Žena pobijedila državu na sudu, a sada je dužna slušati što joj govori muftija i Safa Oručević
Agilna mostarska političarka Irma Baralija nedavno se našla u zamci iz koje nisu izašli ni mnogo iskusniji (bošnjački) političari prije nje.
Onaj trenutak kad je Irma Baralija postala bitan politički akter od nje se tražilo da nabroji agresore na BiH. Preciznije Mostar.
Ne zato što to nekog zanima, nego zato da joj se zatvore vrata ljudi kojima to nije najvažnija stvar u životu.
Irma je isprovocirala ovaj oprobani mehanizam svojim istinskim građanskim angažmanom i spremnošću da ne bude dio šovinističke retorike koja odavno vlada BH političkim prostorom. Kako bi se ovaj virus tolerancije i dijaloga ugasio, Irma je natjerana da se praktično odredi – Ili bošnjačka javnost ili ništa!
Jasnim imenovanjem da je Mostar žrtva srpske agresije i „UZP“-a njeno određivanje uz bošnjačku javnost je završeno. Time je izbjegla epitet izdajice i spasila političku karijeru.
Nabrajanje agresora, definiranje karaktera rata u BiH, zauzimanje pozicije žrtve dio je općeg političkog folklora koji ne vlada samo u Mostaru nego i u ostatku BiH. Ova zamka nije namjenjena samo mladim neopterećenim političarima koji se žele baviti budućnošću. Ona je namijenjena svima upravo kako bi ih se vratilo na polje beznađa u kojem već dvadeset godina vladaju „etablirane“ stranke.
Irmu Baraliju sam upoznao nekad na nekom seminaru. Djelovala je kao netko tko bi se u perspektivi mogao oduprijeti centripetalnim silama dominantnog političkog narativa. Ali kada je njenu stranku preuzeo bezvezni i kukavički Predrag Kojović, pa se jadan počeo pravdati po skupštini kantona kako je on lojalni Srbin, pripadnik Armije BiH, jasno je bilo da ni Irma neće izbjeći istu sudbinu.
Još kada su u koaliciji sa još većim bezveznjakom i još većom kukavicom Nerminom Nikšićem… Spasa im nema. SDA ih je pobijedila već sad.
Što je Predrag Kojović mogao učiniti kako bi Irmi Baraliji ostavio otvorena vrata osvajanju srpskih i hrvatskih glasova!? Kako je mogao ohrabriti i druge članove da izbjegnu zamku izjašnjavanja o agresiji i UZP-u? Naravno, pod pretpostavkom da oni to žele…
Prvo, stranka treba imati nekakvu ideologiju. Postojanje nekakve ideologije podrazumjeva izbjegavanje koalicije sa strankama koje nemaju nikakvu ideologije. Tipa SDP.
Drugo, ta ideologija treba biti različita od ideologije kojoj se suprotstavljaš. U ovom slučaju je to SDA.
Treće, dosljednom primjenom vlastite ideologije ne bi pristajao na narative protivnika. Osim ako smatraš da ih možeš pobijediti na njihovom polju. Svojevremeno je Ivo Sanader pobijedio Ivicu Račana na njegovoj najjačoj temi – europskim integracijama! Ali to je bio Ivo Sanader.
Predrag Kojović je u koaliciji sa Nerminom Nikšićem pri čemu obojica računaju da će onaj drugi uraditi njihov posao – privući glasove. Onakvi smotani bit će zgaženi prvo od SDA a onda i od Dine Konakovića. To nije bitno samo po sebi da nije poštenih i vrijednih mladih ljudi poput Irme Baralije koji se nisu u stanju oduprijeti uhodanom narativu tri agresora.
Irma je sada, zbog slabosti svog lidera, prepuštena istočnomostarskim nacionalističkim silama. Dužna je obilježavati godišnjice, bacati cvijeće s mostova, obilaziti stratišta, slušati što joj govori muftija i Safa Oručević… Irma je sada dužna biti samo jedna u moru istih.
A žena pobijedila državu na sudu!
*Preuzeto s Facebook stranice Tvrtko Milović
hms.ba/ https://hms.ba/Hrvatsko nebo