na bilo koji način, pa makar i laganjem.

Glad za vladanjem i ostajanjem na vlasti gotovo i ne treba dokazivati, jer dokazi za to su svuda oko nas, od lokalnih „šerifa“, do najviših vrhova državne vlasti. A to se iznimno rijetko može postići bez sustavnog laganja onima koji izlaze na ‘demokratske’ izbore.

Pohlepa je imanentna ljudskoj prirodi, na svim stupnjevima društvene ljestvice, što opet ne treba posebno dokazivati, budući da gotovo nema političara na funkciji gdje se donose odluke, a da nije involviran bar u nekoj aferi, koje se kod nas ‘elegantno’ nazvaju, nezakonitosti ‘manje vrijednosti’, ili aferi ,milijunske ili višemilijunske vrijednsoti.

A da se zadovolji glad za vlašću, i pohlepa za stjecanjem funkcije, i bilo koje vrste imetka, koristi se osnovni alat–laganje!

Da Vlada ne bi ‘pala’ u Saboru koristi se tanka većina, za koju se laže da nije politička trgovina, a iz „svemira“ je vidljivo da je upravo to!

Pri predlaganju članova Vlade za izglasavanje u Saboru se laže da su to „najkvalitetnije“ osobe za funkcije ministara, a tijekom funkcioniranja Vlade, se rješava gotovo polovice od njih, pod sumnjivim okolnostima, koja potvrđuje da se o njima prethodno ‘debelo’ lagalo!

Laže se o „postignućima“ Vlade, a istovremeno smo po svim onim pokazateljima države po kojima se mjeri uspješnost, na dnu liste EU zemalja!

Nakon najvećeg štrajka u Hrvatskoj, lagalo se da će se pristupiti pravednijem plaćanju djelatnika u državnim i javnim službama, uređenjem kaosa u koeficijentima plaća, a zapravo se i nije mislilo ništa učiniti po tom pitanju!

Uporno se laže o hrvatskoj nekonkurentnosti radi troškova rada, a u isto vrijeme je činjenica da su satnice za rad pet do deset puta manje od onih u državama EU i šire.

A o tome što se sve laže u predizbornim kampanjama je suvišno trošiti riječi. Prisjetimo se samo laganja o povratku MOL-INE opet u hrvatsko vlasništvo, laganja o kupnji F-16 Barak od Izraela, laganja o poduzimanju reformi u pravosuđu i državnoj upravi, laganja o hrvatskoj suverenosti, dok istovremeno se gotovo svaka odluka u Saboru, po prijedlogu Vlade, obrazlaže potrebom za usklađivanjem sa EU direktivama, i laganja o tome kako je velika korist od našega članstva u EU, dok istovremeno naš BDP stagnira svih ovih godina članstva u EU, a iseljavanje iz Hrvatske je veće nego za vrijeme Juge!

No konačno, odvajkada su oni koji vladaju odnosno današnji  političari, koristili laž kao najefikasniji alat za održavanje na vlasti, pa je zato opravdano reći da je njihovo laganje manji problem, od problema da danas u XXI. stoljeću javnost, građani, narod, glasači, a ponekad i sami oni koji lažu, odašiljaju i šire te laži, vjeruju tim lažima, što je gore od same laži jer često dovodi do pogrešnih odluka, pa i katastrofa. Sjetimo se da su Francuzi povjerovali Napoleonu, Rusi Staljinu, Njemci Hitleru, Kinezi Mao Ce-u, Rumunji Čaušesku-u, Albanci Enveru Hodži, Srbi Miloševiću, a Hrvati nažalost HDZ-u i SDP-u, mada je jasno da im te dvije stranke već gotovo 30 godina, uporno „peru“ mozak demagoškim lažima i upornim tvrdnjama da je stanje zapravo dobro, čak izvrsno, samo što narod to ne vidi i ne razumije.

Tomu da se te političke laži i dezinformacije šire i naprosto „nasilno usađuju“ u svijest građana, u najvećoj mjeri doprinose mediji svih vrsta, od tiskovina do vizualnih medija, podržavajući političku elitu koja upravo to kao dokaz „slobode“ medija i „transparentnosti“ u radu Vlade i državnih institucija, dok je stvarnost upravo suprotna svemu tome. To što se ipak i uglavnom zaslugom medija otvaraju teme o nekim aferama, su iznimke, i samo potvrđuju pravilo da ‘iznimke potvrđuju pravilo’, o demagogiji, laži i netransparentnosti u radu Vlade, državnih institucija i funkcioniranja svih segmenata našega društva općenito.

„Lijek“ za ovu boljku u vidu paradigme sustavnog laganja, nije u tome da političari prestanu lagati, jer oni to nikada neće, „lijek“ je u tome da im se prestane vjerovati na riječ, već početi razmišljati o tome što je tko od njih govorio, a što tko od njih od toga ostvario, pa se na osnovi toga valja opredjeljivati kome dati svoj glas. U svim strankama ima lažova, i onih koji su pokvarenjaci i karijeristi, ali ima i onih, doduše u manjoj mjeri, koji su pošteni, stručni i neskloni laganju i demagogiji, pa pri izlasku na izbore ili pri glasovanju u Saboru, valja voditi računa o tome, a ne o stranačkoj pripadnosti, ili o „plenkovićevskoj“ paradigmi, da je glasovanje po savjesti i vlastitoj prosudbi o tome što je dobro, a što nije, jer to NIJE PRIHVATLJIVO!

Jer dok bude PRIHVATLJIVO da se vjeruje onima koji su već višestruko pokazali da su ‘profesionalni’ lažovi i demagozi, nijedno društvo, pa ni naše, ne može se nadati boljitcima u bilo kom segmentu društvenog života. I zato je VJEROVATI LAŽIMA, puno gore od samih LAŽI!

Odgovornost je na svakoj osobi da odluke donosi vjerujući lažima, ili u ono što vidi da se događa oko njega. Vjerovati premijeru koji je imao puno povjerenja u osobu koju predlaže za ministra, a pokazat će se da se radi o osobi koja je ‘prekaljeni’ sustavni kršitelj zakona, i čije je djelovanje bilo stalno „ispod radara“ pravosudnog sustava, je osobna tragedija, a ako takvih ima previše, postaje društvena tragedija!

Laslo Torma, dipl.el.ing./Hrvatsko nebo