Razgovor s G. Borićem: Velika koalicija mi izgleda nevjerojatnom

Razgovor s novinarom i publicistom Gojkom Borićem

O dolazećim izborima za Hrvatski sabor, o izgledima pojedinih političkih grupacija i mogućim poslijeizbornim kombinacijama, razgovarali smo s novinarom i publicistom Gojkom Borićem.

Posljednjih mjeseci praktično je jedina tema bila ona o koronavirusu. Vi żivite u Njemačkoj. Kakva je tamo epidemiološka situacija i kako se u Njemačkoj suočavaju s korona-krizom?

Njemačka je kao i ostale države Europske Unije sa zakašnjenjem reagirala na pandemiju koronavirusa, ali imala je sreću da u njoj odavno postoji specijalna tvornica za respiratore i posebne bolničke krevete za oboljele od toga virusa pa je ta tvornica naglo povećala svoju proizvodnju spomenutih aparata i zadovoljila sve potrebe nastale pandemijom. Međutim u isto vrijeme u Njemačkoj je vladao deficit u proizvodnji maski što je potaklo Vladu da uloži velike svote novca u kupovinu tih potrepština u Kini, no pala je odluka da se proizvodnja maski pokrene u vlastitoj zemlji. Stoga možemo ustvrditi da se Njemačka, u usporedbi s ostalim članicama EU-a, energično, ali i elastično suprostavila pošasti koronavirusa, premda opasnost nije prošla jer se u nekim dijelovima gospodarstva, konkretno u mesnoj industriji, naglo povećao broj oboljelih pa su lokalne vlasti ponovno uvele stroge mjere zaštite od zaraze.

Još jednom se pokazalo da njemačka industrija naveliko koristi „gastarbajtere“ iz istočne Europe koji pod neljudskim uvjetima rade i izloženi su pošasti koronavirusa više nego domaća radna snaga, što će Vlada vrlo brzo promijeniti u korist došljaka. U Njemačkoj ljudi pate od ograničenja u svezi pandemije, čak su neke udruge organizirale prosvjedne mitinge protiv navodnih „suzivanja slobode kretanja“ što je svakako pretjerano jer kad je riječ o spašavanju ljudskih života onda su ograničenje neophodna. Ovdje valja istaknuti povećanu ulogu države u organiziranju borbe protiv pandemije koronavirusa kao i uspješnu suradnju između središnjih vlasti u Berlinu i njemačkih pokrajinskih vlada.

U Hrvatskoj je danas najvażnija tema ona parlamentarnih izbora. Kako gledate na izglede vladajućeg HDZ-a, a kako na izglede Restart koalicije? Tko će po Vama biti relativni pobjednik izbora?

Dok ovo pišem dijeli nas dva tjedna od izbora za Hrvatski Sabor. Prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja koalicija Restart se nalazi u minimalno povoljnijem položaju od HDZ-a, ali ni jedna koalicija ne će dobiti dovoljno zastupnika za apsolutnu većinu i time za formiranje vlade, pa će ubrzo nakon izbora započeti utrka u traženju „žetončića“ (kako je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić nazvao prebjege iz ostalih stranaka u svoju stranku) za potrebnu većinu od najmanje 76 zastupnika, što me podsjeća na cjenjkanja na orijentalnim pazarima „tko da više“ za istu robu.

Krivnju snosi nedemokratski Izborni zakon koju dopušta višestranačke izborne liste i time krivotvori volju birača koji su prisiljeni birati liste, a ne pojedine stranke ili još manje pojedine ličnosti, osim s jednim preferencijalnim glasom. Stoga bi tek novi Izborni zakon, prema kojemu bi na izborima smjele sudjelovati stranke ali samo svaka posebno, mogao donijeti kvalitetniji Sabor jer bi na izborima ispale manje i nevažne stranke. Osim toga, Hrvatska bi trebala ukinuti posebne liste za nacionalne manjine i dijasporu tako da svi hrvatski državljani bez obzira na nacionalnu pripadnost i mjesto stalnoga boravka budu potpuno ravnopravni u biranju svojih parlamentarnih zastupnika. Također bi trebalo uvesti dopisno glasovanje za sve hrvatske građane u domovini i inozemstvu, što bi naveliko povećalo izlaznost i time vjerodostojnost Hrvatskoga sabora.

No očito je da sadašnji hrvatski politički establišment ne želi promjenu Izbornog zakona izglasavanjem u Saboru jer se plaši ispadanja iz političkog natjecanja. Ostaje izlaz u referendumu s navedenim promjenama Izbornog zakona što bi trebala organizirati ili neka stranka, odnosno koalicija, ili skupina građana, no novi bi zakon mogao stupiti na snagu tek za izbore poslije ovih u srpnju kojih se očito boje sve relevantne političke snage u zemlji. Hrvatska se u tome pogledi odavno vrti oko svoje osovine bez izlaza u bolji politički sustav.

Kakvi su izgledi Domovinskog pokreta? Może li dobiti dvoznamenkasti broj mandata i tako postati odlučujući politički čimbenik?

Premda je politički heterogen i njegov predsjednik Miroslav Škoro nema velikoga iskustva u toj funkciji, vjerojatno će Domovinski pokret osvojiti dvoznamenkasti broj zastupničkih mjesta, ali ni izdaleka ne onoliko koliko se nada da bi mogao biti odlučujući politički čimbenik jer već sada neki njegovi članovi postavljaju uvjete budućim koalicionarima, primjerice Zlatko Hasanbegović HDZ-u, od kojega zahtjeva da se odrekne svoga šefa Andreja Plenkovića što je isto tako neprimjerno kao što je bila Škorina preporuka biračima u drugoj rundi predsjedničkih izbora da ne glasuju za Kolindu Grabar Kitarović, a to je bila fatalna odluka koja je pomogla Zoranu Milanoviću da preuzme Pantovčak, premda je bio zasigurno najneuspješniji premijer u kratkoj povijesti hrvatske države. Ne vidim da bi Domovinski pokret mogao koalirati s Restart koalicijom i stoga je politički mudro da se brine o sebi i ne postavlja bilo kakve uvjete HDZ-u, a najmanje kadrovska rješenja koja su isključivo u mjerodavnosti pojedinih stranka, a ne koalicija kao cjelina.

Kakvo će po Vama proći Most?

Ne vidim da bi Most mogao postignuti uspjeh kakav je imao kad je „ucjenjivao“ dvije najveće stranke. Most mi odavno izgleda kao „nesiguran partner“ bilo kakve koalicije, vidim ga samo u oporbi.

Hoće li većii broj mandata dobiti ekstremna ljevica?

Ekstremna ljevica je vrlo glasna, očito posjeduje „vjerne jatake“ u gotovo svim medijima. Krajnja ljevica je također heterogena i mnogo zaudara na stari jugoslavenski politički i gospodarski model, a taj je dovoljno snažno zastupljen u SDP-u. Pitam se: zašto bi birači glasovali za kopije kad imaju „crveni original“ u Socijaldemokratskoj partiji?

Je li izglednija koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta ili velika koalicija?

Mislim da bi bio jedini izlaz za „spasiti što se spasiti dade“ nakon Milanovićeva osvajanja Pantovčaka da se formira koalicija HDZ-a i Domovinskoga pokreta, i to bez ikakvih uvjetovanja i zahtjeva glede kadroviranja; tako je to uobičajeno u zapadnim demokracijama, primjerice u Austriji i Njemačkoj već desetljećima, no nisam siguran da će ove dvije političke obitelji osvojiti dovoljno mandata za solidnu apsolutnu većinu u Hrvatskom saboru, pa će morati tražiti nove saveznike među razbarušenim manjim strankama i pojedincima, i sve to na štetu funkcioniranja solidne parlamentarne većine.

Velika koalicija mi izgleda nevjerojatnom jer su prevelike ideološke i političke razlike između SDP-a i HDZ-a, ali kad je riječ o fotelaima u Hrvatskoj bi sve bilo moguće pa i velika koalicija. Zaključno bismo mogli predvidjeti novu nesigurnosti, pa čak i nakon kratkotrajnog formiranja vlade raspisivanje novih izbora, no bez boljeg Izbornog zakona bilo bi to još jedno „ponavljanje razreda“ nezrele hrvatske demokracije na štetu naroda. Imperativ je novi Izborni zakon koji bi omogućio solidnu većinu u Saboru sa znatno smanjenim brojem zastupnika i stranaka. Sve ostalo bi bilo čisto gubljenje dragocjenoga vremena kojega Hrvatska nema.

Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo